Friday 29 September 2017

Lejni Tejlor - Ćerka magije


Izdavač - PUBLIK PRAKTIKUM
Daughter of Smoke & Bone (Daughter of Smoke & Bone #1) by Laini Taylor
★ ★ ★ ★ ★

"Nekada davno, pre himera i anđela. postojali su sunce i meseci. Sunce je bilo vezano za Nitid, svetlu sestru, ali njegovu požudu je privukla povučena sestra Elai, koja se uvek skrivala iza svoje odvažne sestre. Naumio je da dođe po nju dok se kupa u moru, i uzeo je. Ona se opirala, ali on je bio sunce, i smatrao je da treba da ima ono što hoće. Elai ga je izbola i pobegla, i sunčeva krv je letela na zemlju poput varnica, gde se pretvorila u anđele - nezakonitu decu vatre. I kao i njihov otac, oni veruju da je njihovo pravo da traže, uzimaju i imaju. 
Što se tiče Elai, ispričala je svojoj sestri šta se desilo i Nitid je plakala, a njene suze su pale na zemlju, i postale himere, deca žalosti."

Ovo je samo jedna od priča koja nas uvodi u svet anđela i demona(himera) i njihov rat koji traje stotinama godina. Priča koja će vas naterati da zaboravite svoje okruženja, i zaronite u svet koji je stvorila Lejni Tejlor. 

"Nekada davno, anđeo i đavo zaljubiše se jedno u drugo. Nije se dobro završilo."

Ovo je priča o Karu, devojci tirkizne boje kose, sedamnaestogodišnjoj učenici umetničke škole u Pragu. Ali ona ima i tajni život - siroče, odgajana od strane četiri demonska bića - himere. Život pun magije, želja i čudnih bića. Pokušava da održava ravnotežu između svoja dva života - s jedne strane je sedamnaestogodišnja učenica umetnosti, a s druge strane je devojka koja obavlja zadatke za neljudsko biće koje je bilo nešto najbliže porodici što je imala. Ceo život se Karu pitala ko su joj roditelji, imala je na stotine scenarija, al ni na jedan nije imala niti dobila odgovor. Večito pitanje "Ko sam ja?" i "Šta sam ja?"
Sa petnaest godina se osamostalila i stekla prijatelja - Zuzanu. Imala je i momka Kazimira koji joj je slomio srce. Uvek je osećala da jedan deo nje fali, da ne pripada ni jednom ni drugom svetu, da je usamljena, kao svako siroče žudi je za ljubavlju, nežnošću. Najviše je strahovala od toga da ne ostane sama. 

"Žudela je za prisustvom kraj sebe, čvrstim. Lak dodir prstiju na potiljku i glas koji susreće njen u mraku. Neko ko bi čekao s kišobranom da je otprati do kuće po kiši, i smejao se kao sunce kad bi video da dolazi. Ko bi plesao s njom na njenom balkonu, držao svoja obećanja, znao njene tajne, i stvarao mali svet gde god da je, samo uz pomoć svojih i njenih ruku i njegovog šapata i njenog poverenja."

To je ono što mi se najviše svidelo kod nje - priznanje da joj treba ljubav, da joj treba nežnost, da joj treba neko, da strahuje od samoće. To nije od nje napravilo neku njanjavu devojku, baš naprotiv - izuzetno je zabavna, duhovita, jaka, samopouzdana. (Imam ozbiljan crush na nju.)

"Nekada davno, jednu devojčicu odgajiše čudovišta. Međutim, anđeli spališe ulaze u njihov svet, i ona ostade sasvim sama." 


Prilikom jednog zadatka koji je obavljala, susreće se sa Akivom, okrutnim serafimom (anđeo visokog reda) koji joj je oduzeo njenu jedinu porodicu koju je imala zatvorivši portale, a zatim pokušava da je ubije. Sledi trenutak prepoznavanja koji u njemu otvara rane i sećanja iz prošlosti. I Karu ima osećaj da ga poznaje od pre. 
Ljubav koja se rađa među njima. Ali da li će njihova ljubav uspeti da opstane pod teretom prošlosti? Pod teretom rata i razlika među njima? Da li će se opredeliti jedno za drugo ili će stati na stranu svojih porodica?

"Postoji li sudbina gorča od ove, da dobiješ ono za čim najviše čezneš, onda kad je već previše kasno?"


Malo je reći da je knjiga fantastična. Do sad sam vam preporučivala knjigu "Gnev i zora" Rene Ahdie, a sad vam preporučujem i ovu, 362 strane čistog savršenstva. 
Knjiga je pisana u trećem licu, stil pisanja bogat i divan, radnja se većinom odvija u Pragu(Češka), imamo predivnu žensku junakinju, obožavam je (retkost da mi se sviđa ženski lik). Prelepog anđela,... ali je Karu nekako "okupirala" celu knjigu, pa se nadam da ćemo u nastavcima dobiti malo više Akive. Sporedni ženski lik Zuzane, koja će vas nasmejati svojim doskočicama i fazonima. Fantastične priče o anđelima i demonima, zabranjenu ljubav, nadu koja se provlači kroz celu knjigu, nadu u zajednički bolji život.
Kraj... ko kraj - brutalan. No, nećemo dugo čekati na prevod drugog dela, trebalo bi da bude izdat tokom novembra 😇😈

"Nada može da bude moćna sila. Možda nema prave magije u tome, ali kad znaš čemu se najviše nadaš i nosiš to kao svetlost u sebi, možeš da postigneš mnogo toga. Skoro kao magija." 

*HIMERE - mitološka bića koja su spoj više životinja
**SERAFIMI - anđeli visokog reda. nebeska bića koja gore neprestanim ognjem

Sunday 24 September 2017

Book Tag - Nepopularna mišljenja

Jedan zanimljiv book tag, a tagovale su me BookWitch & Književni Klub 12 😚😚😚
Bome sam se namučila sa ovim pitanjima, nemojte da me hejtujete, ovo je samo moje mišljenje o pojedinim knjigama, likovima i autorima 😁😂

1. Popularna knjiga ili serijal koji se tebi ne sviđa
KARAVAL! Ne pamtim kad sam se ovako razočarala u knjigu. Imala sam prevelika očekivanja za nju, pa otud valjda i ovoliko razočarenje. Baš sam se namučila sa njom, i mislim da sam jedna od retkih kojoj se ova knjiga ne sviđa. Moje utiske možete pročitati na Stefani Garber - KARAVAL
Isto tako mi se ne sviđa ni serijal KGI od Maye Banks, koji je megapopularan i svi ga vole 😂 
A moram da dodam i "Divan zaborav" od Džejmi Makgvajer, koji mi je u odnosu na njene knjige "Divna propast" i "Prava propast" jakooooo slab, niđe veze.


2. Knjiga ili serijal koji se tebi sviđa a koji drugi ne vole
Auuuuff, ovde stvarno ne znam šta da napišem, osim da se meni jako dopala knjiga "Prvi dodir" od Lorelin Pejdž, a Branislavi, koja je moj dragi book buddy, uuuoooopšte nije legla 😂 
Moji utisci o knjizi Lorelin Pejdž - PRVI DODIR
Ili knjiga "Gola duša" od Džesike Hokins - Brankici (još jedan moj dragi book buddy) se nije svidela, meni jeste 😂
Eto, to je moj odgovor 😬 


3. Ljubavni trougao u kome je glavni lik završio s pogrešnom osobom ili popularni fikcionalni par koji ti se ne sviđa 
Ljubavni trouglovi u knjigama me ubiše, iznerviram se, treskam knjigom, grickam nokte, psujem, i ne ispuštam knjigu iz ruku dok ne otkrijem za koga se junakinja opredelila 😂 I najviše sam odlepila kod trilogije TRIL od Amande Hoking... pobogu, tako dobra trilogija, čak mi i omiljena, a tako pogrešan (meni čak bio i iznenađujuć) krajnji odabir muškarca. 
Ovde moram da pomenem i Kiru, Kelana i Denija iz knjige "Zanesena" od SK Stivens. Mnogo mi je bilo žao Denija, mnooogooo 😢

4. Popularni žanr koji retko kada uzimaš u ruke
Drame, istorijske romanse, trileri, horor...  

5. Obožavani fikcionalni lik koji ne voliš
Ne volim Hejzel i Ogastusa iz "Krive su zvezde". Takođe sam jedna od retkih koja ne voli tu knjigu, niti tog autora. Jedino volim njegovu "U potrazi za Aljaskom"  

6. Popularni autor koji ti iz nekog razloga ne leži
Već sam navela gore - Džon Grin. 
Zatim Paulo Koeljo, Agata Kristi
Zatim Nora Roberts, Sandra Braun, Gijom Muso,.. ove autore sam nekad čitala, nisu mi bili ništa posebno. Sad mi valjda još više idu na živce zbog forsiranja izdavača sa jednim te istim autorima. Samo što ne iskaču iz frižidera. 

7. Popularan knjiški kliše koji ti je dosadio
(npr. "izgubljena princeza", "korumpirani vladar", ljubavni trougao itd.)
Likovi u knjigama koji imaju od 14 do 18 godina i koji su svemoćni i najpametniji. Give me a break! 😷
Jedna od knjiga koja me je baš izvela iz takta je Ava Delaira - SVE O MOJOJ SESTRI, zaista divna knjiga, al mislim da je autorka malo preterala sa junakinjom koja ima jedva 15 godina, a kao da je proživela 5 života 😷


8. Popularan serijal koji ne planiraš da pročitaš
Po svemu sudeći, biće to Sara Dž Mas - serijal Stakleni presto 😷  

9. Izreka kaže "Knjiga je uvek bolja od filma"
Međutim, koja filmska ili TV adaptacija ti se više svidela od knjige?
"Lavirint - Nemoguće bekstvo" & "Lavirint - Beg kroz Zgarište" - Filmovi fantastični! A knjige su jedne od najgorih koje sam pročitala. Da, pročitala sam sve tri, jer ne volim da ostavim nedovršeno, al su me ubile u pojam 😵
 

Thursday 14 September 2017

Tamara Kučan - Indigo


Izdavač - URBAN ART

Kada sam pročitala, ugušila bih se u sopstvenim mislima da su ostale u meni... Hoće li biti glupo ako kažem da sam nakon čitanja Indiga pokidana? Volela bih da znam šta je ono što je želela da postigne autorka kod nas dok smo čitali knjigu ili o tome nije ni razmišljala već samo pisala? Razmišljaju li pisci uopšte o tome?
Pročitala sam knjigu i imala želju odmah da napišem mišljenje, a nisam znala odakle da krenem. Za pet sati mozganja zašto, kako, gde, kada, ja sam jos više pogubljena nego posle poslednje stranice knjige. U meni se komeša more osećaja od onog pročitanog, počevši od realnosti preko, radoznalosti, oduševljenja, divljenja, iznenađenja, opijenosti, očekivanog, do neverice, straha i blago rečeno neočekivanog. Na kraju kao šlag na tortu dolazi razočarenje ali ne u Saru ili Filipa, već u mene samu i pitanje zašto nisam pustila mašti na volju kad skoro uvek to radim!!!

Negde sam potajno znala da je Sara dovoljno jaka da oslobodi voljenog ali ne i dovoljno jaka da diše bez njega i pitam se zašto nakon svega pročitanog nisam zamislila kraj. Kao da sam priželjkivala da me do kraja slomi ono što piše na kraju knjige, kako bi bila trezna nakon čitanja, budna. A znala sam da će me ovaj kraj slomiti. 
Sa druge strane deo poente je da shvatimo u celoj toj opijenosti pravu realnost i da je to ono što nas spašava ludosti, što bi trebalo da nas spase. Mene je pljusnula realnost knjige, pokidala mi dušu istinski. Svako od nas je sebi postavio pitanje koliko košta tvoja duša, možda to jeste prava tema a ja zalutala. Ili možda svako i treba da traži sebe između redova i da tu đavo meša prste pa ga čas nađe, čas mu podmetne nogu, ko zna... Možda sam nalupala previše reči bez da nekom budu jasne, možda će me neko i razumeti kad pročita Indigo ali to je to, izgubljenost mene same nakon čitanja. Rekla bih sve a opet ne nalazim reči. Mozda zato što je suvise slicnosti? Ko zna, na kraju krajeva "Svako od nas ima neki kavez".
Možda sledećeg dana neću biti pod ovakvim utiskom, možda ću napisati nesto pametnije, možda ću samo čitati neke druge komentare, ali kad bih sve podvukla rekla bih da je ova knjiga Indigo manje više svih nas u nekoj meri. 

Nakon pročitane knjige, Tamara, glavni krivac za ovu priču rekla je da je i sama prolazila miks istih osećaja koje sam ja imala. Rekla je i ovo: 

"Sama ideja da čitalac bira kraj romana je zapravo suština onoga što sam htela da kažem. Možemo biti realni do bola, maštoviti, pesimisti ili optimisti - svi bolujemo od radoznalosti koja nas nekada može skupo koštati - skoro koliko i naša duša. Da li pisci razmišljaju kakav će osećaj proizvesti kod čitalaca? Verujem da pisci na početku spisateljske karijere ili kod nekih benignih tema ne razmišljaju. Ova tema je zahtevala razmišljanje i donošenje užasno teške odluke. Mogla sam da biram - da li da svojim čitaocima dam osmeh posle čitanja ili da im dam život (ne mislim na realnost, mislim na život sam po sebi.) Ono što je teška istina na osnovu mnogooo istraživanja jeste da bi drugačiji sled događaja bio bajkovit. Zadnji delovi romana (a zaista verujem da je kraj u sredini, ne na samom kraju) su naknadno napisani. Mislim da ni sama nisam svesna odluke koju sam donela, ali znam da ju je doneo čovek, potom pisac. I u pravu si, Indigo jeste knjiga svih vas i takva kakva je tužna, teška, mračna, bolna... Takva je zbog vas. Nema većeg komplimeta od iskrene emocije koja dopre iz tvojih reči, zato... Hvala tebi."

Da li mi je bilo lakše posle njenih reči, nije nikako. Slažem se da je bilo nekoliko kraja same priče u sredini i pored toga, izbor, nastaviti ili ne. Ipak, kao male su nas učili da je knjiga ustvari skup nekih listova od jedne do druge korice pa se time vodimo i dođemo do, da li dna ili neba, ne mogu još uvek da dokučim. Sama autorka je odlucila da nas prebaci preko tih krajeva i da mi donesemo sami odluku ići ili ne do kraja. Ovaj vrtlog je bio više nego dovoljan, ima mnogo đavola u različitim situacijama i periodima života, svi se mi susretnemo sa iskušenjima da popijemo čaj sa nekim od njih. Umeće je odupreti se!!! Preporuka za citanje 😌

Sunday 10 September 2017

Tamara Kučan - Kapija


Izdavač - URBAN ART

Došavši do prеd sam kraj žеlеla sam da umеtnеm ono čuvеno "Ako jе mašta tvoja stvarnost, nе okrеći stranicu". Možda i nisam žеlеla da pročitam poslеdnji dеo knjigе, ono, zovеm sе tako, rođеna sam tada i svе što slеdi. Nе možda, vеć jе sigurno da nisam žеlеla, ali radoznalost jе kurva - proda sе jеftino i na kraju shvatiš da to nijе ono sto žеlis. 
Kapija, pomisliš, širom otvorеna, a onda sе saplеtеs i trеsnеš o katanac. Raznoraznе osеćajе probudi sama takva kapija naročito poslе svih naviranja i prеviranja u poslеdnjih godinu i po što se dešava u nasoj zemlji... Bližе nam jе nеgo što jе ikada bila. 
Nе znam šta bih rеkla o ovoj ispričanoj priči. Nismo svеsni takvih života, ljudi, sudbina, a kad pročitamo divimo sе mogućnosti da u "najvеćoj nеsrеći ustvari prеpoznamo srеću" i da jе dobro staro zlo ono najboljе što sе dеsilo. Ukoliko zlo možе da budе dobro, nisam baš sigurna ali ipak jе ovo san vеći od života i moraćemo da vеrujеmo na rеč samo piscu... Ako ona kažе da je tako, tako jе. Kao i u svakoj njenoj knjizi dok čitam, bol, nеsposobnost, slabost, patnja, mržnja, bеs prеovladavaju u mеni, a onda sе u srеd toga pojavi osmеjak prеko lica i kažеm sеbi polako sad cе biti svе ok... a do kraja pričе vеčnost, skoro pa 250 strana. To jе mučеnjе! Kao i u drugoj njenoj knjizi, tako sam sе i ovdе zapitala šta ćе mi ovе suzе u oku i koricе u rukama i onda shvatim iznova da uz nеkе pričе i ljudе iz ovih stranica vrеdi iskrvariti i isplakati. Da li sе osеćam pročišćеno poslе čitanja? O da! Da li dodatno sazrim, naučim i odrastеm? Ooooo da! Zahvalna sam nakon čitanja samom autoru koji je napisao i stvorio ovu priču, tako realnu tako svačiju.

Kapija! Tako velika reč, ne mora da bude od gvozđa da bi bila ogromna. Može da bude i izmišljena a dovoljno čvrsta. Amita i Jorgos, sjajna priča o dva sveta, o padanju i ustajanju, o borbi, i o pobedi samog sebe. Mi žene u tim nekim lelujavim godinama volimo tipove koji su kao Jorgos, nekako nas vuče to nesavršenstvo i taj drugi svet. Moć, kafići, novac, dečko sa vruceg asfalta, nedodirljivi. Težimo ka tome da padnu, pokleknu i poklone srce običnoj devojci. 
Amita je bila sve samo ne obična. On je pao, dao joj srce dok je ona pripadala drugome. U svojoj glavi nije mogla da se liši okova koje je drugi postavio na grub način. Dominaciju, pripadanje, životinjski instikt i obeležavanje u datom trenutku je pobedilo. Ludilo Amite i Jorgosa u borbi opstajanja obuzimalo ih je i na kraju koštalo. Dok se on lomio oko nje, pokušavao da pronađe ono lepo u njima, ona je odlazila. Našla je hrabrost (što malo ko može) da ode, ne da bi ga ostavila, već da se ne bi raspali kao kula od karata i da ne bi povukli onih godinu i po, njihovih godinu i po u zaborav. Nesto kad sraste i u jednoj i u drugoj duši ne dotiče ona izreka - jednom kad pukne puklo je. Našla je snage da ode i odvede ludaču i jos više hrabrosti da se vrati kao jaka osoba. On je živeo za nju našavsi utehu u tome da je morao da je oslobodi kako bi mu se vratila. 
šire gledano, sama priča u Kapiji, nešto što je realno, nismo svesni takvih života, ljudi i sudbina. Kad pročitamo ovako nešto shvatimo da je san veći od života i ja sam Tamari verovala na reč.

Markus Sedžvik - Krv zimske noći


Izdavač - ODISEJA

''Šta biste žrtvovali za nekoga koga oduvek volite?''

Roman 'Krv zimske noći' se sastoji iz sedam priča i svaka nosi naziv Meseca: Mesec cveća, Mesec sena, Mesc žita, Mesec voća, Mesec lovca, Mesec snega i Mesec krvi.
U prvoj priči Mesec cveća, koja se odvija u 2073. godini upoznajemo Erika i Merl. Erik dolazi na Blaženo ostrvo da napiše priču o istom i kada ugleda Merl, ima osećaj da je već negde sreo...

''Nije reč o tome da li je ona lepa, ne onako kako ljudi to obično misle. Ona je više nego lepa, barem za njega, ali nije ga to osvojilo. Jednostavno je to bilo njeno lice, njene oči. Čim ih je video, nešto je kliknulo.Odjednom je shvatio šta je to. Prepoznao je njeno lice. Kao da je video starog prijatelja, davno zaboravljenog, i to je pokrenulo nešto drugo u njemu. Misao koja ga je mučila.''

Nakon prve priče i žrtvovanja, započela sam sledeće poglavlje i prebacila se u Juli 2011. godine - Mesec sena, u kojoj su Marl i Erik majka i sin, što me je još više zbunilo.

''Postoje trenuci u svačijem životu, misli Edvard, kada treba prosto slediti instikt iz stomaka. Posebno kada vam se nude dve opcije sa jednakim izgledima, pola-pola, ako postoji i najmanji osećaj koji vas vuče jednim putem, bolje je da uradite ono što vam taj osećaj govori.''

Treća priča u kojoj se njih dvoje nisu ni upoznali, preko četvrte koja je na mene ostavila najjači utisak, pa sve do sedme - kockice polako počinju da se sklapaju.

''Mogla bih da budem mnogo ljudi...
Zašto moram da budem samo jedna? Ja sam mnogo ljudi i sve ih volim i oni vole mene.''

Od budućnosti pa sve do desetog veka, ovo je priča o sedam života, o dve duše koje se pronalaze - kao kralj i kraljica, majka i sin, umetnik i dete, ljubavnici, žrtve vampira... 

''Živecu sedam puta i traziću te u svakom. Uvek ćemo biti zajedno...
Traziću te i voleću u svakom...
Da li ćes me pratiti?"

Za sve one koji vole spoj neobičnog, vremenskih putovanja i vikinških saga - preporuka.
Meni je knjiga bila zanimljiva i drugačija od svega ostalog što inače čitam, ali mi je nedostajalo više emocija između Eika i Merl, a i želela sam da saznam mnogo više o Blaženom ostrvu.
Od mene 3,5 zvezdice.

''Sada ne postoji ništa osim njih dvoje i njihove ljubavi, koja je čekala vekovima da ponovo bude stvorena, i dok njihova krv teče, prvo Merlina, pa onda Erikova, dok se njihova krv meša na stolu i na tlu Blaženog ostrva, oni nisu više zaljubljeni, postali su ljubav sama.
I njihovo putovanje počinje.
Tako je to.''


Friday 8 September 2017

Sofi Hejz - Podvođena


Izdavač - LAGUNA
Sofi Hejz - PODVOĐENA
★ ★ ★ ★ ★

''Lako je odbaciti devojke koje rade na ulicama kao vucibatine ili narkomanke, a da pritom nikada ne razmislite o tome zašto rade kao prostitutke. A istina glasi da su mnoge od njih žrtve trgovine ljudima i da rade satima iscrpljujući, bedan posao koji uništi dušu - za ljude koji su svirepi i nasilni. Neprestano su u strahu, ne samo zbog toga šta bi moglo da im se desi ako ne rade ono što im je rečeno, već i zbog sasvih realnih pretnji upućenih njihovim porodicama i ljudima koje vole.
Kakvi su to ljudi koji takve stvari rade drugom ljudskom biću?''

Traumatično detinjstvo i emotivno distanciran otac na Sofi ostavljaju posledice. Iako joj naizgled u životu ništa ne nedostaje, Sofi negde duboko u sebi žudi za odobravanjem i pohvalama koje nikada nije dobila od oca.
Međutim, u njoj postoji i veliko nepoverenje prema svim muškarcima.
Svim, osim Kasa, njenog najboljeg prijatelja Albanca koji joj je bio podrška uvek kada joj je to bilo potrebno, a posebno je bio pored nje kada je raskinula sa dečkom Erionom... i tako je odvukao u pakao.

''Očajnički sam želela da budem srećna, ali izgleda da nekada što više nešto želite, sve se više suprotnih stvari dogodi.''

Nakon prekida sa Erionom koji je deportovan nazad u Albaniju iz Engleske, Sofi je odlučila da mu se pridruži i da se uda za njega, kako bi mu pomogla da sredi papire i uveravala je sebe da je to ljubav. Tog dana kada je trebala da se ukrca na avion, završiće na operaciji zbog bolova, pored nje će biti majka koja će duboko u sebi biti srećna jer joj ćerka ne odlazi u nepoznato, nesvesna da će upravo taj trenutak biti presudan u njihovim životima.
Kada se oporavila, Sofi odlazi na putovanje u Španiju sa Kasom, a nakon toga je poziva i u Italiju. Dok se preispituje da li je zaljubljena u svog najboljeg prijatelja, on joj saopštava u Italiji da je ona sad njegovo vlasništvo, da mora otplati veliki dug i da će mu pomoći u tome.
Tako počinje 6 meseci pakla, iživljavanja, svakodnevnih batina kada ne donese dovoljno novca kući, kada pogrešno spakuje kofer, kada je policija uhvati... Kada, kada... Kada god on oseti bes.

''Trebalo je, međutim, da shvatim kako ne možeš stalno udarati po nečemu i očekivati da to neće makar promeniti oblik, čak i ako se ne raspadne u hiljade komadića.''

Čudne mušterije, oni malo normalniji, smenjivanje, 15 minuta po jednom perveznjaku, traume, stajanje na ulici po hladnoći, modrice, povraćanje svega što pojede, pa onda konačni beg... Sve je to deo ove knjige.

''Kada ti se nešto loše dogodi što te istinski promeni, više ne znaš ko si.''

Da je ova knjiga fikcija, našla bih joj hiljadu mana: Zašto nije rekla majci kad je redovno zvala da se nešto dešava, zašto nije rekla policiji kada su je odvodili, zašto nije rekla nekoj "mušteriji"...
Ali tužno je što ova knjiga nije fikcija, već istinita priča. I na svako moje ''Zašto'', dolazi isti odgovor: Iz straha.
Jer strah sputava i u svakodnevnom životu, gde imamo slobodu. Bez slobode, strah parališe.

'Osećala sam se potpuno bespomoćno ma šta da uradim. Osećala sam se kao da se prevrćem kroz kosmos, nesposobna da se spasem i u panici od neizbežnog trenutka kada ću pasti na zemlju.''

5 zvezdica, jer ovo je jedna od onih teških knjiga koje ostavljaju hiljadu pitanja za sobom i koje se teško (gotovo nemoguće) zaboravljaju.

''Stvarno nema veze ako me neko napadne. Ako budem mrtva, bar više neću morati ovo da radim.''



Saturday 2 September 2017

Džesika Hokins - Gola duša


Izdavač - LAGUNA
Yours to Bare by Jessica Hawkins

Kao prvo korica knjige, provokativna, senzualna a opet odmerena i romantična zajedno sa rečima "Gola duša".
Nije to bilo kakav naslov, to je zapravo i sama tema, ogoljenost dveju duša u raznoraznim situacija
ma. Priča o devojci koja misli da je drže pod kontrolom bližnji do trenutka kada shvati da je neko poznaje i pre samog upoznavanja. Slomljena, načeta i ranjena dopušta da je izleči osoba koja se pojavljuje iznenada. Ne znajući da je i on slomljen a opet itekako priseban i svoj, dominantan i moćan nad njom. Pre nego je upoznao, pronašao je njen dnevnik, posedovao je njene reči. Bio je "vlasnik njenih misli". Mislim da je to unapred zastrašujuće, da tamo negde postoji neko ko poseduje njene misli. Ja se sama stresem na tu pomisao.
Iako je nije poznavao, znao je da joj je lepota opčinjavajuća zbog njenih reči... Opčinjavala ga je.

"Njena tama, pretočena u rečenice, njena iskrena, otvorena poezija - sve se to slivalo u mene kao toplo mleko niz grlo. I od tog časa pa nadalje, ja sam pio, jeo i sanjao Nju." 

Prelep spoj umetnosti i erotike, tanka linija ljubavi i posedovanja i sve to ispisano. Svaka njegova fotografija sa njenim rečima povezuje ih dublje i jače. Postoje slomljene duše, napisane reči koje ih spajaju, trenuci u kojima je on dominantan a ona potčinjena u kojima ona uživa u tome a opet kada pomisli da je i on neko ko je usmerava u ono sto on želi, ispliva njegova ljubav da joj pokaže da je to samo njegova briga za nju.
On za sebe misli da je "srećni drkadžija koji je drži uz sebe i stara se da ne padne. Onaj koji može da odagna njenu tugu."
Ona shvata da je ipak potrebno da sredi svoju zbrku kako bi nastavila dalje a ne da dozvoli njemu da je podigne svaki put, obriše prašinu sa nje i pomisli "ok je".
 
Priča klizi i ukazuje na sve one životne stege koje guše a koje su itekako realne. Skidanje okova svakodnevnice i borba za samostalnost i podizanje ranjene duše sa dna je ono sto preovladava i daje pečat knjizi. Preporuka od mene 😊