Sunday, 3 February 2019

Samanta Jang - Heroj


Izdavač - LAGUNA

Posle dužeg vremena ponovo Samanta Jang u mojim rukama. Na red je došao HEROJ. Da zagreje ove hladne zimske noći. Želela sam da prođem kroz još jednu knjigu koja je za neke nedopustiva ako gledamo na perverziju u njoj i erotiku kroz nju, ali ja volim. Kao što čitam klasike, kao što čitam sf, kao što čitam trilere i drame, ja čitam i ovo. Elem kako knjiga odmiče i kako se guta stranica po stranica, ja se mislim šta ću pisati o njoj. Na koji način napisati recenziju za knjigu punu svega onoga što ne podržavaju oni koje je roda donela. Ali u tom razmišljanju iskrsne sam naslov. Heroj! Možda je priča puna sexa, i to dobrog sexa, puna hemije koja obuzima svaki dijalog nje i njega, provlači se takođe i priča o herojima nas devojčica. NAS DEVOJAKA. Nas žena.

Nema ženskog stvorenja kojoj heroj nije bio tata. Tako i samoj Aleksi. Ženski lik u knjizi koji mi se baš sviđa. Neko ko je do svojih 16 godina mislio da je njen tata pravi heroj, koja je volela svoju porodicu, koja je bila buntovna, jezičara, a opet pravedna i željna porodice i lepih trenutaka sa njom. A onda sve puca. Kao što se ruši kula od karata tako se ruši i Aleksin život i ona bira svoj život umesto lažnog življenja sa ocem koji nije to što je mislila i sa majkom koja bira umesto ćerke svog muža. Ostaje sama ali je to ne sprečava da iz nje izbije želja za borbom u kojoj stvori svoju karijeru i svoj život koji se ukrsti sa životom Kejna. Sa osobom sa kojim ne bi smela ni da priča a kamoli da se gleda, sa osobom koji je prokleto zgodan i lep, i hladan i nadmen i tako zaglavljen u prošlosti da ne treba ni da krene ka njemu.

“On je definitivno neko za naslovnu stranu. I definitivno ne neko koga želite da naljutite.”

Ali ona je željna da ispravi ono što se na prvi pogled ispraviti može. Željna da se izvini umesto duhova prošlosti, željna da okaje grehe njenih bližnjih, onih koje su napravili prema njemu.
Kockice se slažu na način na koji niko ne želi. On na prvi pogled rešen da je sredi i da je sjebe do dna, ona rešena da mu pruži osmeh, ruku prijateljstva i proba da mu pokaže da crno skoro uvek može da se prefarba u vedriju boju. Spremna da mu pokaže da on ume da se osmehne, ume da pruži lepu reč i učini dobro delo.
Ali Aleksa u njoj željna pažnje i lepe reči od ovog sexy kretena poželela je nesto više. Koja devojka ne bi.

“Kejn Karavej u poslovnom odelu bio je prelep. Kejn Karavej bez odela bio je seksi kao sam đavo.”

Poželela je da mu se prepusti, pristavši na njegovu želju da to bude strogo sex, pristavši da mu ispuni želju i da uživaju jedno u drugom bez mešanja emocija i uključivanja osećanja. To nikad nije moguće ako se isprepleću prsti na najlepši mogući način i ako se duše povežu i kliknu baš kad zatreba da bi upotpunile prazninu jedna drugoj. Hemija na prvoj lopti, prerasla je u vulkan koji su itekako osećali. Borba sa samim sobom kao i uvek je najteža. Želiš a ne želiš, hoćeš a nećeš, ne smeš a ustvari smeš. Kejn jaka ličnost, Kejn koga je Aleksa znala bio je ono što je želela a opet on je bio oličenje hladnog i zidovima okovanog bez mogunosti prilaska.

“Voleo je da bude ovako. Voleo je da bude sam, čak kad je i u gomili.”

Naravno da se u ovakvim situacijama budi onaj inat u osobi, i kad ti neko kaže nisam za tebe ti pokušavaš nemoguće da dokažeš suprotno. Aleksa ne diže ruke, bori se protiv njegovog odbijanja, protiv njegove hladnoće ali i protiv onih vrelih trenutaka između njih.

”Znaš li ti koliko si sexi?”
Vrelina, potpuno suprotna onoj koja mi je cele nedelje gorela u grudima, raspalila mi se kod srca.
“Sada znam.”, tiho sam odgovorila.
Zato što jesam znala.
U životu se nisam osećala toliko seksi kao u tom trenutku pod požudnim, napaljenim pogledom Kejna Karaveja. Nikad se nisam osetila tako željenom.
A želeo me je čovek za koga sam mislila da me nikad nece poželeti. Večeras sam se raspametila i to iz više razloga.”
 
Najlepši je osećaj kad shvatiš da njegov pogled može da te ogoli više nego kad staneš pred njim gola. Otkriveno telo i otkrivena duša nisu isto. Oči koje govore sve kad pogledaju jedne u druge i kad se iz njih izlije sve ono što u tom trenutku tvoje telo oseti je najlepši trenutak između dvoje ljudi. Iako reči govore o hladnoći, o mržnji, o čistom sexu bez emocija oči su te koje ogole dušu.

Jedna mudra žena u ovoj knjizi je rekla :

“Pouka ove priče jeste da nekad treba da dozvoliš sebi da budeš ranjiv, čak i kad je to nešto čega se najviše plašiš.”

On tako nedokučiv i nedodirljiv to nije želeo. Nije mogao da izdrži neizvesnost i nije želeo da nekog tako stvarnog pusti uz sebe. Smatrao je da ona treba da teži savršenstvu a da on to jednostavno i nije i da je daleko od toga da može da joj pruži ono što zaslužuje.

Ona, pa ona je želela da bude ranjiva i za njega. Želela je da bude jaka za oboje, želela je da njegove hladne reči pretvori u šaputanja i ljubav. Na kraju je uspela. Uspela je da pokori čudovište koje ga je izjedalo, uspela je da odagna sve ružno u njegovoj glavi i da mu pomaže da “prepustiti se i otvoriti se” nije nikako loše a svakako nije na štetu.

Želela sam da ovaj put pricam i o samom sexu između ovo dvoje ali bilo bi suvišno. A verujte na reč predobar je 😀

Tako da ko ne voli knjige prožete erotikom neka zaobiđu i ovu Samantinu knjigu kao i sve ostale. Sa druge strane ko to i može da čita moja preporuka za ovu knjigu. Uopšte nije loša za ove hladne dane.

Igra muškarca i žene kao mačke i miša, igra prošlosti u njihovim životima, borba da se prebrodi sve ono što ih na prvi pogled deli je ovde jako dobra. Privlači i jednostavno se stranice same okreću jedna za drugom.
 

Wednesday, 30 January 2019

Kolin Huver - Surova ljubav


Izdavač - LAGUNA

"Ponekad čovekova duša nije dovoljno snažna da izdrži duhove iz svoje prošlosti. Možda je dečko negde usput izgubio dušu."

Majls i Tejt. Majls i Rejčel. Ljubav! Kroz knjigu se rađa stara ljubav, na manje stranica na kojima se rađa ona nova ljubav. Ali jednakom snagom i jednakim žarom se to dešava. Nije bitan broj stranica, kada je prava ona je momentalna.
Kao Jing i Jang tako i ljubav. Balans mora da postoji. Sve lepo na svetu ima svoju ružnu stranu, sva sreća ponekad se začne tugom i boli. Jednostavno je tako. 
 
Majls sa svojih pet minuta u knjizi opisuje dobru stranu i ružnu stranu svoje ljubavi i svog poklanjanja sebe nekome. Iako sam ženski čitalac nekako imam utisak da su te muške suze kroz knjigu jake, i da slamaju i mene kao i njega. Nije jednostavno osetiti taj surov i ružni deo.
Surova ljubav... surove su one lepe, divne ljubavi nekom. Možda ne onima koji se vole već onima koji posmatraju, koji nadgedaju i žele loše. Surove su ako se završe tragično.
Surove su i one ružne. Lepo vidite šta piše, ružne ljubavi. Nažalost postoje. Te su najjače ponekad. Nanose nam bol a želimo ih. Preživljavamo.
Surove su i one bolne, te su ponajviše surove.
A opet ih volimo. Ljubav je tu da nas obavije kao najveće ćebe na ovom svetu, najtoplije, najmekše, možda mazi a možda i grebe. Da, da, grebe, ostavlja crvenilo, izaziva nervozu i bol, a opet, izaziva i golickanje, ono što budi blago drhtanje kože.
 
Tejt, devojka koja je u knjizi osuđena na slomljenog muškarca. Klonula ispred njega na prvi pogled, želeći od njega sve. Želeći od njega delić. Bilo šta.

"Nešto neobično se dešava u mojim grudima. Nekakvo treperavo treperanje. Ne dopada mi se što je tako, zato što znam šta to znači. To znači da mom telu počinje da se dopada Majls. Samo se nadam da moj mozak neće da mu se pridruži."

Nazalost boreći se sa sobom, kao i svi mi u takvim trenucima gubimo tu bitku. 
 
"On je svuda.
Majls je sve.
Tako izgleda kada neko oseća privlačnost prema drugoj osobi. Nigde ga nema da bi odjednom bio svuda, hteli vi to ili ne."

Delovi knjige podeljeni na nju i njega. Delovi na koje smo navikli su ona priča, on priča. Ovde ona priča, on se priseća. Možda bi mi u nekim trenucima smetalo, možda bi želela da on padne istog trena i da nam kaže kako to izgleda od početka do kraja, preplićući se sa njenim delom. Ovde ne. Kako sam uživala u njenoj borbi sa tim da ga ne zavoli, da ga voli, da ne zadrhti pod njim i da želi da je dodirne, tako sam uživala u njegovoj prvoj ljubavi. Neko mi je nekad rekao da se jednom u životu istinski onako pravo voli. Nisam verovala, a ova knjiga je dokaz tome. Slome nas ti neki trenuci puni bola, promene ono nešto u nama, i MI drugačiji zavolimo iznova, baš kao i Majls, baš kao i Rejčel.
Lep spoj o rađanju nove ljubavi i opraštanju od stare. Naučiš kako da nastaviš dalje.
Divno je biti u Majlsovim mislima. Divno je biti u njegovoj najvećoj slabosti, u njegovom razgovoru sa samim sobom, u njegovom sazrevanju.

"Kada sam ljubio ostale devojke, osećao sam zadovoljstvo. Ljudi zato vole da se ljube, zato što se osećaju dobro.
Ali kada voliš da ljubiš devojku zbog nje same, razlika nije u zadovoljstvu.
Razlika je u bolu koji osećaš kada je ne ljubiš."

A knjiga ko knjiga. Puna boli, puna tuge, puna osmeha i sreće, puna ljubavi sa Tejtine strane koja ne diže ruke od njega slomljenog. Uvek u iščekivanju da će se okrenuti i pogledati je očima kojim bi ona želela. Knjiga puna nade, puna unutrašnjih borbi koje su najgore. Knjiga o tome kako preživeti, kako naučiti da bol nikada ne nestaje ali da zato ta bol postane trenutak, nekad žacne a onda popusti. Svaki put kad udahneš duboko shvatiš da postaje sastavni deo tebe i da je lepo dati šansu nekim drugim očima, usnama, drhtajima.
 
A on, Majls, oličenje njenog boga odnedavno, pišše pravila, postavlja uslove a ona kao guska aminuje iako se ne slaže. Krijući kako joj srce kuca, kako joj suze naviru kada pomene te dve reči "samo sex". Mada izgovara on svašta nešto i to je ono genijalno u knjizi, njegova borba sa samim sobom koju otkrivamo usput kao što je i Tejt otkriva.

"Teško mi je da dišem kraj tebe.
Naglašava rečenicu poljubcem, nadnevši svoje usne nad moje. Svaki delić mene koji je do sada trebalo da se istopi u njegovom prisustvu pretvara se u tečnost kao i sve ostalo."

Kada čovek koji želi samo sex kaže da ne može da diše nešto i ne verujemo. Ali pristajemo da igramo tu igru, kao i Tejt .
Drugo ništa ne preostaje.
I Tejt se igrala sa ovim dečkom. Igrala se ujedno i sa svojim srcem, iako ona i nije takva pristaje na to sve.
Kada slomiš svoja načela, kada ućutkaš svoje srce, kada zapušiš usta svojim drhtajima i samo puštaš jecaje koliko da pokažu da si živa onda si izgubila bitku sa đavolom. On započinje svoj ples igrajući se osećanjima na način na koji se ne sviđa osobama koje žele samo sex...

"Isuviše brineš, kažem uz usiljeni osmeh, Da li bi ti značilo da uvedemo pravila?
Tiho me odmerava pre nego što se odmakne. "Moglo bi, zasada mi na pamet padaju samo dva."
"Koja?"
Neko vreme me gleda samo u oči. "Ne pitaj me o mojoj prošlosti i ne planiraj ništa za budućnost."

Tu se lomi sve, tu se rađaju ograničenja u kojima ona gajeći prema njemu osećanja izgara od boli nemoćna da se okrene ni iza sebe ni ispred sebe. Nemoćna da pogleda iza njegovih leđa i ispred njegovih očiju. Ali osećanje koje živi kao živa vatra u njoj, podseća je da nije bitno. Koliko puta gubimo u životu ovu bitku? Koliko puta sebe ućutkujemo kako bi osećali, kako bi se predali i kako bi nas uzeli ?

"Ja nisam Tejt kada sam u Majlsovoj blizini. Tečna sam, a tečnost ne zna kako da ostane čvrsta ili da se zauzme za sebe. Tečnost teče. Samo to i želim da radim sa Majlsom. Da tečem..."

Dok sam citala knjigu saosećala sam sa Majlsom, iako bi bilo logično da budem besna na njega. On je tako savršen i tako povređen. Bol koji ga prožima dok pokušava da ispuni obećanje dato sebi, dato onoj prvoj ljubavi guši i njega i Tejt. Hladnoća njegovih bedema oko njegovog srca polako uspevaju da lede i Tejt, onesposobljavajući je da se bori, sve dok stvarno ne kaže gotovo je i ode. Tek onda postaneš svestan koliko je to snažno i koliko si se izgubio u prošlosti. Tek onda neka njena pitanja postanu glasnija od njegove tišine.

"Mogu li nešto da te pitam?"
Klima glavom, ali usiljeno. Moja pitanja ga čine nervoznim.
"Zašto me nikad ne pogledaš u oči kada vodimo ljubav?"
Moje ga je pitanje zapanjilo. Posmatra me nemo nekoliko trenutaka sve dok se ne izvučem iz njegovog zagrljaja i sednem kraj njega na krevet, u iščekivanju odgovora.
Pridiže se na ruke i naslanja na uzglavlje kreveta, zureći u svoje šake. "Ljudi su ranjivi tokom sexa", kaže i slegne ramenima. "Osećanja i strast mogu lako da se pobrkaju, pogotovu ako se gleda u oči."

Iskreno, mislila sam da ću da se raspadnem čitajuci ovu knjigu, i to mnogo ranije. Mislila sam da će suze teći pre nego što su potekle stvarno. Bolna je sama njihova igra ali ta doza perverzije, ta doza igranja, taj duel dva ljubavnika koji se bore za vazduh ne daju ti da poklekneš pred bolom. I znate šta mi je steglo srce i šta mi je poguralo onu knedlu u grlu i suze u očima?!? Njegovo suočavanje sa prošlošću, njegov vapaj za pomoć od žene koju je voleo prvo i najviše.

"Da li ga voliš? Kao što si volela mene?" pita i nastavlja da zuri u fotografiju.
"Da. Isto tako."
Vraća fotografiju na stočić, ali nastavlja da zuri u nju.
"Kako?", šapuće. "Kako si to izvela?"
Njegove reči naginju mi suze na oči, ali znam tačno šta me pita."

Od tog trenutka ja nisam mogla da dišem, kao riba sam hvatala vazduh kao što se on borio sa svojim strahom hoće li je zavoleti, hoće li moći da je zavoli onako kako želi i kako zaslužuje.
 
Drago mi je što je ono što postoji napisano između ove dve korice zapravo pobedilo naslov ove knjige. Volim što je ružna ljubav pala u senku reči koje opisuju radost življenja, lepotu života, nadu, utehu i suze radosnice. Osećam se lepo što su suze pročistile trenutke koji lome ovu priču na sitne delove. Delove koji su itekako iznova sklopljeni.
Divno je videti kako jedna ljubav može biti dovoljno jaka da ne digne ruke od budućnosti ali i sadašnjosti jer sadašnjost je ta koja oblikuje i namešta kockice i uzgred krši pravila.
 
 

Sunday, 27 January 2019

Most Popular Books Published In February 2019


Kill Switch (Devil's Night #3) by Penelope Douglas - February 11th 2019


The Risk (Briar U #2) by Elle Kennedy - February 18th 2019
Gentleman Sinner by Jodi Ellen Malpas -  February 5th 2019
Legend (Arizona Vengeance #3) by Sawyer Bennett -  February 5th 2019
Motion (Laws of Physics #1) by Penny Reid -  February 11th 2019
When August Ends by Penelope Ward - February 25th 2019
Boyfriend for Hire by Kendall Ryan - February 19th 2019


Twisted Empire (Dark Dynasty #3) by Stella Hart -  February 13th 2019
Luck of the Devil (The Forge Trilogy #2) by Meghan March - February 12th 2019
Waiting for Willa (Big Sky #3) by Kristen Proby -  February 5th 2019
Tumble (Dogwood Lane #1) by Adriana Locke - February 26th 2019
Best Laid Plans by Lauren Blakely - February 27th 2019
Tinsel (Lark Cove #4) by Devney Perry - February 19th 2019


The Last Letter by Rebecca Yarros - February 26th 2019
What He Never Knew (What He Doesn't Know #3) by Kandi Steiner - February 21st 2019
Depraved by Eva Charles - February 21st 2019
Abattoir by K. Larsen, Yolanda Olson - February 1st 2019
Overture by Skye Warren -  February 19th 2019
Hollywood Princess (Hollywood Royalty #2) by Natasha Madison - February 26th 2019


Lust (The Elite Seven #1) by Ker Dukey - February 11th 2019
Pride (The Elite Seven #2) by J.D. Hollyfield -  February 25th 2019 
The Promise (Neighbor from Hell #10) by R.L. Mathewson -  February 26th 2019
Sold Out (Back-Up #5) by A.M. Madden - February 12th 2019
A Single Glance by W. Winters - February 3rd 2019
More Than Words by Jill Santopolo - February 5th 2019


Bloodwitch (The Witchlands #3) by Susan Dennard -  February 12th 2019
The Priory of the Orange Tree by Samantha Shannon - February 26th 2019
Lady Smoke (Ash Princess Trilogy #2) by Laura Sebastian -  February 5th 2019
The Blood Spell (Ravenspire #4) by C.J. Redwine - February 12th 2019
The Dysasters by P.C. Cast, Kristin Cast - February 26th 2019
The Ruin of Kings (A Chorus of Dragons #1) by Jenn Lyons -  February 5th 2019

Saturday, 26 January 2019

Eduar Luj - Gotovo je s Edijem Belgelom


Izdavač - LAGUNA

“Sećam se te scene veoma precizno, kao što umemo da pamtimo neke događaje iz života zasnivajući ih na sećanjima koja bi mogla biti banalna, beznačajna. A onda, mesecima i godinama kasnije, već prema onome što postanemo, ona dobiju smisao.” 

Edi živi u siromašnom naselju u Francuskoj i samo želi da bude isti kao i svi drugi dečaci i da njegova porodica bude ponosna na njega. Samo što je njegova priroda jača od želja, čak i kada na kratko pokuša da zavara sebe i svet, ona opet izađe na videlo.

“Patnja je jednostavno sveprožimavajuća: iskorenjuje sve što ne ulazi u njen sistem.”

Piskutav glas, ženstveni pokreti i činjenica da prema devojčicama, a kasnije i devojkama ne oseća ništa, ne donosi mu ništa dobro. Samo zlostavljanje - kako fizičko, tako i psihičko, bol, patnju, uništeno samopozdanje i strah.

“Na uvredu se nikada ne naviknemo.”

Edi raste u petočlanoj, siromašnoj porodici. Brat nasilnik, otac alkoholičar i majka koja se pravi da ne vidi pakao kroz koji Edi prolazi.

“Zločin nije uraditi, nego biti. A naročito izgledati.”

Meni je ova knjiga bila mnogo depresivna, posebno kad sam došla do kraja i videla da je Edi ‘92 godište. Malo mlađi od mene, a živela sam u iluziji da homoseksualcima jeste teško - ali ne baš u ovoj meri.
Ovo je istinita priča, što još dodatno otežava čitanje i brutalnosti koje su opisane.
Ako vas pogađaju ovakve teme ili ako ste prolazili kroz strahote, koje samo bolesni ljudski um može da smisi, jer ste drugačiji, nisam sigurna da li bih vam preporučila ovu knjigu.
Mnogo je toga, previše je tmurna i siva i verujem da bih iz nekih ljudi mogla da iskopa sve ono što možda godinama pokušavaju da zaborave.
Događaji iz ove knjige su kao šamar realnosti koji bi, čini mi se, čak i stenu potresli.

“Shvatio sam, međutim, da je laž bila jedina mogućnost za ostvarenje nove istine.”

3,5 zvezdice

Pola zvezdice sam oduzela jer me je knjiga bukvalno gurala u depresiju plus ima nekih preskakanja sa teme na temu u poglavljima koja su me nervirala.
I još jednu zvezdica manje jer većini knjiga u kojima je životinja povređena smanjim ocenu. Više me boli patnja životinja nego ljudi, i zbog par brutalnosti u ovoj knjizi zamalo dve zvezdice da oduzmem. Sprečilo me je to što Edi ipak na kraju dobija svoju mogućnost za lepši i srećniji život.

“Ne prestajemo da igramo uloge, ali i maska ima svoju istinu. Moja je bila oličena u toj volji da postanem neko drugi.”

Sanja Vukosavljević - Samo malo loša



Kako je to kada se alfa muškarc uhvati u koštac sa alfa ženom? Ovo je jedna od tih priča. 

Jana je poput Amazonke. Slabe žene je ne podnose, jake je se plaše. Ako bih tražila tačan opis alfa žene opisala bih je kao nezavisnu, inteligentnu, voli da rizikuje, borac i oslonac. To je Jana, privlačna mlada djevojka koja se usuđuje protivriječiti rigoroznom ocu tradicionalnih shvatanja, odlazeći u potragu za boljim poslom. Bolji posao donosi novčanu sigurnost za Janu, a novčana sigurnost znači lakši život za njenog mlađeg brata Mladena. I baš tu, na novom radnom mjestu upoznaje njega - mračnog, moćnog, uspjesnog muškarca po jos moćnijem imenu - Dejan. 

Dejan predstavja sve ono što Jana nije. Bogat, uspješan, drugi ga se klone, svi ostali... sem nje. Čim se pojavila želja, oboje su se usudili. I tako kreće priča mačke i miša. Kocka je bačena, ruke pune karata a samo je jedan dobitan špil. 

Zanimljivo, s druge strane i frustrirajuće je gledati borbu volje dvoje jakih osoba. Dejan, spolja moćan i bogat duboko u sebi krije nesigurnost. Nesigurnost da se preda, da ne bude neprihvaćen i ostavljen. Rano je život njega počeo da šiba. Još u djetinjstvu je na svojim leđima osjetio nepravdu, odbačenost i prazninu. Sve što je volio klizilo mu je iz ruku, ostavljajući duboke ožiljke na srcu. I tad se zarekao da će uspjeti i da nikoga više neće voljeti. Al da će druge voljeti njega. 

I Jana jeste. Tvrdoglavo, nesputano, naivno, voljela ga je. Čekala ga je i kada joj se vraćao sa mirisom druge na košulji. Vjerovala je u njih do onog trenutka kada joj je postalo jasno da nema dalje. Ovo nije samo priča o Jani i Dejanu. Ovo je priča o porodici, požrtvovanosti i ljubavi koja je jača i od krvne veze. Porodica nije samo ono što nas krvlju spaja, porodica je ono što smo izabrali da volimo i za šta smo spremni da se žrtvujemo. 

Hvala ti Sanja što si izabrala da opišeš primjer jedne prave majke sa naših prostora. Ono što jedna majka može da uradi za svoju djecu, mjeri se sa ekvivalentnošću intervala beskonačno. 
Za one koji su raspolozni da pročitaju uzbudljivu i napetu priču ovo je prava priča za njih. Od mene jedna 5-ica velika k'o kuća.

"Ne znam koliko smo tako sjedili u tišini. Mogla je proći i cijela vječnost i samo jedan minut, svejedno je. Upijala sam svaku crtu njegovog lika. Ne znam šta sam očekivala da će se desiti, ali htjela sam ga zapamtiti. Svaku crtu, svaku liniju, svaku boru i svaki trzaj na njegovom licu."

"Olako sam je uzimao. Zdravo za gotovo. Naivno mislio da je to što me voli i što je zaljubljena dovoljno da zažmuri na sva moja sranja i ostane kraj mene. Naivno vjerovao kako mi nikada neće reći ne... Jer mene ne ostavljanju, ja ostavljam. Takav sam postao, takvog sam sebe stvorio."