Saturday 22 July 2017

Markus Sedžvik - Krv zimske noći


Izdavač - ODISEJA
Midwinterblood by Marcus Sedgwick
★ ★ ★ 

Jeste li nekada imali osećaj kao da ste već proživeli neki drugi život? Da li vam je neko mesto koje prvi put vidite delovalo poznato, a neko koga ste tek upoznali kao da ga oduvek poznajete?
Ova knjiga ima 7 priča, i svaka je inspirisana mesecom - Mesec cveća, Mesec sena, Mesec žita, Mesec voća, Mesec lovca, Mesec snega i Mesec krvi. Kroz ove priče ispričana je povest o ljubavi Erika i Merl, čije se duše vekovima pronalaze i ponovo tragično gube.

Knjiga počinje u budućnosti 2073. Mladi novinar Erik stiže na Blaženo ostrvo za koje je čuo glasine da ovde ljudi žive večno. Ostrvo se nalazi na krajnjem severu, u obliku leptira je, i samo je jedna strana nastanjena, dok na drugoj strani raste misteriozna biljka.

"Veruje se da je Blaženo ostrvo dom jedinoj preživeloj populaciji vrlo retke orhideje: orhideja blaženi zmaj, latinski naziv Orchidae dracula beati. Takođe poznata kao orhideja drakula. Kruže glasine da su ostrvljani nedavno, ili nekada, otkrili da ta orhideja ima svojstva blagotvorna po zdravlje, da poboljšavaju opšte dobro stanje organizma i nivo energije. Da obnavlja oštećeno ćelijsko tkivo. Da čak može da produži život."

Erika privuče žena po imenu Merl, ima osećaj da ju je već negde video, da je poznaje. Da mu je i samo okruženje previše poznato. I uskoro počinje da uviđa da se lokalno stanoviništvo veoma čudno ponaša. Gubi pojam o vremenu, gubi sećanja. Dani se pretaču jedan u drugi, Erik na momente zaboravlja zašto je na ostrvu, jer je ispunjen lepotom, radošću i zaboravom.


I pre nego što sazna odgovore na svoja pitanja, on biva žrtvovan. I tad kreće priča. 

Knjiga je podeljena na sedam delova, kreće od 2073.godine i svakom novom pričom idemo sve dalje u prošlost - 2011., 1944., 1902., 1848., deseti vek, vreme nepoznato, a zatim epilog koji nas vraća u 2073. godinu i zaokružuje priču. Naizgled priče deluju nepovezano i odvojeno, zbog različitih godina u kojima se odvijaju, ali u svakoj priči su glavni akteri Erik i Merl, i tajanstveno Blaženo ostrvo. Njih dvoje se pronalaze i konstantno tragično gube. Njihova ljubav nije uvek romantična - oni su kralj i kraljica, majka i sin, umetnik i dete, ljubavnici, žrtve vampira... Magija, legende, običaju, obredi su takođe deo ove knjige.

"Živeću sedam života, ovo mi je tek prvi. Živeću sedam puta i tražiću te u svakom. Uvek ćemo biti zajedno. Tražiću te i voleću te u svakom. Da li ćeš me pratiti?"

Moram priznati da su me prve dve priče skroz zbunile i uopšte nisam mogla da ukapiram o čemu je knjiga i u kom pravcu će da ide. Mnogo praznina i pitanja su mi se stvorili u glavi. Dva dana sam pauzirala sa čitanjem posle te dve priče, trebalo mi je vremena da malo posložim neke stvari. Međutim već sa trećom pričom dobijamo neke smernice, i kako knjiga ide dalje, tako popunjavamo rupe i dobijamo odgovore na gomilu pitanja. Ostatak sam slistila za dva sata. Cela knjiga je kao sklapanje slagalice, i to mi se veoma dopalo i baš sam uživala.

Međutim, ono što mi je falilo u knjizi je - osećanja. Nigde osećanja. Tek tek po koje zrnce romantike. Prema tome, omiljena priča mi je "Nemirni grob", lepa ljubavna ali i tragična priča. 

"Ali kažu da će ljubav uvek pronaći put, i u pravu su.
Ljubav uvek pronalazi put." 

Zanimljiva ideja, ali bilo je tu još mesta da se priča produbi i proširi, ovako mi je sve nekako na brzinu pretrčano. Ali bože moj, autor je to tako zamislio, a na nama je da nam se svidi ili ne svidi. A da li se meni svidelo? Jeste! Svakako je knjiga mnogo čudna i drugačija od svega što sam dosad pročitala 😊