Monday 18 February 2019

COVER REVEAL: Beauty in the Broken by Charmaine Pauls


COVER REVEAL
Title: Beauty in the Broken
Author: Charmaine Pauls
Genre: Dark Romance
Cover Design: Jay Aheer, Simply Defined Art
Release Date: May 14, 2019

BLURB
Six years ago, Harold Dalton framed me for theft and sent me to jail to steal my diamond discovery. He gave his daughter to Jack Clarke in exchange for the excavation rights. Today, I’m free, and I’m coming for him with a vengeance. Six years of cruelty make beasts out of men. I’m going to take back what he stole from me, and more. I’m not interested in his properties or shares. I don’t want his small change. I want his biggest asset. Beautiful, mentally unstable, Angelina Dalton-Clarke.
Worth billions, she’s the wealthiest widow in the country, and also the craziest. Her self-harming tendencies had Jack declare her incompetent before he put a gun to his head and blew out his brains. Lina isn’t allowed to touch a cent of her riches. Her father manages her finances. He has all the signing power. As her husband, that chore will fall to me. But if she thinks I only want her for her money, she’s sadly mistaken.


PRE-ORDER LINKS
AUTHOR BIO
Charmaine Pauls was born in Bloemfontein, South Africa. She obtained a degree in Communication at the University of Potchestroom, and followed a diverse career path in journalism, public relations, advertising, communications, photography, graphic design, and brand marketing. Her writing has always been an integral part of her professions.
After relocating to Chile with her French husband, she fulfilled her passion to write creatively full-time. Charmaine has published nine novels since 2011, as well as several short stories and articles. Two of her shorts have been selected by the International Literary Society for an anthology from across the African continent.
When she is not writing, she likes to travel, read, and rescue cats. Charmaine currently lives in France with her husband and children. Their household is a linguistic mélange of Afrikaans, English, French and Spanish.

AUTHOR LINKS

GIVEAWAY
There is a giveaway for a $25 Amazon gift card

BLOG TOUR: Kill Switch by Penelope Douglas



"I've done far worse than what I went to prison for.
She has no idea how bad this can get."

Kill Switch, an all-new standalone dark romantic suspense by Penelope Douglas is live!

WINTER
Sending him to prison was the worst thing I could’ve done. It didn’t matter that he did the crime or that I wished he was dead. Perhaps I thought I’d have time to disappear before he got out or he’d cool off in jail and be anything but the horror he was.
But I was wrong. Three years came and went too fast, and now he’s anything but calm. Prison only gave him time to plan.
And while I anticipated his vengeance, I didn’t expect this.
He doesn’t want to make me hurt. He wants to make everything hurt.

DAMON
First thing’s first. Get rid of her daddy. He told them I forced her. He told them his little girl was a victim, but I was a kid, too, and she wanted it just as much as I did.
Step two… Give her, her sister, and her mother nowhere to run and no fuel to escape. The Ashby women are alone now and desperate for a knight in shining armor.
But that’s not what’s coming.
No, it’s time I listened to my father and took control of my future. It’s time I showed them all—my family, her family, my friends—that I will never change and that I have no other ambition than to be the nightmare of their lives.
Starting with her.
She’ll be so scared, she won’t even be safe in her own head by the time I’m done with her. And the best part is I won’t have to break into her home to do it.
As the new man of the house I have all the keys.

Kill Switch is suitable for readers 18+. While it can be read as a stand-alone, all of the characters are developed throughout the series. The first two books, Corrupt and Hideaway, are now available through Kindle Unlimited! 


Download your copy today or read FREE in Kindle Unlimited!
Add to Goodreads: http://bit.ly/2t3W5r4

EXCERPT:
WINTER
“I’m sixteen, and I’ve never been kissed.” I put my hands on his chest, feeling my breasts grazing his body. “I waited for you.”
“Winter…”
“I waited for you,” I repeated, panting and brushing his lips with mine. “But I won’t wait forever.”
I layered my lips with his and dipped my tongue out, flicking his lip as I rolled my hips on him. The unmistakably hard ridge of his cock rubbed against my panties through his jeans, and I moaned.
He grabbed me under my arms, holding me up to his face. “That better not be a threat,” he bit out.
And then he took my face in one hand and snatched up my lips, biting my bottom one, almost chewing it like he was starving.
He groaned, I whimpered, and we both gave in, holding each other in our arms, our mouths melting together.
I was fast and clumsy, and I couldn’t keep up with his kisses and tongue in my mouth, but I loved every second.
He nibbled and bit and took with force, gripping the back of my hair to tip my head back and eat at my neck. He moved from my throat to my chin to my jaw and then back to my mouth, and I clutched at his shoulders, tugging on his sweatshirt as I dry-humped him. God, I couldn’t stop myself. He felt so good. It was like an itch that I needed to scratch more and harder.
I tugged at my bow tie, unable to breathe.
Pulling it loose, I unbuttoned my top button, finally feeling freer and diving in, hugging him to where he was sucking on my neck.
My hips moved back and forth, grinding into him
“Winter…” he groaned, pulling back. “I don’t want to…”
I picked up pace, and he grabbed my ass, helping me move.
“Don’t want to what?” I gasped out.
“Make you dirty.”
I slowed, touching his mouth with mine and kissing him softly.
Why would he think that?
“You won’t.” I shook my head, touching his face. “We won’t go all the way. We’ll just play.”
He breathed out a laugh.
I kissed him, and he dug his fingers in again, making my body explode and every inch of skin come alive. God, I loved it when he did that.


ABOUT PENELOPE:
Penelope Douglas is a New York Times, USA Today, and Wall Street Journal bestselling author. Her books have been translated into fourteen languages and include The Fall Away Series, The Devil’s Night Series, and the stand-alones, Misconduct, Punk 57, and Birthday Girl. Please look for Kill Switch (Devil’s Night #3), available now.
She lives in Las Vegas with her husband and their daughter.

CONNECT WITH PENELOPE:
Be alerted of her next release: http://amzn.to/1hNTuZV
And all of her stories have Pinterest boards if you’d like to enjoy some visuals: https://www.pinterest.com/penelopedouglas/

Thursday 7 February 2019

Iva Kolega - Seme mraka


Izdavač - LAGUNA
★ ★ ★ ★

“Na njihovim muškim njuškama tada se vidi nekakav ružan, podrugljiv prezir prema ženama, a to nije fer jer iste te žene su ih rodile. Nažalost.”

Ova priča prati jednu porodicu.
Majku Iris, oca Sašu, ćerke Dijanu i Juliju i sina Luku.
I svako od njih ima svoja poglavlja.
Da bolje razumemo, da se sočimo sa svakim bolom i da osudimo ove jadne muške ličnosti koje uništavaju i kontrolišu žene, dok su zapravo u dubini duše mali bedni crvi koji se plaše svakog ko je psihički i fizički moćniji od njih.

“Neko mudar je jednom zaključio da ako postoji nešto što u bilo kojem trenutku može da nas izbaci iz takta, to nešto će se i dogoditi.”

...I da žalimo žene koje misle da mogu takve ljušture da promene...

“Koliko umišljena moraš biti da misliš kako ćeš izlečiti onoga koji sam sebe ne želi da izleči, koga ne mogu da izleče ni psihijatri ni sam bog. Ne kažeš da takve žene ne mogu da budu od velike koristi i pomoći, ali samo ako muškarac sam odluči da se promeni. A obično ne odluči. Ili ne dovoljno čvrsto.”

Iris je domaćica, ne radi, veruje da je muž vara ali ćuti jer to tako treba. A ako prigovori osim silovanja može da dobije i šamar. Ali da li je silovanje zapravo silovanje i kada su dvoje u braku?
Jeste, samo što ona to ne priznaje sebi.
Dobro je, teši se.
Ima i gorih stvari. Da bi se u to uverila i da bi ubedila sebe da njen život nije katastrofalan, čita crnu hroniku svakog dana.
Ali u gradu se dešavaju neke jezive stvari, svake noći kada se njen muž ne vrati sa posla - po jednu novu devojku pronađu na ulici silovanu i pretučenu. Da li je to slučajnost ili je Saša za to kriv? Ili je on možda neko još gore čudovište?

“... opet sam zaključila da je neke tajne bolje držati za sebe. Ali šta ako ti se čini da ćeš zbog toga jednog dana samo eksplodirati?”

Saša...
on radi, on je zauzet. Žene su za njega obične stvari i na svaku polaže pravo ako on tako reši. Ne, on nema moral, to mu je strana reč. Kao ni savest. Uzima, otima i krade dostojanstvo ženama, samopouzdanje i ostavlja ih u ožiljcima. Ni njegova žena nije pošteđena. Ona postoji da odgaja decu, da mu kuva, da ništa ne vidi i da ćuti.
Takvu je tražio - takvu je i našao.

“Često smo najnesigurniji u blizini onih kraj kojih bi trebalo da se osećamo zaštićeni i sigurni, a koje samo naoko poznajemo.”

Dijana, ćerka buntovnica koja se udala, dobila dete i pobegla u Nemačku, od svojih roditelja i od starog života.
Samo što su demoni svuda, posebno oni unutrašnji i od njih se ne može pobeći.

“Kako bi se samo sablaznili da znaju o čemu razmišljam. To je ono što zastrašuje, to što nikada ne znaš šta se nekome mota po glavi. Možda taj neko, dok ti se smeška, upravo smišlja kako da te siluje, opljačka ili - pojede.”

Julija, koja svoje traume “leči”’drugačije. Ide u srednju školu, sama živi u malom stančiću i traži muškarca da joj ispunjava snove u koje spadaju i silikoni. 

“To je ono što ne podnosim - da me ljudi žale.”

I na kraju Luka, dete iskreno, uplašeno i neiskvareno, koje sve voli ali ništa ne razume.

“Ko živi u mraku taj luta i ne može da nađe pravi put. Sve dok mu se odnekud ne ukaže komadić svetla koji tada treba odlučno da sledi do izlaza na suncem okupanu čistinu.
Samo, šta ako nam se ne svidi ono što ugledamo na svetlu?
Šta ako je to nešto zbilja grozno?
Je li tada možda ipak bolje ostati živeti u mraku?”

Ja inače čitam trilere koji su puni svega i svačega... ali sam ovu knjigu jedva završila i sinoć sam bila na ivici da se ispovraćam.
Postoji težina kad je nešto napisano po istinitoj priči, s kojom se teže borimo nego sa fikcijom jer znamo da je stvarno pa pogađa.
Svaka psovka u ovoj knjizi je opravdana jer drugačije ne može.
Svaka psovka glasno izgovoreno dok čitate ovu knjigu je poželjna jer neki ljudi ne zaslužuju ništa osim čiste mržnje zbog dela i stvari za koje su sposobni.

“U ovoj zemlji sve je moguće. Na delu je tromost sistema kojem nije cilj da pomogne ikome osim da održava samog sebe.”

Jedna od najbolnijih i najžalosnijih stvari jeste to što je ovo, negde manje - negde više, realnost dosta porodica sa naših prostora.
Realnost je da su žene maltretirane, varane, silovane, pretučene u brakovima i da se ispovedaju po crkvama umesto u policijskim stanicama.
Kad bi se više njih ispovedale policiji i javno, kad bi sa svih strana došlo do pritiska... ovakvi bi bili u zatvoru, a ne u odelima i na ulicama.

“Uostalom gde je bog, s malim b, bio kada mi je najviše bio potreban? Gde je bio kad sam ga zvala u pomoć? Gde? Možda je pazio na mir u svetu?”

Zato ako primetite nešto, čak i kada niste vi u pitanju - progovorite! Progovorite jer oni koji žmure na zlodela skoro su jednako krivci kao i oni koji to čine.

“Odvratni su i ljigavi on i svi takvi muškarci sebični i bezosećajni, gade mi se i sramote ljudski rod.”

I preporučujem vam ovaj šamar realnosti. Svakome to treba s vremena na vreme, nije život ružičasti mehurić pun cveća u kom se kotrljamo dok se van njega dešavaju grozote.

“Dela, draga moja, dela su važna, a ne deca jer i to dete može da bude nedelo.”

Wednesday 6 February 2019

Penelopi Vord - Kao pas i mačka


Izdavač - LAGUNA

Kao pas i mačka završena. Da kažem da sam očekivala više jer mi Zabranjena strast još uvek odzvanja u mislima. Ta knjiga ove autorke je daleko bolja od ove. Daleko od toga da je ova nekako loša ali nije onako pronicljiva, bezobrazno izazovna. Možda je onoj knjizi trebalo dati naziv Kao pas i mačka a ne ovoj. Ovde nema te igre. Ovde je igra samo ona koja se tiče loših odluka, koja se tiče brzopletih odluka. Ona koja osuđuje na deceniju nečega što je dvoje mladih izmestilo iz njihovog sveta. Zbog straha, zbog drugih ljudi, zbog okolnosti a najviše zbog želje i ljubavi. Da, opet priča o dvoje koji umesto da uživaju i priznaju jedno drugom osećanja radije se sakriju u ljušturi svojih školjki bez mogućnosti da čuju zajednicki huk talasa. 
A onda posle mnogo godina se dve sudbinske povezane duše sretnu, uz sav bes, uz svu paniku, uz sve emocije koje su virile iz pogleda, odolele su želji da se zamrznu. Moram da krenem sa ovim citatom. Ogoliti dušu nakon mnogo godina bez reči, pogleda, misleći da je previše mržnje i besa a ustvari... uspomene su one koje bole, situacije i događaji koji su obeležili i zapečatili lepo. Uspomene su one koje žele bes i mrznju, ne srca, ne duše, ne sadašnjost.

"Mislila sam da ne osećaš isto prema meni i nisam htela da se izbezumiš. Nisam htela da te izgubim."
"Ali izgubila si time što si pobegla.Gde je tu smisao?"
"Mislila sam da neće toliko boleti ako odem pre nego se desi najgore. Međutim, suština je u tome da sam bila glupa petnaestogodišnjakinja kojoj su hormoni ludovali. To je bila pogrešna odluka. Nisi mi dozvolio da ti kažem koliko mi je žao kad sam se opametila sledeće godine. Mnogo mi je žao ako te je moj odlazak toliko povredio."
"Povredio?", ljutito se nasmejao pa me zapanjio. "TO me je promenilo. Voleo sam te Amelija. Bio sam zaljubljen u tebe."
Osećala sam se kao da su mi njegove reči presekle srce. Nisam mogla da odgovorim. Ni u ludilu nisam očekivala da će to reći.
"Tad sam bio spreman da umrem za tebe. Kad si otišla ceo moj svet mi se srušio. Osim tvoje bake, ti si bila jedina na koju sam mogao da računam. Uvek si bila uz mene... sve dok nisi nestala."

Njih dvoje, Džastin i Amelija. Lepo je čitati o prijateljstvu njih dvoje, lepo je čitati o onome što se rađa u njima dok su bili deca, dok su odrastali, sazrevali, postajali svoji. Divno mi je bilo čitajući ovu knjigu, a onda je malo odložim negde na pola i setim se prijateljstva koji su krasila moj život. Neka su bila skoro pa ovakva, neka traju još, neka su prošla kroz te talase neke mladalačke ljubavi od koje zadrhtiš, nasmešiš se onako krišom. Ponosna sam na ta prijateljstva koja i dan danas traju. Možda nismo nikad završili kao Džastin i Amelija ali i dan danas kad sednemo lepo je setiti se izlazaka, lepo je setiti se zadirkivanja, lepo je setiti se onih pogleda koji padaju u prolazu, setiti se igre reči između nas dvoje, lepo je čuti kako su nas naši prijatelji okolo doživljavali i kako je pucalo oko nas od privlačnosti.

"Njegov glas je odjednom zavibrirao kroz mikrofon. "Ova pesma je posvećena svima koji su imali prijatelja koji ih izluđuje - prijatelja koji se zavuče pod kožu i prisutan je čak i kad fizički nije tu. Od onih s jamicama u obrazima o kojima sanjate od detinjstva. Od onih sa očima zelenim poput morske pene u kojima biste se izgubili, Od onih koji vas đavolski zbunjuju. Takvog prijatelja."

Ona Amelija, neko ko je nekad pobegao a koji se prvi vratio.
On Džastin, neko ko je ostao slomljen a zatim pokušao da se sastavi.
Ljubav je nešto što se ovde probudilo, što je promolilo glavu iz nekog starog kovčega pokupivši onu prašinu i paučinu koja je pretila da prekrije svaki drhtaj koji je jednostavno morao da se desi. Borba svakim danom sa tim kako odoleti izazovu i iskušenju je ono što u knjizi dolazi do svog vrhunca. Borba da se sve učini na pravi način jer su ipak prošle godine i drugačije nije moglo. 
 
Gde ima ljubavi tu ima i ljubomore. Meni je bilo zanimljivo čitati nešto što znam, nešto što smo svi mi doživeli, jer kad voliš osetiš potrebu da izbaciš iz sebe i to što ne valja. Pokušavajući da ostaneš drug i biti neko ko gleda život onog drugog je jako teško. Ljubomorno čudovište u trenucima kada imaš za prijatelja osobu koja ti se ujedno i sviđa, je sve samo ne pod kontrolom. Onda si i besan i ljut i dobar i mio. Iako ga voliš i osećaš svim svojim bićem ujedno si i okidač na njegove reči, šale i praviš scene. Ne zato što si blesava i to želiš već zato što ljubomorno čudovište ne dozvoljava da se sve odvija svojim tokom. Ne dozvoljava da sve bude mirno i tiho i slatko. Tako je i kod Amelije i Džastina, nema tu dozvole da se životi njih dvoje nastave sa nekim drugim.

"Ironično što osećam ostatke naše stare spone samo u tim nekim trenucima dok se ćutke gledamo u oči. Nekad trenuci tišine govore najglasnije."

Nekad tišine govore, nekad zvuci njegove gitare što je takođe lep detalj u knjizi.
Priča o tome da je "Poverenje je crno ili belo. Ne možeš nekome polovično verovati. Poverenje ili postoji ili ne postoji."
Priča o tome da ljubav nema veze sa rečima "volim te", već s'nizom postupaka.
Priča o tome kako je on njoj pokazao kako se voli pogledima, osmehom, ponašanjem i da je okrutno zloupotrebljavati reči "volim te" jer izgube na svojoj važnosti.
Knjiga nije loša da se ne bi pročitala i izvukla ona lepa strana ljubavi i pobede u njoj.
I za kraj ono što je mene zadivilo i ostavilo bez glasa, i ma koliko verovala da je ovo samo u knjizi i da su takve stvari retke u stvarnosti, volela bih da kažem da su ovakve ljubavi najlepse...

"Dok sam gledao Ameliju kako se igra sa Beom na plaži, razmišljao sam kako se menjala njena uloga koju je igrala u mom zivotu.
Tajanstvena devojčica s povezom preko oka.
Najbolja drugarica.
Tinejdžerska fantazija.
Devojka koja mi je ukrala srce pa ga slomila i odnela sa sobom kad je pobegla.
Drugarica koja se otuđila.
Zabranjena cimerka.
Devojka.
Majka moje dece.
Ispalo je onako kako je trebalo ...."

Sunday 3 February 2019

Samanta Jang - Heroj


Izdavač - LAGUNA

Posle dužeg vremena ponovo Samanta Jang u mojim rukama. Na red je došao HEROJ. Da zagreje ove hladne zimske noći. Želela sam da prođem kroz još jednu knjigu koja je za neke nedopustiva ako gledamo na perverziju u njoj i erotiku kroz nju, ali ja volim. Kao što čitam klasike, kao što čitam sf, kao što čitam trilere i drame, ja čitam i ovo. Elem kako knjiga odmiče i kako se guta stranica po stranica, ja se mislim šta ću pisati o njoj. Na koji način napisati recenziju za knjigu punu svega onoga što ne podržavaju oni koje je roda donela. Ali u tom razmišljanju iskrsne sam naslov. Heroj! Možda je priča puna sexa, i to dobrog sexa, puna hemije koja obuzima svaki dijalog nje i njega, provlači se takođe i priča o herojima nas devojčica. NAS DEVOJAKA. Nas žena.

Nema ženskog stvorenja kojoj heroj nije bio tata. Tako i samoj Aleksi. Ženski lik u knjizi koji mi se baš sviđa. Neko ko je do svojih 16 godina mislio da je njen tata pravi heroj, koja je volela svoju porodicu, koja je bila buntovna, jezičara, a opet pravedna i željna porodice i lepih trenutaka sa njom. A onda sve puca. Kao što se ruši kula od karata tako se ruši i Aleksin život i ona bira svoj život umesto lažnog življenja sa ocem koji nije to što je mislila i sa majkom koja bira umesto ćerke svog muža. Ostaje sama ali je to ne sprečava da iz nje izbije želja za borbom u kojoj stvori svoju karijeru i svoj život koji se ukrsti sa životom Kejna. Sa osobom sa kojim ne bi smela ni da priča a kamoli da se gleda, sa osobom koji je prokleto zgodan i lep, i hladan i nadmen i tako zaglavljen u prošlosti da ne treba ni da krene ka njemu.

“On je definitivno neko za naslovnu stranu. I definitivno ne neko koga želite da naljutite.”

Ali ona je željna da ispravi ono što se na prvi pogled ispraviti može. Željna da se izvini umesto duhova prošlosti, željna da okaje grehe njenih bližnjih, onih koje su napravili prema njemu.
Kockice se slažu na način na koji niko ne želi. On na prvi pogled rešen da je sredi i da je sjebe do dna, ona rešena da mu pruži osmeh, ruku prijateljstva i proba da mu pokaže da crno skoro uvek može da se prefarba u vedriju boju. Spremna da mu pokaže da on ume da se osmehne, ume da pruži lepu reč i učini dobro delo.
Ali Aleksa u njoj željna pažnje i lepe reči od ovog sexy kretena poželela je nesto više. Koja devojka ne bi.

“Kejn Karavej u poslovnom odelu bio je prelep. Kejn Karavej bez odela bio je seksi kao sam đavo.”

Poželela je da mu se prepusti, pristavši na njegovu želju da to bude strogo sex, pristavši da mu ispuni želju i da uživaju jedno u drugom bez mešanja emocija i uključivanja osećanja. To nikad nije moguće ako se isprepleću prsti na najlepši mogući način i ako se duše povežu i kliknu baš kad zatreba da bi upotpunile prazninu jedna drugoj. Hemija na prvoj lopti, prerasla je u vulkan koji su itekako osećali. Borba sa samim sobom kao i uvek je najteža. Želiš a ne želiš, hoćeš a nećeš, ne smeš a ustvari smeš. Kejn jaka ličnost, Kejn koga je Aleksa znala bio je ono što je želela a opet on je bio oličenje hladnog i zidovima okovanog bez mogunosti prilaska.

“Voleo je da bude ovako. Voleo je da bude sam, čak kad je i u gomili.”

Naravno da se u ovakvim situacijama budi onaj inat u osobi, i kad ti neko kaže nisam za tebe ti pokušavaš nemoguće da dokažeš suprotno. Aleksa ne diže ruke, bori se protiv njegovog odbijanja, protiv njegove hladnoće ali i protiv onih vrelih trenutaka između njih.

”Znaš li ti koliko si sexi?”
Vrelina, potpuno suprotna onoj koja mi je cele nedelje gorela u grudima, raspalila mi se kod srca.
“Sada znam.”, tiho sam odgovorila.
Zato što jesam znala.
U životu se nisam osećala toliko seksi kao u tom trenutku pod požudnim, napaljenim pogledom Kejna Karaveja. Nikad se nisam osetila tako željenom.
A želeo me je čovek za koga sam mislila da me nikad nece poželeti. Večeras sam se raspametila i to iz više razloga.”
 
Najlepši je osećaj kad shvatiš da njegov pogled može da te ogoli više nego kad staneš pred njim gola. Otkriveno telo i otkrivena duša nisu isto. Oči koje govore sve kad pogledaju jedne u druge i kad se iz njih izlije sve ono što u tom trenutku tvoje telo oseti je najlepši trenutak između dvoje ljudi. Iako reči govore o hladnoći, o mržnji, o čistom sexu bez emocija oči su te koje ogole dušu.

Jedna mudra žena u ovoj knjizi je rekla :

“Pouka ove priče jeste da nekad treba da dozvoliš sebi da budeš ranjiv, čak i kad je to nešto čega se najviše plašiš.”

On tako nedokučiv i nedodirljiv to nije želeo. Nije mogao da izdrži neizvesnost i nije želeo da nekog tako stvarnog pusti uz sebe. Smatrao je da ona treba da teži savršenstvu a da on to jednostavno i nije i da je daleko od toga da može da joj pruži ono što zaslužuje.

Ona, pa ona je želela da bude ranjiva i za njega. Želela je da bude jaka za oboje, želela je da njegove hladne reči pretvori u šaputanja i ljubav. Na kraju je uspela. Uspela je da pokori čudovište koje ga je izjedalo, uspela je da odagna sve ružno u njegovoj glavi i da mu pomaže da “prepustiti se i otvoriti se” nije nikako loše a svakako nije na štetu.

Želela sam da ovaj put pricam i o samom sexu između ovo dvoje ali bilo bi suvišno. A verujte na reč predobar je 😀

Tako da ko ne voli knjige prožete erotikom neka zaobiđu i ovu Samantinu knjigu kao i sve ostale. Sa druge strane ko to i može da čita moja preporuka za ovu knjigu. Uopšte nije loša za ove hladne dane.

Igra muškarca i žene kao mačke i miša, igra prošlosti u njihovim životima, borba da se prebrodi sve ono što ih na prvi pogled deli je ovde jako dobra. Privlači i jednostavno se stranice same okreću jedna za drugom.