Sunday 6 January 2019

R. H. Palasio - Agi i ja: Tri priče o Čudu


Izdavač - DERETA IZDAVAŠTVO

“Ne volim da se vraćam u prošlost. Život je pred nama. Ako previše vremena gledamo unazad, ne možemo da vidimo kuda idemo.” 

Nastavak priče o Avgustu, poznatijem kao Čudo. Samo ovog puta ne iz njegove perspektive, već iz ugla Julijana, Kristofera i Šarlot.
Kako su oni doživeli Agija i kako je on promenio njihove živote. 


“Ako ne preispitamo prošlost, ništa od nje ne možemo da naučimo.”

Julijan ili siledžija koji je maltretirao Agija od prvog dana kada je Agi došao u njihovu školu. Svakako, za siledžije ne postoje opravdanja, međutim moram priznati da mi je ova priča bila najdraža. Strah i pogrešno vaspitanje ponekad gurnu decu na put gde postaju loši ljudi. Kroz Julijanovu priču saznajemo da ga je strah naterao da bude zao prema nekome samo zato što je drugačiji. U moru smicalica i groznog ponašanja, njegova baka mu otvara oči i on se menja.
A svi znamo da su bake superheroji. Priznajem, zbog Julijanove bake sam se sva rastopila i rastužila u isto vreme.


“Na kraju krajeva, žrtve nasilja ne treba da se saosećaju sa svojim mučiteljima.”

Pluton ili Kristofer...
Agijev najbolji drug iz detinjstva. Ovde se prepliću događaji iz prošlosti i sadašnjosti, Agijeve prve operacije, njihova druženja, udaljavanje i naposletku opet susret...
Druga priča nije ostavila jak utisak kao prva. Brzo se čita, ali mi nekako nije bila dovoljno ubedljiva.


“Koliko god da sam zurio u problem, jednostavno nisam dolazio do odgovora.”

I na kraju šarmantna Šarlot...
Nikada nije želela da učestvuje kada su ostali maltretirali Agija, ali nije želela ni da ga brani. Mislila je da je neutralnost jedino ispravna. Međutim, oni koji zlo posmatraju mogu se smatrati i gorima od onih koji zlo čine. Zato, Šarlot ipak shvata da mora da izabere stranu...
Ova priča mi je bila zanimljiva mada, u odnosu na prethodne dve, nema mnogo toga o Agiju koliko o prijateljstvu uopšteno. 


“Samo da znaš. Biti fin je prvi korak ka tome da budeš plemenit.”

Sve u svemu, knjiga nije loša, ali ipak mi Čudo mnogo draža.
Od mene 4 zvezdice.


“Ono što mi najviše nedostaje iz detinjstva jesu filmovi sa srećnim krajem. Doroti se vraća u Kanzas. Čarli dobije fabriku čokolade. Edmund se iskupljuje. Volim to. Volim srećne krajeve.”