Tuesday 25 October 2016

Tamara Kučan - Peščani sat


Izdavač - Urban Art

Malo upozorenje: Ako ne volite recenzije koje sadrže par psovki i 'ružnih' reči, nemojte da čitate dalje. Nisam mogla da se sudržim. Recenziju sam pisala dok sam čitala, što radim samo sa knjigama koje mi čačkaju nerve ili srce.
''Peščani sat'' sam počela da čitam sinoć kada sam završila ''Svice u tegli'', ostala sam budna do 4 i nastavila sa čitanjem danas, nisam prestala dok nisam završila, ali sve Tamarine knjige drže pažnju, tako da to nije ništa čudno.
Na početku knjige upoznajemo Jovana, pisca bez ideje i inspiracije, bednika koji ovu knjigu piše.

''Pljuga za pljugom. Nesposoban sam. Istina. Pluća puna katrana škripe, a podočnjaci se zatresu kako tramvaj prođe. Nesposoban sam kada nije tu. Takvog me je najviše volela. Takav sam najčešće drhtao pred njom, ne pokazujujući joj to, mislivši da samo ja vladam sobom. Bio sam klinac. Lud i neiživljen. Nekada sam je namerno ubijao da bih iznova shvatio koliko ne mogu bez nje. Muškarac, dete, životinja i heroj. Mogao sam biti sve. I sve sam bio. Kurve poput nje to ne cene. Nju ne zanima što možete da umrete za njom. Sa njom. Ili bez nje. Kurva inspiracija je ipak samo kurva. Nisam, valjda, pomislio da ću da se oženim njome.
Pisac bez inspiracije. Podjednako loše kao impotentni muškarac.
Niko i ništa.
Pljusak i šuplje cipele.
Vetar i pokidan kišobran.
Korov kalemljen sa najlepšim cvetom.
Prva psovka koju dete nauči.
Prva momačka korpa.
Srednji prst razuzdane maloletnice našminkane kao majmunska guzica.
Automobil bez kočnica.
Vir.
Sat bez brojeva koji kuca.
Otkucava.
Zakucava.''

A onda u narednom poglavlju upoznajemo Saru, pronađenu kako sedi na prozoru pored noža i tableta. Kada joj psihijatar objasni da su tu jer sumnjaju da želi da se ubije, Sara odlučuje da ispriča svoju priču.
Studentkinja fizike, uvek pametna nikad lepa, živi jednim potpuno običnim, neki bi rekli dosadnim, životom.
I njena najbolja drugarica Sonja, uvek lepa, nikad pametna, glumica, živi za putovanja, poslovna pratnja.
Ali i to će se preokrenuti kada Sonja ode u Španiju i kada zamoli Saru da ode umesto nje na razgovor sa poznatim producentom Petrom i da joj obezbedi ulogu u njegovom filmu.
Stidljiva Sara se sređuje imitirajući Sonju i odlazi na sastanak. Prvi put će joj neko reći da je lepa, da je zgodna, sve ono što nikada nije čula. I iz tog poslovnog sastanka, rodiće se ljubav. Uvrnuta, čudna, bolesna ljubav. Ljubav čiji se rok trajanja meri jednim peščanim satom. 

''Čudni smo mi. Idemo od nazad. Volimo se pre dodira, mrzimo se pre suza, upoznajemo se pre pružanja ruke i rastajemo se kada je najlepše. To smo mi.''

Petar odmah shvata da Sara nije Sonja i govori joj da želi nju u ulozi prostitutke, jer je baš ona njegova inspiracija... Sara pristaje, luda od ljubavi i pretvara se da je Višnja, Petrova lična eskort dama. Međutim kada Petar prvi put ode bez traga i glasa, Sara odjednom potpuno gubi kontrolu nad svojim mirnim životom i upada u vrtlog elitne prostitucije, zahvaljujući Sonji...
Nepoznati muškarci se ređaju. Petar nestaje.
Nepoznati muškarci se iživljavaju. Petar se vraća.
Nepoznati muškarci joj lome telo. Petar joj lomi dušu.
Puni džepovi. Prazno srce.
Mnogo seksa. Mrve ljubavi. 

''Ponekad su tišine glasnije od svakog razgovora.
Ponekad su reči najveći penisi.
Ponekad ležite izjebani a nedodirnuti. ''

Nije ovo šokantna knjiga. Ovo je realnost, živimo u vremenu gde je reč 'starleta' paravan za elitnu prostituciju. Ako prostitucija uopšte može biti elitna.
Nije ovo ni bolna knjiga - surova je, ja se lično nisam vezala za junake, da ih je Tamara sve poubijala, ostala bih potpuno ravnodušna.
Odvratni muškarci koji plaćaju za žensko telo da se ispišaju i svrše po istom, prazni i bahati govnari koji se kriju iza poslovnih uspeha, emotivno sakati i nikakvi, oni u odelima i sa kajlama oko vrata. Šovinisti, nesposobni da vole.
Ma koliko su neki od njih imali neke 'tužne' priče i ma koliko su se neki zaljubljivali u Saru, apsolutno sam svakom od njih poželela tragičnu i surovu sudbinu.
Jer feministkinja u meni vrišti da to tako treba. A ja odlučno klimam glavom. 

''Lepo je biti heroj kad se sve raspada. Vole muškarci uplakane žene. Vole da ih teše. Tada su heroji. A to što su ih rasplakali… Ma ne. Nije to bitno.''

Tu su i ljubomorne žene koje su spremne na gadosti i gaženje preko mrtvih, ako treba, kako bi došle do nekog svog cilja, pokušavajući na taj način da izgrade sampouzdanje.
Ali, ma koliko žene bile veštice, kurve i kučke... Žene se ne iživljavaju iz čiste bahatosti... kao što to rade muškarci. Ili bar žene to rade mnogo ređe.
Ženama je potreban razlog za zlo, pik na nekoga. Muškarcima je dovoljan loš dan, pun novčanik i sadistički mozak da sebi kupe prvi plen.

''Valjda tako uvek biva. Kada se sperma prospe, nekoga zaboli istina, a nekoga pomiluje laž.''

Knjiga se završava početkom, dakle, na kraju je opet razgovor između psihijatra i Sare.
I poslednje poglavlje je Jovanov intervju . Ovo je roman u romanu, taj detalj mi se najviše i svideo.

''Klovn je doveden da nasmeje. Klovn je doveden da uveseljava. Klovn je… doveden. Klovn je zvezda zabave. Klovn od balona pravi cvetove. “Klovn je stvarno super.” “Ovaj klovn je smotan.’‘ ’'Ovaj klovn je smešan.” “Ovaj klovn je glup.”
Klovn je tu da nasmeje. “Hajde, nasmej nas klovnu. Zato si tu.”
PLATILI SMO. HOĆEMO KLOVNA. Zaboga, to je klovn. PLATILI SMO!!! MI SMO PLATILI! HOĆEMO KLOVNA!
Koga zanima da li je klovn tužan. Ko još plaća da gleda tugu? Tuga se nikada ne plaća. Tugom se plaća. ''

Silikoni.
Nakit.
Krpice.
Laži.
Političari.
Brutalnost.
Sex.
Ljubav.
Elita.
Praznina.
Hoteli.
Putovanja.
Stranci.
Kokain.
Alkohol.
Gubitak.
Izdaja.
Život.

''Na kraju ostaneš uz onoga ko te je voleo bez maske. Tebe, sasvim običnu. Pomalo bajkovitu, pomalo realnu.''

Recenzija by Prodavnica snova

No comments:

Post a Comment