Saturday 31 March 2018

Most Popular Books Published In April 2018

Knjige na engleskom koje izlaze tokom aprila meseca.


The Boy and His Ribbon (The Ribbon Duet #1) by Pepper Winters - April 3rd 2018


Chaser (Dive Bar #3) by Kylie Scott - April 19th 2018
Come As You Are by Lauren Blakely - April 16th 2018
As She Fades by Abbi Glines - April 3rd 2018
Savor You (Fusion #5) by Kristen Proby - April 24th 2018
Rebel Heir (The Rush Series #1) by Vi Keeland, Penelope Ward - April 9th 2018
The Secret Thief by Nina Lane - April 3rd 2018
 
 
Blackstone (Four Fathers #1) by J.D. Hollyfield - April 2nd 2018
Kingston (Four Fathers #2) by Dani René - April 9th 2018
Pearson (Four Fathers #3) by K. Webster - April 16th 2018
Wheeler (Four Fathers #4) by Ker Dukey - April 23rd 2018
The Pleasure of Panic (Jordan's Game, #2) by J.A. Huss - April 10th 2018
Flesh Into Fire (Original Sin #3) by J.A. Huss, Jonathan McClain - April 17th 2018
 

One Wild Night (Hollywood Chronicles #1) by A.L. Jackson, Rebecca Shea - April 16th 2018
Covet (Sinful Secrets #3) by Ella James - April 30th 2018
Iron Princess (Savage Trilogy #2) by Meghan March - April 24th 2018
Needing Him (Bishop Brothers #2) by Kennedy Fox - April 17th 2018
I Dare You (The Hook Up #1) by Ilsa Madden Mills - April 28th 2018
Welcome To The Dark Side (The Fallen Men #2) by Giana Darling - April 20th 2018 
 
 
Co-Ed by Rachel Van Dyken - April 24th 2018
Something So Unscripted by Natasha Madison - April 2nd 2018
My Unexpected Love by Heidi McLaughlin - April 12th 2018
Epoch (Transcend Duet #2) by Jewel E. Ann - April 9th 2018
Love and Other Words by Christina Lauren - April 10th 2018
I Have Lost My Way by Gayle Forman - April 1st 2018
 
 
The Fates Divide (Carve the Mark #2) by Veronica Roth - April 10th 2018
The Thief (Black Dagger Brotherhood #16) by J.R. Ward - April 10th 2018
Inferno (Talon #5) by Julie Kagawa - April 24th 2018

Friday 30 March 2018

COVER REVEAL: Welcome To The Dark Side by Giana Darling


Welcome to the Dark Side by Giana Darling is coming April 20th!

SYNOPSIS:
I was a good girl.
I ate my vegetables, volunteered at the local autism centre and sat in the front pew of church every Sunday.
Then, I got cancer.
What the hell kind of reward was that for a boring life well lived?
I was a seventeen-year-old paradigm of virtue and I was tired of it.
So, when I finally ran into the man I'd been writing to since he saved my life as a little girl and he offered to show me the dark side of life before I left it for good, I said yes.
Only, I didn't know that Zeus Garro was the President of The Fallen MC and when you made a deal with a man who is worse than the devil, there was no going back...

This is Daddy Zeus Garro's story from Lessons In Corruption. A standalone in The Fallen Men Series. 


★SIGN UP TO PROMOTE: bit.ly/WTTDSBlogTour
★RELEASE DATE: April 20th, 2018
★ADD TO GOODREADS: bit.ly/WTTDSgr
★ENTER THE GIVEAWAY: bit.ly/GDarlingFB
-------------------------------
BOOK INFO:
TITLE: Welcome to the Dark Side
SERIES: The Fallen Men Series, Book #2
AUTHOR: Giana Darling
GENRE: Erotic MC Romance
RELEASE DATE: April 20, 2018
COVER MODEL: Jack Greystone
COVER PHOTOGRAPHER: Patricia Recourt
COVER DESIGNER: Najla Qamber


CONNECT WITH THE AUTHOR:
Reader's Group: http://bit.ly/2uvrw0N
Twitter: http://bit.ly/2uXVF84 | @GianaDarling
Amazon Author Page: https://amzn.to/2E5LPRW
IG: http://bit.ly/2eNG8Bp | @GianaDarlingAuthor
 

Monday 26 March 2018

Lorelin Pejdž - Poslednji poljubac


Izdavač - LAGUNA
Suzanin osvrt na prvi deo ove duologije možete pročitati OVDE

Prvi dodir je protekao napeto, senzualno, onako kako je on želeo a ona očekivala. Dala mu se, predala a onda se prošlost vratila. Zalupala je na vrata jedne noći kad umalo istina nije isplivala na videlo. Kad su osećaji hteli da probiju, ušetala je ona i poremetila sve što se do tada rodilo među njima.
Amber, neko od koga je zazirala, u isto vreme volela i mrzela, njeno ime za nju je bilo kao zakletva i molitva a sa druge strane prokletstvo.
Amber, gospodarica! U prvoj knjizi nismo došli do tog zaključka, predstavljena kao devojka koja je drugarica, odgovorna za nju, požrtvovana i uvek za to da pomogne. Nijednom rečenicom nije odala svoje strahove i pritajene misli. I to je dovelo do mog zaprepašćenja posle samo jedne pročitane stranice.

"Tad sam videla prvi nagoveštaj devojke u koju ću se pretvoriti kao i Amberine uloge u svom životu - prve gospodarice kojoj želim da udovoljavam."
 
Treba okrenuti još mnogo stranica a ja sam se već pitala "Šta je ovo u pm?!"
Vratila se. Vratila se nazad iz mrtvih njena mora, njeno olakšanje. Kada se vrati neko nama drag od koga se nesvesno oprostimo bude nam drago, kada se vrati neko drag a opet neko od koga zaziremo i od koga se sklanjamo i očistimo, ne znamo da li nam je olakšanje ili strah ono što preovlada u nama. Unutrašnja borba, najveća borba jednog čoveka. Najveća i najteža.
 
Da li se Amber vratila da oduzme ono njeno? Na ovo bi se svako nasmejao. Uzima Emilino ili vraća svoje. Čiji je muškarac bio u tom trenutku Riv Salis? Tim rukama kojim je dodirivao Emili sada treba da teši Amber. Dve drugarice, jedna prošlost, dve sadašnjosti i koliko budućnosti?
Kako su dani odmicali dok se Amber vraćala među njima, on je pokušavao da je razuveri, da joj pokaže da njegovo telo, srce kuca za nju, da duša podrhtava samo za njom i da tu nema mesta za bilo šta osim odgovornosti za Amber. U Emili se ponovo rađala nesigurnost kakvu je osećala i to je bilo dovoljno da je povuče unazad. Kada je slušala njegovo zaklinjanje i predavanje ona je u svojoj glavi čula glas koji je govorio "kako je pakao gledati kako mi čovek za koga sam se tako očajnicki držala klizi iz prstiju..."
Nije mogla da se otrgne Amberinih okova ni posle tolikih godina bez nje jer je uvek nekako bila prisutna u njenom životu.
 
Rivova borba za Emili nije jenjavala ni kad je više puta želela da ode i prekine svaki kontakt sa njim želeći da Amber bude srećna i da joj oslobodi put.
Riv se trudio da joj pokaže koliko su jaka osećanja koja je osećao iako ih je pokazao i ogolio sebe. Rekao joj je da joj veruje, da je voli.
Da li reči kad se kažu imaju veće značenje od onih koje se prećute? Misleći o njemu kao o nekom muškarcu koji ne izgovara reči kojima bi se otkrio iznenadio je i mene izjavom dok sam čitala to. Tada su krenuli novu igru, voleo je dovoljno da to izgovori naglas. Iznenadio je time. Sa druge strane, za razliku od nje on je znao šta je hteo. Kod njega Amberin povratak ne menja ništa, ona je pripadala njemu i to joj je jasno stavio do znanja. Ono što nije znao, kao što ni ja nisam znala ili nije bio svestan je to da je Emili pripadala i Amber. Ukrstili se putevi? Zavezali u čvor? 
 
Hoće li Emili smoći snage da izgubi ono što je smatrala prijateljstvom zarad ljubavi koju je počela da oseća. Zanimalo me je koliko je jaka unutrašnja borba i za šta je odlučila da se bori, za šta je njena bolesna strana ličnosti čeznula i za šta se odlučila da pobedi. Ljubav prema onome što je nekad imala sa Amber ili ono što je sada imala sa Rivom. Pokušala sam da se stavim u njen položaj čitajuci tu borbu napisanu i pretočenu u reči. Treba to prelomiti u srcu, u duši, u životu. Događaji koji su se nizali, razgovori između Amber i Emili doveli su Emili do toga da skonta da osoba za koju je smatrala osloncem, ustvari nije to. Koliko je teško shvatiti da osoba za koju smatramo to, ustvari nije oslonac već teg koji vučeš za sobom i ne da ti da poletiš.
 
Ljubavni trougao. Amber, Riv i Emili. Nije bilo jasno ko se u ovom trouglu gubi a ko će do kraja da se izgubi. Ko tu pobeđuje, ko je na pravoj strani a ko je skrenuo sa puta. Čitajuci drugu knjigu, odnos Amber i Emili zasenila mi je Riva. Knjiga je donosila dve priče paralelne, ali tolika privrženost dve žene, tolika moć jedne nad drugom, tolika povezanost između njih dve bacila je u ćošak njega i nju. Prosto nezamislivo i neprihvatljivo, a opet njoj neophodno da bi disala i živela. Posedovanje je veoma velika reč u ovoj knjizi.
 
Požuda, strast, erotika, sex, želja, naboj, povređivanje i maženje, ljubav. Sve to zauzima veoma veliki deo u knjizi. Čitajuci i prvi deo a i drugi nije mi to smetalo. Čak sam i želela da to tu vidim, u svakoj situaciji i u svakom trenutku kad su Riv i Emili proveli zajedno.
On je bio neumoljiv i nemilosrdan prema njoj, dok se ona topila pred njim takvim. On je uživao u tome znajući da je to uzbuđuje, da je tako ispunjena. Izgovarao je užasne reči koje su njoj bile zadovoljstvo. Lomio je na sitne komadiće svaki put kad mu se prepustila i ona je uživala u tome. Molila ga je za to. On kao zver a ona kao neko ko želi tu zver više od svega. Za nju je bilo uživanje dok je on uništavao, skrnavio i razarao svakim dodirom, uzdahom, pogledom. Za njega je to bio trenutak kad joj se iznova divio i kad je iznova nju žigosao kao svoju. Ko je tu bio bolesniji? Ko je bio gospodar a ko potčinjen?

"Ne mogu da vladam sobom kad sam u tebi." Glas mu je bio isprekidan i promukao. "Želim da te pokidam. Želim da te rastrgnem na deliće." Obema rukama mi je uhvatio butine i iskrivio mi karlicu kako bi još dublje ulazio. "Da te uništim. Da te tucam dok se ne raspadneš. Da te smrskam. Da te slomim."

Granica. Postojala je ta nevidljivo osetljiva granica koja je kao struna bila negde na sredini njihovog odnosa. Voleo je dok ga posmatra gotovo isto kao što je voleo njen pogled dok je bila uplašena i dok je mislila da će joj nauditi.
Njena uplašenost bilo je ono što je on voleo, što je nju pokretalo i što je njih vezivalo jače od bilo čega. Pored uplašenosti rodila se i ljubav prvo u njemu. Koliko je se on u početku plašio tog osećaja toliko ga je kasnije prihvatio i pokušao da prenese na nju.

"Moja ljubav prema tebi je toliko žestoka, toliko poražavajuća da me opseda. Ona me menja. Zbog nje sam drugačiji, ali ipak i sličniji čoveku kakav sam uvek mislio da jesam."
 
"Biće ovako. Uvek." Poljubio je u čelo. "Obožavaću te, terati da moliš i da vrštiš. Ja ću te lomiti i ubiću svakog ko se usudi na tako nešto."

Dok je između Riva i Emili postojala ljubav sa druge strane su stajale Amber i Emili. Kao na klackalici. Nije to bila ljubav, to je bila opsesija. Emilina opsesija i zaluđenost time što je Amber bila osoba koja je izvukla iz njene dosade i pokazala joj pravi put do sebe. Nakon godina u kojima je mislila da je Amber kriva za sve ružno što joj se desilo nastupio je trenutak kad je Amber srušila to razmišljanje. Nakon besa koji je osećala, sad joj se pojavila i griža savesti. Osećaj koji sve nas uništava u trenutku kada ga osetimo tako je i Emili uništavalo. Nije imala snage da se bori za svoju ljubav i svojih pet minuta. Opet se osetila nesigurno.
 
Teško je zakopati prošlost, kada ti maše ispred očiju. Teško je izbrisati strahopšstovanje prema jednoj osobi kako bi se pokorila drugoj. Duša se kida neznajući kojim putem .Razum na jednu stranu, srce na drugu. Sa druge strane, dok sam čitala te redove kad je Amber ponovo preuzimala kontrolu, bila sam sigurna da to radi namerno. Želela je da postavi Emili na mesto na koje je uvek postavljala i da joj pokaže da je ona ta koju uvek iznova izaberu. Večita borba. Ko je tu bolesniji i ko se sa kim bori, ko je nesigurniji od njih dve.
 
Amber je bilo potrebno da udalji Emili znajući da je njen bivši muškarac postao muškarac njene drugarice. Emili je bilo potrebno da pobegne i pokuša da preživi a Rivu je bilo potrebno da ga ona sasluša. Kada je odlučila da ga ostavi sve se okrenulo i morala je da ostane i nađe se oči u oči sa strahom, borbom, prevladavanjem, otimanjem i podčinjenošću. Pokušala je da zažmuri, da bude ona koja se sklanja. Koliko je teško da se udaljiš od osobe koju voliš a da je u tvojoj blizini. Koliko je teško da se ne predaš.
Odlazak - jedino pravo rešenje. Davala se poslednji put čoveku koji je uzima, povređuj e,ali ujedno i štiti.

"Možeš li prihvatiti ako hoću da te volim?"
Čitavo telo mi se napelo. Znao je šta traži i koliko će mi to biti teško. Umirujući mi je prešao dlanovima po ramenima pa niz ruke. Mislim da je to jedino što može da te slomi, jedino što bi te zaista uništilo.
Tako je. Slomio bi me tako slatko, tako izuzetno, tako potpuno. Ovaj čovek me je sputavao, nije mi davao da dišem, pretio opasnošću zbog koje sam strahovala. Ali ovo - da me voli, da stvarno dozvolim sebi da to uzmem, prihvatim i osetim - to je nešto najstrašnije čemu će me izložiti."

Dok volimo nekog to izgleda kao lako, dok nas voli neko izgleda kao divna stvar i neslutimo da je to najlepša a ujedno najteža stvar koja nam se dšsava. Uživamo nesvesni odgovornosti šta to "volim te" znači, donosi i šta može da odnese.
Ipak je to buđenje na kraju ono što prožima svakog ko čita. Oterati od sebe osobu, porušiti mostove izmđju zarad svog ludila, svoje sebičnosti i svog (ne)mira je bolno u trenutku, u svakom sledećem i ne prestaje. Kada progledamo posle datih situacija padnemo na dno sa svim tim ostacima mostova koje smo porušili. Emili je porušila sve, oterala ga od sebe, bila sebična i nesposobna da zakopa prošlost zajedno sa osobom koja je vukla sa sobom. Bilo je potrebno da čuje od nje, da shvati da nije ona ta koja je bila neko kome je trebala pomoć. Da nije ona ta koja nema izlaz i koja ne može dalje. Riv je to prepoznao, njegova ljubav je bila dovoljna da izgradi iznova taj put između njih tako pogubljenih i tako pronađenih u trenutku.
 
Ovo jeste erotska knjiga gde se zapitamo gde je naša granica, ovo je takođe i opasna knjiga koja je takođe protkana nekim realnim dešavanjima, mafijaškim i opasnim. Ovo je i knjiga puna drame, puna tajni i opsesija, puna mračnog i ne tako opipljivog, puna moći i obmane. Između svega toga ima ljubavi koja oduzima dah, oslobađa, koja zavodi i baca nas u razmišljanje koliko poznajemo sami sebe a ne koliko nas drugi poznaju. Koliko žele da vladaju nama i žele da nam nametnu to što misle. Ovo je knjiga koja nas uči kako da se oslobodimo u životu u ljubavi, u odnosu sa nekim ko nas sputava, u krevetu gde možda i nismo ono što bi želeli da budemo.
 

Friday 23 March 2018

Sanja Vukosavljević - Ničije nebo



Pre par dana posetio me poštar i doneo mi knjigu “Ničije nebo” naše drage Sanje. Kako je bio početak nedelje i posao me okupirao ostavila sam čitanje za dane vikenda. Međutim, danas imam jedan od onih “opasnih” dana kada je bolje da ne pipam ništa, osim šoljice sa kafom i knjige, pa se odmah odlučih za Sanjinu. 
Nisam znala šta da očekujem, jer sam o ovoj priči i Sanjinom pisanju znala samo iz komentara vas koji ste sa tim već bili upoznati. Otvorila sam je sa namerom da malo čituckam, uz popodnevnu kafu, ne bih li se rasteretila od stresa nakupljenog u toku nedelje, pa polako, dokle stignem.. Ali...
Evo sedim u sobi nakon 5 sati konstantnog čitanja, zagledana kroz prozor pred kojim ovaj kasni mart organizuje Bal pod maskama, svečano prerušen u rani januar, i iskreno ne znam kako da počnem sa prenošenjem svojih utisaka o knjizi koju sam pre nekih pola sata pročitala. Ne, progutala! To je pravi izraz!
Trenutno su mi grudi tesne za srce. Bukvalno. Ovo je jedna izuzetno emotivna Oda posvećena najlepšim “stvarima” u životu: odrastanju, prijateljstvu i ljubavi.

Ima svega među ovim koricama. Počev od slatke, šašave dečije uvertire, preko pubertetskih bubica od kojih smo svi bolovali, pa do ozbiljnih životnih lomova kroz koje smo, na ovaj ili onaj način, prošli svi mi rođeni u Jugoslaviji, zemlji koju smo zvali svojom, zemlji koje više nema. Smejala sam se i plakala, pronalazila po komadić sebe gotovo na svakoj strani. Toliko sam se saživela sa likovima da su mi se nekontrolisano otimali uzdasi, gutala sam one bolne knedle, popušila tonu cigareta, i potrošila skoro celo pakovanje papirnatih maramica. Zaboravila sam na vreme okrećući strane kao hipnotisana.

Radnja prati živote… ne… ipak neću.. neću vam odati o čemu se radi.. Šteta bi bilo da ovo ne doživite potpuno nespremni (to se naravno odnosi na one među vama koji još nisu pročitali ovu knjigu). Vi koji ste čitali, ćutite.. ne otkrivajte.. pustite ih da sami, iz svojih ličnih razloga, zavole Jelenu, Enesa, Gocu, Dragana, Luku… i sve njihove ljubavi, tuge, odluke, kajanja, radosti…

Čitajući, mnoge pesme su mi se kovitlale kroz misli. I one koje Sanja sama pominje u knjizi, i neke koje su se meni učinile prikladnim za određene situacije kroz koje su likovi prolazili. Ali kada sam sklopila knjigu i zagnjurena u misli zatvorila oči, u mojoj glavi stvorila se jedna slika.
Kafana... Zadimljena polumračna prostorija. Zora je pristigla ali se još nije raskomotila. Desetak stolova sa kariranim stoljnjacima i plehanim pepeljarama. Stari Ciga sa violinom i sedobradi harmonikaš sede u uglu i tiho plaču, svaki na svom instrumentu. Brkati konobar donosi nove ture pića već pijanim gostima i odnosi prazne čaše sa stolova onih koji su bezuspešno pokušavali da pronađu utehu na dnu istih... U uglu kraj šanka stoji ogroman veštački fikus. Veštački je, jer ni jedna živa biljka ne bi bila u stanju da podnese toliko jakih isparenja: što do nikotina, što od alkohola, što od slomljenih ljudskih srca. Niko od prisutnih ne razgovara, ali svi tiho pevuše, zadubljeni u svoje misli i svoje tuge.

I nizu se pesme…
“Violino, moja vilo, ti ne pričaj šta je bilo, ‘ej gitaro ne odaj me ti… harmoniko moja diko, sviraj noćas tiho tiho, ona sada s drugim odlazi…”
“Do godine biće dve godine duge, kako tužan živim pokraj žene druge…”
“Još me bude misli lude.. jos za tebe pitam ljude.. čekajući ja na tebe, ja izgubih samog sebe...”
“Uspori malo sudbino sestro, idi ne neko drugo mesto. Šta smo ti krivi, šta smo ti dužni, juče srećni, danas tužni…”

Nisam neko ko sluša narodnu muziku u slobodno vreme... ali jesam neko ko zna da bez dobrih starih narodnih pesama nikad ni jedna zora nije ušla u kafanu, nikad ni jedna tuga nije ispričana nepoznatom čoveku za stolom do vas, nikad ni jedna ljubav nije oplakana do kraja.. Ove pesme nisam čula godinama.. ali su mi nadošle nakon ove priče.. Sanja, sestro slatka, načisto si me bacila u sevdah... 😊
Poželela sam da se teleportujem u neku ovakvu kafanu, i da uz muziku i vino odbolujem jos jednom sve ovo što sam pročitala. Jer, Sanja je tako majstorski dočarala svaku emociju, da ovo ne može da prođe bez “kafane”.

“Ničije nebo” je novi stanar moje biblioteke. Srećna sam zbog toga. Nadam se da sam vama koji još niste pročitali ovu divnu knjigu dala dovoljno povoda da nabavite svoj primerak!
Jos jednom VELIKO HVALA Sanji na ovoj divnoj prici i na prelepoj posveti! ❤
P.S. Mišljenja sam da ova knjiga zaslužuje bar još nekoliko izdanja.

Slavenka Drakulić - Frida ili o bolu


Izdavač - PROFIL

“Ja bih da me ništa ne pitaš, da ne govorim. Da legneš uz mene i da me zagrliš. Da me greješ. Hladno mi je, to bih ti želela reći.” 

Slavenka Drakulić o Fridi, bolu, ljubavi, nadi i slikarstvu...
Ovo je knjiga koja mi je par godina bila na listi za kupovinu, nisam mogla da je pronađem, posle sam i zaboravila, dok je sasvim slučajno nisam ugledala na jednoj polici “Sve knjige za 200 RSD”... i odmah sam je kupila i radovala se kao malo dete...


“Zašto mi nikada nije dosta nežnosti i strasti, nikada?”

Knjiga se smenjuje između trećeg i prvog lica, to mi je bilo malo čudno u početku, ali brzo sam navikla... I ovo je stvarno knjiga o bolu, kako fizičkom, tako i emotivnom. O nesigurnosti koja se javlja usled zdravstvenih problema, nakon operacija, i o životu ako deo tela koji ne izgleda “kako treba”.

“Ni sažaljenje, kao ni zlobu, nisam mogla izbeći. Sažaljenje je imalo miris, prepoznavala sam ga nepogrešivo jer sam s njim odrasla, jer me je pratilo celog života. Ponekad mi se činilo da ću se ugušiti od vazduha zasićenog poznatim vonjem.”

Fridin život sa Diegom Riverom (u knjizi Maestro) i njena ljubav koju je osećala prema njemu, čak i kad joj je bio neveran, čine veliki deo ove knjige. A tu je i njena borba, njena volja za životim, njena odlučnost i sve nesreće koje je doživela u svojih 47 godina života. 

“A kada se raspadneš, moraš da pronađeš nešto za šta ćeš se uhvatiti, nešto što ćete održati na životu.”

5 zvezdica. Mnogo volim Fridu i za mene je ta žena bila i ostala simbol svega što vredi. 

“Šta je smrt, pitala si me, kada je čovek zapravo, mrtav? Sada ti mogu odgovoriti: biološke funkcije nisu važne. Važan je smisao. Smrt je kad ti od tvog života ne ostane ništa više, zapravo ti je svejedno da li još uvek dišeš i rastu li ti kosa i nokti. Ti ionako više ne postojiš.”

Lorelin Pejdž - Prvi dodir


Izdavač - LAGUNA

Kad je knjiga izašla mnogi su napisali da su očekivali više a da to nisu dobili. Meni se knjiga baš baš baš sviđa. Priča o životu jedne devojke koja je posle razuzdanog života rešila da krene ok putem, da bi je u nekom trenutku okolnosti navele da bude ono što ne želi, ona od pre. Tu je i Riv koji je mmm i baš onakav kakav treba da bude. Opasan i dominantan, pun samopouzdanja, lep i zarazan .Bije ga glas da je na ivici, u mutnim poslovima a kad se zagrebe pametan, predan i kad se osvoji ništa više nego osoba koja je željna ljubavi. Igra mačke i miša u početku mami osmejak na licu kroz čitanje.Nadmudrivanje i zavođenje.

„O, ti si od onih žena.“ Ustao je zajedno sa mnom i pružio mi peškir na čijoj je ivici zlatnim slovima izvezeno ime Salis. 
„Dobro“, rekla sam i obmotala frotir oko krajeva kose. „Zagrizla sam mamac. Kakve su to žene?“
„One koje ne prihvataju pomoć od muškaraca.“
Postojalo je vreme kad ništa nije bilo dalje od istine. Mnogo sam zavisila od muškaraca, oslanjala se na ovog ili onog kako bih dobila krov nad glavom, hranu, odeću i zabavu. Ali to je bilo pre mnogo godina. Sad se oslanjam samo na sebe. To je možda najteži deo uloge koju moram odigrati – predavanje kontrole koju sam stekla. Potčinjavanje.
"Ipak sam je prihvatila, uzimajući tvoj peskir.’’
 
Boreći se da sazna istinu o drugarici koje nema, uplešće se u mrežu sopstvenih osećaja koji se bude u njoj. Ljubav, poklanjanje duše, misli i svaki otkucaj srca njemu za koga misli da je opasan a opet krijući od njega da mu se svakog sekunda predaje sve više i više iako zna da ne bi smela, je zanimljiva igra koja prožima knjigu.
 
U toku čitanja sam zaboravila da knjiga jelte ima i drugi deo pa sam priželjkivala kraj bez Amber. U fazonu živeli su srećno dugo, dugo. Ali drugi deo će odlučiti. Poslednje stranice sam čitala i nisam verovala da će se mučenje nastaviti. Ostaje da vidimo za kojom će Riv krenuti. Onom koja ga je dotukla i iz njega izvukla najgore moguće ili onom pred kojom se svi njegovi zidovi spuštaju. Sve u svemu knjiga je super, ima svega. Od onoga da je poverenje bitno, do napetosti, dobre i loše granice, od leptirića, izazovnosti, flerta. Stalno u nekom iščekivanju i želji da se završi baš onako sladunjavo. Ono što sam očekivala to sam i dobila, ali baš!!!
 
 

Wednesday 21 March 2018

Inna Moore - Voajer


Knjigu možete kupiti na Amazonu 👉 INNA MOORE - VOAJER
Ili na facebook stranici autorke 👉 INNA MOORE

Oni koji smatraju da su erotski romani "pupu, daleko bilo ja to da čitam" slobodno neka zatvore ovu recenziju jer ni ona nije za te neke. Mada ko zna možda ako pročitate ovu knjigu shvatite da seks, erotika, požuda, neka doza nastranosti u tome i nije tako bauk i nije tabu i da će možda prijati svima.
Ovde prvo dolazi erotska strana pa tek onda ljubav kao kruna nečeg malo van normalnog. Meni nije smetalo ni malo, čak šta više uživala sam čitajući. 
 
Sam naslov "Voajer" ukazuje na malo nastranu stranu onoga što nas zadovoljava. Da li neko uživa u voajerizmu ili ne ipak je do same osobe. Onako kako je Inna postavila samu priču to je ispalo itekako primamljujuće i skroz neizbežno. Dok sam čitala knjigu stavljala sam sebe na Lucino mesto. Postavljala sam sebi pitanja da li bih i ja tako prepustila sebe, našla hrabrost da ne budem plen već neko ko će loviti. I bilo je izazovno, bilo je koliko prosto i jeftino toliko upecatljivo i potpuno. Strast i želja koja se rodi dok gledaš nekog da ti samim pokretima pruža ono za šta si uskraćen a da pritom o njemu ne znaš ništa, da ga ni ne poznaješ, postaje samo početak onoga što iz toga može da se rodi.
 
Lucy, devojka koja je nesvesna svoje lepote, svoje pojave i ličnosti, skroz usmerena na svoje bivše propale ljubavi koji o njoj imaju samo tri reči kao opis: mlaka, dosadna i nezanimljiva. Padovi koji joj se dešavaju samo je guraju duboko u ljušturu gde ona stvara svoj svet jedne dosadne devojke. Lep je osećaj kad skontaš da si ti bila uvek prava a da svi ti "frajeri" pored tebe nisu bili pravi. To se desilo i Lucy, s'tim da joj je buđenje bilo itekako erotsko otkrovenje same sebe.
 
Ryan, dečko koji je imao sve, popularnost, verenicu, porodicu, podršku - izubio je to sve u svom trenutku ludog života. Postao je osoba koja je sebe sažaljevala misleći da se njegov život završio. Kada se pojavi ona u njegovom okruzenju on postaje svestan ponovo svog života, svojih potreba i svojih želja.

"On nije normalan, ali izgleda da ni ja nisam normalna..."

Obožavam nenormalnost, krije se u svima nama. Neko je probudi, neko ne, neko je bude svestan, neko je se grozi. Sve smo to mi. Po meni treba je pustiti da ispliva kad kad...
Voleo je da je krišom posmatra, sve dok nije shvatio da mu to budi davno uspavanu želju, potrebu, erekciju. Malo je trebalo da i ona oseti da njoj to prija, da budi u njoj te tople munjice koje joj prožimaju telo. Kad počne da pulsira sve u njoj pa i sama želja među njenim butinama, ona shvata da se u njoj budi đavolak.
On je u početku imao mišljenje da je ona fina i dobra curica, ali...

"Ovo, ovo je dobra devojčica koja sigurno sanja brak i dečicu. Možda me to pali, saznanje da ju ne mogu nikad imati, ja crni vrag, nju čistog anđela."

Trebalo joj je dva dana da se navikne na njega, svakog dana u isto vreme, uživajući u njegovim perverzijama, u njegovim dodirivanjima dok je gutao pogledom. Njega je ona oživela, probudila ga, učinila da želi onako kao nekad i da uživa u čarima telesnog zadovoljstva.
Nakon par dana kada je i ona shvatila da se navukla na njegov zov predala mu se. Svim svojim momcima bila je premalo sve, dok je on uživao u njenim prevojima, trzajima i grčenju njenog tela dok dostiže vrhunac.

"Prođe lagano rukom po međunožju, a ja napravim isto. Prođe brzo, ja ponovim za njim. Osećam da mu se pogled mrači, spustio je malo bradu, mogu da prepoznam životinjsku požudu u njegovim očima. Ni ja nisam ništa bolja jer me ekstaza obuzima dok on sve brže navlači svoju erekciju rukom u hlačama, terajući me da uvučem ruku u svoje gaćice i radim isto. Diram se dok me on gleda, skoro pa me ševi pogledom, terajući me prema razornom vrhuncu koji me tako pogodio..."

A onda su se životinje zavolele. Našle su put jedna do druge. Duše su se spojile, otkucaji su počeli da se sklapaju i kucaju istim ritmom.
Najbolji osećaj u vezi je kad postaneš svestan da si onome pored sebe svetlo u tami, udisaj bez kog ne može, osmeh na licu i drhtaj u telu koji pokazuje koliko je dobro što si živ. Ipak i pored toga, njegov hedikep, njegova nemoć da njoj pruži gotovo sve za šta misli da ona zaslužuje, stvara u njemu odlučnost da je otera od sebe. Da joj da slobodu da diše i živi, da nađe nekog sa kim će trčati i leteti. A ona? Ona nije želela da trči, nije želela da leti. Želela je samo da se okupa u njegovim očima i da mu poklanja trenutke, jedan za drugim. Oteravši je od sebe umirali su. Jedno bez drugog. Ona sa svojim bolom, on sa svojim. Time što je on nju pustio pripisao joj je tugu kao saputnika.
 
Bol. Ne fizička već ona unutrašnja koja te slama i kida. Nisu mogli da dišu zajedno a jos manje odvojeno. Pored duše koje su čeznule za otcepljenim delom, tela su skapavala. Nije bilo dodira, nije bilo svakodnevnog hranjenja njihovih požuda i to ih je dodatno bacalo na dno.
Rešivši da se dovede u red, da svoj život učini dovoljno vrednim za nju koju voli, postavio je sebi cilj. Cilj koji vodi ka njoj, ka zajedničkom životu i nadanju. Onda kad je ona padala on se borio za njih, pustio je da nada pobedi strah. Uspeo je. Stvorivši od sebe potpunu osobu kakvu ona zaslužuje došao joj je. Iako je bilo teško, obrisao je kao gumicom njeno posrtanje i njenu borbu protiv nje same i svog novog neuspeha.

"Čuda se dešavaju. Bajke postoje. Snovi se ostvaruju."

Ona je bila njegovo čudo a on njena bajka. Njihova privlačnost, požuda između njih i ono što su radili on kao Voajer i ona kao nestašni anđeo je bila priča iz snova.
 
Kad postanemo svesni svojih želja i potreba, svojih želja i skrivenih fantazija bićemo i potpunije osobe što se tiče naše erotske strane. Samo se treba prepustiti i uživati u sebi skrivenim željama.
Na kraju (ako ste ovo i pročitali do kraja ) čisto da znate ovo i jeste ljubavna priča, ali potpuna od početka do kraja sa nekim realnim stvarima koje se dešavaju. Mešaju se požuda i privlačnost, jako dobar sex, humor, suze, tuga, bol, nesebičnost i življenje.
Pronađite svoje polovine koje će od vas napraviti poželjne, obožavane i savršene osobe.😊

"Diraš me točno onako kako volim, ljubiš me točno onako kako trebam i gledaš me tako da u tebi vidim sebe, obožavanu, poželjnu i savršenu."