Izdavač - Evro Book
Ovako
počinje roman: "Ako sam išta naučila tokom ovog dugog života, to je
slijedeće: u ljubavi otkrivamo kakvi želimo da budemo, a u ratu
otkrivamo ko smo (...) u posljednje vrijeme sve češće razmišljam o ratu i
o svojoj prošlosti, o onima koje sam izgubila."
Moj prvi susret s Kristin Hana je bio prije nekih godinu dana i to romanom Posljednji ples leptira. Oduševio me! Pročitala sam i Zimski vrt i Boje istine i ova se autorica popela na vrh moje liste omiljenih autorica. Evro book je prije svega nekoliko sedmica preveo njen najbolje ocijenjen i nagrađen roman na Goodreadsu, a ja sam imala tu čast da ga odmah dobijem na čitanje i ocjenjivanje. Možete zamisliti moju sreću?!?! Pročitala sam ga u svega 2 ili 3 dana, ne znam ni sama, čitala sam ga po čitave dane i do kasno u noć.
Roman
počinje pričom o dvije sestre - starijoj Vianne i nestašnoj Isabelle
koje veoma rano ostaju bez majke s ocem koji se promijenio nakon
povratka iz rata. Vianne se već sa 16 godina udaje i dobiva dijete, a
Isabelle biva osuđena na život u raznoraznim porodicama i manastirima iz
kojih bježi u potrazi za ocem koji ju je napustio... Njihovu mladost
iznenada prekida početak II Svjetskog rata i ulazak Nijemaca u malo selo
Carriveau u kojem se našla Vianne i u Pariz u kojem se nalazila
Isabelle. Život postaje sve teži - Vianne je sa malom kćerkom i bez muža
koji je nasilno odveden osuđena na preživljavanje dok se buntovna
Isabelle na drugom kraju zemlje uključuje u Pokret otpora i zaljubljuje u
mladog idealistu Gaetona. Roman, dakle, prati njihove živote od samog
početka rata 1939.godine, pa sve do njegovog završetka 1945. Autorica je
na odličan način opisala život Francuza tih godina, nestašicu hrane,
bezosjećajnost Nijemaca i strašan položaj Jevreja.
Ovaj roman u nekim dijelovima podsjeća na Zimski vrt, Dragulje i Sarin ključ, prije svega jer je radnja smještena u II Svjetski rat, ali i zbog toga što se i ovdje kao i u Sarinom ključu spominje jedan nelijepi događaj iz francuske prošlosti - Vel' d'Hiv, kada je nacistička policija odvela stotine Jevreja na biciklistički stadion popularno zvan Vel d'Hiv i tamo ih držala danima u neljudskim uvjetima, da bi ih na kraju odveli u koncentracione logore širom Njemačke.
No, vratimo se na samu radnju romana. Neću vam previše otkrivati o događajima koji su uslijedili nakon početka rata i o tome šta se dogodilo kada su se putevi ovih dvaju sestara ukrstili... ostaje na vama da pročitate ovaj maestralni roman i sami prosudite. Iako su i Posljednji ples leptira,Zimski vrt i Boje istine više nego dobri romani, činjenica da postoji nešto ovakvo iz pera iste autorice bacit će u sjenu ova tri nabrojana.
Ovaj roman u nekim dijelovima podsjeća na Zimski vrt, Dragulje i Sarin ključ, prije svega jer je radnja smještena u II Svjetski rat, ali i zbog toga što se i ovdje kao i u Sarinom ključu spominje jedan nelijepi događaj iz francuske prošlosti - Vel' d'Hiv, kada je nacistička policija odvela stotine Jevreja na biciklistički stadion popularno zvan Vel d'Hiv i tamo ih držala danima u neljudskim uvjetima, da bi ih na kraju odveli u koncentracione logore širom Njemačke.
No, vratimo se na samu radnju romana. Neću vam previše otkrivati o događajima koji su uslijedili nakon početka rata i o tome šta se dogodilo kada su se putevi ovih dvaju sestara ukrstili... ostaje na vama da pročitate ovaj maestralni roman i sami prosudite. Iako su i Posljednji ples leptira,Zimski vrt i Boje istine više nego dobri romani, činjenica da postoji nešto ovakvo iz pera iste autorice bacit će u sjenu ova tri nabrojana.
Recenzija by Ena Hasečić
No comments:
Post a Comment