Thursday, 26 July 2018

Erin Vot - Palata od papira (The Royals #3)


Izdavač - VULKAN IZDAVAŠTVO
Suzanin osvrt na prvu knjigu PRINCEZA OD PAPIRA
Suzanin osvrt na drugu knjigu PRINC OD PAPIRA

Princeza, princ, palata... sve u svoje vreme, sve u trenutku sa repovima koje vuku iz prošlosti, koje stvaraju u sadašnjosti i koje mogu ili ne mogu da prenesu u budućnost...
Kraj slomljenog princa je doneo napola slomljenu ljubav, doneo pucanje nekoliko života ali i vraćanje jednog dosta bitnog iz prošlosti. Suočeni sa optužbom za ubistvo, suočeni sa prilagođavanjem toga ko je za koga odgovoran, kidaju se na sve strane. Uz sve to svakodnevna borba tinejdžera i borba kako opstati u moru ajkula, moru bogatstva, moći, prestiža na prvi pogled a razvrata, bluda i iživljavanja na drugi pogled.
 
Ela osoba koja nesvesno drži sve na okupu a da to čak i nije njena uloga. Rid koji je okarakterisan kao nasilnik a koji je svestan da je Ela njegovo sve u budućnosti kao i u sadašnjosti. Rid koji se suočava sa životnim krahom a opet ona je tu da ga smiri, i nauči kako da kontroliše bes i ljutnju. Životi braće koji iz dana u dan bivaju sve samo ne tinejdžerski dani koje će prepričavati kroz smeh. Trzavice koje nikako ne smeju kao deca da nose na svojim leđima a ipak su tu.
Stiv koji se vraća, sa maskom najboljeg tate na svetu, sa maskom osobe koja je oličenje dobrote jer Kalum tako kaže i ne znajući da je najveći nož koji možeš da dobiješ a koji nikad ne preživiš, onaj od najboljeg prijatelja.
Stiv koji da bi sačuvao svoju kožu, svoj život pokušava da pregazi sve ono što je nekom drugom sveto.
Porodica na prvom mestu i maska ispod koje glumiš da je to što jedino i želiš.
 
Ela nije glumila. Želeći da prihvati Stiva i želeći da prihvati ono što on u stvari i jeste, njen zaštitnički nastrojen tata, od siline svojih previše očinskih stvari koje radi, čini da se ona oseća sve samo ne dobro i svoj na svome. Oduzeo joj je dom za koji je imala osećaj da je to čim se pojavio, pokušao je da joj oduzme ljubav i uskrati i spreči ono što oseća prema Ridu.
 
On i njena ljubav. Sve ono što je želela za sebe, njega pored sebe, njegov osmeh da je pomazi, ruke da je dodirnu i glas da je opije. Vreme sa njim je prolazilo neverovatno brzo, brzinom svetlosti.

"Vreme leti kada se borite sa nasilnicima i zaljubljujete."
 
Skoro kao lepotica i zver.
Sama je sebi bila smešna kako je bila oprezna kad je stigla i kako ih je sve mrzela i bila pod stalnim oprezom sa svakim od Rojalovih sinova. Kako su oni nju mrzeli. Ljubav sa jednim od njih je promenila. Ne samo nju nego i njega. On je postao osoba vredna ljubavi jedne devojke, okoreli zavodnik pod ćijim se nogama bacaju mnoge, postao je osoba koja voli jednu, koja želi dodir jedne i koji ima oči samo za jednu. Ela mu se u ovoj knjiizi napokon predaje. U trenutku kada misle da izlaz ne postoji, da je njihov problem taj što je njegov život postao haos i što odlazi od nje, u tom trenutku ona postaje njegova. Njena duša postaje njegova. A on, on je odavno njen. Tome se čak nije nikad ni protivio.

"Jednom sam se našalio da me ona drži na povocu - i to je istina. Bolji sam čovek kada je ona u blizini. Bolje vladam sobom. Više vredim."


Lep je osećaj čitati lepu ljubavnu priču dva mlada stvora, još lepši osećaj kad pročitaš kako je ljubav isklesala nove ljude, jake ljude, hrabrost i odlučnost u njima. Na kraju najlepše od svega videti da je ljubav na površinu izbacila sve ono vredno u njima.
Ona je uvek bila svesna svega onoga što nose u srcima, i šta zapravo duboko u sebi osećaju. Šta znače jedno drugom.

"Rekla sam Val jednom prilikom da smo ti i ja kao odraz u ogledalu", šapuće mi Ela. "Da se na neki čudan način uklapamo."
 
Tačno znam šta misli. Složena osećanja koja gajimo prema našim majkama, njihovim slabostima i krhkosti, njihovim skrivenim snagama i ljubavi kojom su nas obasipale, njihovim sebičnosti koja nas je pogađala... sve ove stvari su deo onoga što nas je iznutra izopačilo, ali nekako su se te upletene niti stopile i upotpunile nas...
 
"Ela mene upotpunjuje. Ja upotpunjujem nju.
Nekada sam se plašio budućnosti. Nisam znao gde ću završiti, nisam znao hoće li bes i gorčina u meni nestati, da li ću se ikada osećati dostojno i da li ću pronaći nekoga ko će moći da vidi šta se nalazi iza maske koju prikazujem svetu.
Ali ne plašim se više i pronašao sam nekoga ko me vidi. Ko zaista vidi mene. A i ja vidim nju. Ela Harper je sve što ću ikad videti, jer je ona moja budućnost. Ona je moj čelik i moja vatra i moj spas. Ona je SVE."

Nakon princeze, princa, palata je dobila svoj smisao. Nije izgorela. Dobila je smisao, dobila je novog člana i život u njoj je postao skoro pa savršen. Na kraju svake bajke stoji živeli su srećno... Astorov park je i dalje skola gde bogataški mamini i tatini sinovi pokazuju svoju snagu i gde onaj najsnažniji u glavi i rukama i naravno džepa, postaje i ostaje glavni u svemu. Najbitnije je ostati svoj i raditi samo ono što voliš i u čemu uživaš. Ela, Rid, Iston, blizanci su na vreme naučili šta je zapravo sreća i koliko je teško sačuvati porodicu od intriga, laži i zlobe.
Jer ipak parola Rojalovih, uključujući i Elu uz njih je "Porodica koja se bori zajedno, ostaje zajedno."
 

Mark Z. Danijelevski - Kuća listova


Izdavač - PLATO

“Još uvek me muče more. U stvari, imam ih tako često da bi trebalo da sam se do sada na njih već navikao. Nisam. Niko se nikada nije navikao na more.”

Već par dana želim da napišem osvrt na ovu sjajnu knjigu... i zaista ne znam odakle bih krenula. Ali s obzirom na samu formu i haotičnost knjige, ne mora ni moj utisak da bude “po pravilu”.

“U svakom slučaju nedostatak psovki trebalo je već da vas opemene u tom smislu. To je siguran znak da nešto nije kako treba.”

Kuća listova je knjiga o paru koji se useljava u novu kuću koja je veća iznutra nego spolja.
Uprkos svim računanjima i merenjima - nešto se ne uklapa. Počinje istraživanje, snimanje, noćne more, pomeranje i nestajanje stvari uz sve ostale jezive pojave.

“... On lovi trenutke, bisere pojedinačnog, jedan neočekivani telefonski poziv, prasak smeha, ili neki delić razgovora koji može da nam izmami iskricu osećanja i možda čak malo ljudskog razumevanja.”

A ni to nije sve, osim te priče, postoji još jedna (ili dve, sve zavisi kako posmatrate ovu zbrku) i razlikovaćete ih po formama. Svaka priča ima svoj font ili boju.
Tu su i nasumične i razbacane reči koje ćete čitati okretanjem knjige, prozorčići u sred stranica punih teksta, slike... i meni najjeziviji deo koji je posebno nezgodan kada se čita noću - prozorčići sa tekstom koji se čitaju pomoću ogledala.

“Čovek uvek izmišlja priče da bi sebi pomogao.”
Je l’ uspevate da pohvatate?
Nema veze ako ne, ne razumem ni samu sebe kad govorim o ovoj šizofrenoj knjizi.
“Zagonetke: one ili te oduševljavaju ili te muče.
(...)
Nije neuobičajno susresti među odraslima one koji mrze zagonetke. Čitav niz razloga može da stoji iza njihovog reagovanja, ali je među njima značajno odbijanje odrasle osobe da poveruje u odgovor. Te odrasle osobe su često iste one osobe koje govore “odrasti.” I “pogledaj činjenicama u oči”. One su uvređene nesuvislošću jučerašnjih zagonetki sa odgovorima, u poređenju sa današnjim, koje su bez odgovora.”

Za likove se nisam vezala jer nisam imala vremena, malo zbog jeze koja me je obuzimala, malo zbog pokušaja da održim čitanje redosledom kojim sam krenula.

“I umesto da izražava svoja osećanja, ona se suočavala sa svetom pokazujući mu gorak, savršeno namršten osmeh.”
 
Jedini emotivni utisak su na mene ostavila pisma majke jednog junaka, Džonija, koja ona piše uz duševne bolnice... mada je i to izazvalo čitav miks emocija: tugu, strah, zbunjenost, ljubav...

“Isto tako, nemoj da zaboraviš, ljubav ne obitava samo u srcu i u svesti. Ako je potrebno, može da se uvreži i u nožnom palcu.”

Dakle, ovde nemojte očekivati “BU” momenat jer ga nema... i u tome i jeste magija ove knjige. Posebno ako je čitate uveče, pre spavanja... pa dođe do trenutka kad prosto morate da okrenete knjigu naopačke, da zagledate neku sliku ili uzmete to već spomenuto ogledalo kako biste pročitali neki deo ili stranicu... e tada postaje jezivo jer ceo ritual čitanja podseća na one knjige crnih magija iz filmova i serija.

“Žene su sve ono što je unutrašnje i skriveno. Žene su tamni prostor.”

Kuću listova sam ponela na more misleći da ću je čitati na plaži i ti je bila najgluplja zamisao jer:
- knjiga ima skoro 700 strana i nije praktično za vucaranje svakog dana i malo se teže drži u ruci, a ja ne mogu baš dugo na plaži da izdržim ni sa ljubićem jer bih samo u vodu bežala
- Ne čita se normalno kao svaka druga knjiga nego vas bukvalno sve unutra vozi nekim svojim putanjama.

“U poslednje vreme, najveća opasnost preti od strane digitalnog manipulisanja.”

I za kraj simpatičana situacija nakon što sam rešila da pročitam preostalih 500 stranica kad sam se vratila sa letovanja.
Da napomenem da sam plašljiva osoba, pa izbegavam da čitam ovakve knjige uveče kada znam da mi dečko nije u istoj prostoriji.
Ali ovu sam htela da pročitam i gotovo... naravno uzela sam je par sati pre spavanja. Nakon pročitanih 150-200 strana shvatim da mi se spava, ugasim svetlo i osećam taj neki blagi užas, ali ništa sa čim ne mogu da se izborim. Bila sam srećna, ponavljala sam sebi “jao kako si hrabra, ništa strašno, vidiš, čitala si Kuću listova i ideš da spavaš.”
Prvo sam se na svaki zvuk spolja par puta trgla, ali opet zaspala sam relativno brzo... dok se pola sata kasnije nisam probudila bez ikakve mogućnosti da pomerim bilo koji deo tela, osim kapaka... i to je trajalo pola minuta možda, ali meni je izgledalo kao večnost.
Kada sam konačno uspela da pomerim ruke i noge, imala sam želju da izađem napolje, da uzmem lopatu i da zakopam knjigu negde da je više nikad ne vidim... ali bila je noć pa nisam smela ni iz kreveta da zakoračim... i svejedno sam je završila kad je svanulo.

“Strašno sam umoran. Nesanica me muči ni sam već ne znam koliko dugo. Neizbežno, pretpostavljam. Ono, što je žalosno, međutim, jeste to da ja sam više ne očekujem. Kažem “žalosno” jer nekada sam uživao da spavam. Zapravo, sve vreme sam spavao.”

5 zvezdica i preporuka za ovo proživljavanje nečijeg i sopstvenog ludila.

“nedostaješ mi volim te
nema trenutka koji sam preživeo a da on nije bio naš zajednički”

Ps. Reč “jezivo” sam napisala nekoliko puta u ovom osvrtu, ali prikladniju nisam uspevala da nađem jer upravo ta jedna reč opisuje ovu knjigu u potpunosti.

“Pod svim tim pseudo-akademskim nagvaždanjima krije se veoma strastven čovek koji vrlo dobro zna koliko je važno reći s vremena na vreme “jebati”, i to reći glasno da se čuje, uživati u divoti slogova od kojih je reč sastavljena, njen useljenički ponos, fuck- ta velika američka, zaista epska reč, koja se zameće na donjoj usni, često na samom vrhu donje usne, sve do njenog brzog hoda celom putem do dna grla, gde se zaustavlja sa velikim praskom, pri čemu potresna snaga slova K se nadovezuje potom na tihi zvuk slova F koji ga prethodi, puneći ga gomilom uvreda i oštrine i svakako dvosmislenosti.
FUCK, JEBATI.
Po sebi velika molitva ili ako vam se to više sviđa psovka, već prema tome kako na to gledate, ili kako to primenjujete, pogodna savršeno da kune nebesa ili sam svet ili ponekad, ako se kaže kako treba, da se saopšti sa puno ljubavi i žara, što će učiniti da se žena pored vas istopi u sebi, preplavljena žarom reči.
Sveto jebanje, o čem’ se tu radi?
“Ljubav i vatra”? “Žar-reč” znanja?
Ko li vraga smišlja ovakva sranja?”

Wednesday, 25 July 2018

COVER REVEAL: Love Online by Penelope Ward


A Standalone Contemporary Romance Novel
By: NY Times, USA Today, and #1 Wall Street Journal Best Selling Author, Penelope Ward
RELEASE DATE: August 27, 2018

Photo/Cover Details:
Cover designer: Letitia Hasser, RBA designs
Cover Model: Eddy Putter
Cover Photography: Nicole Langholz

SYNOPSIS:
From New York Times bestselling author Penelope Ward, comes a new, sexy STANDALONE novel.

We met in the least likely of places. It started out innocently enough. I was “ScreenGod” and she was “Montana,” but of course, those weren’t our actual names, just the virtual cloaks we hid behind.
Logging in at night and talking to her was my escape—my sanctuary.
Her real name was Eden, I’d soon come to find out.
From the first time we connected online, I found myself transfixed.
She was an addiction.

At first, we knew nothing about each other’s real identities…and she was adamant that we keep things that way. Anonymity had no effect on our unstoppable chemistry, though. If anything, it allowed us to open up even more in ways we may not have otherwise.
Eden was funny, intelligent, gorgeous—everything I’d ever wanted in a woman.
But I couldn’t really have her.
I had accepted things would have to stay the way they were—until the day I found a clue that led me straight to her.
So I took a chance.
And that was when our love story really began.


**Watch out for a special excerpt sneak peak of Love Online on August 22nd!!**

LINKS TO LOVE ONLINE:
Amazon Paperback Pre-order: https://amzn.to/2OcMHus
Exclusive iBooks Pre-order ➜https://apple.co/2LzO4om
Add to Goodreads ➜http://bit.ly/2LJjHso

Sign up to be alerted when it goes live on Amazon here: http://eepurl.com/MnXoH
**No Amazon e-book preorder. Will go live on/around release day

Erin Vot - Princ od papira (The Royals #2)


Izdavač - VULKAN IZDAVAŠTVO
Suzanin osvrt na prvu knjigu možete pročitati OVDE

Tajne, izdaje i neprijatelji... Parola snađi se ako možeš, ako nisi dovoljno jak propadaš. Jači pobeđuje i ima vođstvo. Jači u svemu, imenu, poreklu, bogatstvu.
Kada je pala senka na porodicu Rojalovih, kada je Ela pobegla iz kuće u kojoj je pronašla delimični mir, sve se raspalo. Rid uništitelj uspeo je da svojim ćutanjem dovede Elu do donošenja zakljucčka koji joj nisu bili potrebni u životu, ni njoj, ni njima dvoma, ni svima ostalima u kući. 

Ela i Rid, ljubav tek stavljena na klimave noge i njihova rešenost da su ipak ok jedno za drugo. Njegova prošlost i njena naivnost uprkos teškom životu, mešaju se i pretvaraju ono lepo u ružno. Spletkarenja nebitne osobe i postavljanjem zamke, jedna ljubav se raspršuje u hiljadu delića. Ela odlazi ni ne sluteći da njen odlazak gasi tu zvezdu vodilju koja se odjednom pojavila iznad svih njih.
Rid se raspada od bola jer ne zna gde je njegova voljena, Istonov život se lomi kao ogledalo jer je još jedna osoba na koju je mogao da se osloni i do koje mu je stalo, nestala baš kao i njegova majka kad je umrla, blizanci su ludi od besa prema Ridu jer je on krivac a Gidion je pun svojih sranja da bi rešavao Ridova. Kalum, opasan daddy, preslišava svakog od njih i pokušava da reši još jednu brljotinu koju su njegova deca napravila. 

Ele nema, porodica se guši u tišini i prezrivosti, svako ponaosob se ljuti na Rida a on kao lud od nedostatka svoje druge polovine. O da, tek je tada shvatio da je Ela za njega bila spas, bila je svetlost na kraju tunela. Bila je njegova i pre nego su se upoznali. Tamo negde postojala je tako nevina i jaka, toliko jaka da ona njega spasava. 

 
Da li ljubav može biti loša? On, njen neprijatelj? Loš udah, loš izdah, loš pogled, loš osmeh? Otišavši od njega osudila je sebe na bol, ali još uvek je imala ponos, još uvek je želela da ona bude ta koja ne sme biti zgažena. Nije želela da je on ponižava uprkos njenoj ljubavi. Bio je njen najteži teret i najveće beznađe. Bila je sigurna da je utekla Rojalovima i da je sa tim završila sve dok je Kalum ne nalazi. Opet! Ubedivši je da je njen jedini put da se vrati u vilu Rojalovih. 
Vraća se rešena da Rida zaobilazi, da nikoga ne pušta da joj se zavuče pod kožu i postane prijatelj, da ne podlegne čarima života na koji nije navikla. Ali on nije bilo ko, on je Rid, osoba na čiji treptaj pada. Ona je povređena, on je očajan znajući da je kriv za sve.

"Želi da znam da je gotovo, ali oboje znamo da nije. I ranije me je mrzela pa je pala na mene. Ništa se između nas nije zapravo promenilo. I dalje odmeravamo snage, kružimo jedno oko drugog kao podjednaki suparnici, ali tu smo, u ringu, zajedno. A to je jedino važno."

Imao je nadu dok se ona gušila u boli, i možda u krajičku svog srca puštala da se nada uvuče u njega.

"Snažno dlanovima stiskam lice dok ne osetim zube na obrazima. Taj bol poništava bol u mom srcu. Nedostaje mi...Rid. Ljuta sam na sebe zbog toga, ali ne mogu ni protiv toga. Sve ono što sam mu rekla o tome kako sam mislila da me je video... I dalje se tako osećam. Rid usresredi one svoje prodorne plave oči na mene, a ja se osećam kao da mi vidi u dušu. Vidi dalje od grube maske iza koje se krijem. Vidi moje strahove i moju ranjivost i ne osuđuje me zbog toga."

Sve bi to bilo ok da nije njegovog osmeha, kajanja, drhtanja dok joj se pravda i govori istinu. Noći nespavanja, dani puni zaobilaženja, naveli su njihove boli da se sretnu. Ponovo približe i opet daju sebi šansu. Kada se to desi i kada svi oko nje vide da je i ona srećna, stvari se dovode u red. Braća se dovode u red, tata je tu i počinje da obraća pažnju na njih. Svako se bori za svoje JA, za svoje mesto pod nebom intriga, laži i podmetanja nogu kako bi Rojalovi posrnuli. Zvezde su ponovo srećne i svaka je na svom mestu, jer su oni jaki.

"Porodica koja se bori zajedno, ostaje zajedno."

Svaka srecna priča mora da ima i trzavice, kod njih je to Bruk, osoba koja pokušava da ih razori i koja misleći na novac zapravo misli - uništiti sve pred sobom. Na kraju druge priče, Princ od papira je zapravo slomljen princ. Dešava se jos jedna laž, još jedan pad svih njih. Dok gašenje jednog života preokreće sve njih i odvodi njoj dragu osobu, u predvorje njihovog doma i predvorje njihovih života sudbina vraća nekog skroz neočekivanog. Hoće li palata od papira izgoreti ili preživeti ove bure? Ko je jak da se nosi sa gubitkom plavih očiju a ko sa pojavljivanjem drugih plavih očiju... Ko kome više znači i šta su spremni da progutaju kako bi preživeli ostaje u trećoj knjizi.



Tuesday, 24 July 2018

Erin Vot - Princeza od papira (The Royals #1)


Izdavač - VULKAN IZDAVAŠTVO

Pogledaš korice, pročitaš naslov i pomisliš savršena letnja razonoda. Kreneš da čitaš i shvatiš da početak knjige nije baššš to. Prvo se susretneš sa sjebanim životom Ele, i sa onim šta jedna devojka bez ikoga svog proživi a ustvari ne bi trebalo. Nekoga takav život napravi na jaku osobu. Spremnu na sve. A zatim se pojave Rojalovi, tata Kalum koji je savršeno predstavljen u knjizi kao neko ko izgleda predobro sa svojih 40 i kusur godina. Ali nevolje se ne završavaju sa njim i njegovim savršenim izgledom i punim džepom. Pored njega su tu i njegovih 5 sinova. Isto tako savršeni, isto tako lepi, jaki, muževni, jednom rečju neodoljivi. Ona nakon raspada svog života, uplovljava u njihove kao štićenica doma Rojalovih. Neko je prihvati, neko ne a sve zato što su i oni prilično sjebani u ludilima svojih života. 
 
“Ovo nikada neće biti moj dom. Nije mi mesto u raskoši, mesto mi je u bedi. Toliko znam. Tu se osećam prijatno jer beda ne laže. Nije upakovana u ukrasni papir. Ona je to što jeste.”

Oni savršeno nepredvidivi, savršeno isklesani sa svim svojim manama, vrlinama i bogatsvom.
Boreći se celi život, Ela nastavlja da se bori, predajući se polako novom životu. Koliko je teško ostati svoj, suzdržavati se i ne padati pod uticaj zna samo ona. Koliko je teško odupreti se srcu i tananim nitima dopadanja i sviđanja da ne preraste u ljubav zna ona i on. Krijući se iza besa, prezira, sebičluka , rađa se nešto novo za nju, novo za njega.

“Rid mi prilazi još korak i sada smo toliko blizu da se svaki put kada udahnemo naša tela dodirnu.
Dovoljno je zgodan da osetim kako mi se usta suše, a osećam i trnce na mestima na kojima sam se nadala da kreteni kao što je on ne mogu da ih pokrenu. Ali od majke sam naučila da telo često ume da voli ono što glava mrzi. Trik je postarati se da se zna da je glava gazda. “


Dan za danom, borba u školi, borba u kući, borba za opstanak njenog karaktera. Ne samo da je morala da se bori sa braćom, sa Kalumom, već je morala da se bori i sa samom sobom. To je za nju bila najgora borba, preslišavati sebe misliti jedno a raditi drugačije. Sve pada pod njegovim pogledom, osmehom, pa čak i njegovim drskim naređenjem. Pada ona!
Njen prezir u jednom trenutku jeste jači od njegovih najlepših očiju i njegovog snažnog tela.
 
“Znam da me želiš. Znam da umireš da se vratim na kolena. Ali dobrano će zahladiti u paklu pre nego me ponovo vidiš na kolenima. Ne bih te dotakla ni da mi platiš. Ne bih te ponovo dotakla ni da me preklinješ. Čak i kad bi mi se zakleo da me voliš više nego sunce dan i mesec noć...” 
 
Danonoćno nadjačavanje karaktera Ele i Rida, danonoćna borba njihovih prezira i odupiranja dovodi do toga da im se putevi ukrste.
Što ti trezan misli to ti pijan govori, što je i sa njom bio slučaj. 
 
“Zovu me Rid uništitelj.” 
Zvuci tužno.
“Ne dopada mi se.”
“Stvarno, a kako bi me ti zvala?”
Otvaram usta i kazem: ”Zvala bih te svojim.”
 
Nakon večeri priznanja sve se menja, srećni su iako misle da je sve to pogrešno. Srećni su iako njihovi karakteri nisu različiti da bi se privukli. Isti su, dve duše slomljene do bola, dva srca željna onih pravih osoba pored sebe. Dokazujući sebi kako mogu jedno bez drugog spajali su se sve više. 
 
Lepo ispričana priča o borbi, lljubavi, sviđanju. Lepa priča na koju na kraju Princeze od papira pada senka. Hoće li se to ispraviti u Princu, ostaje da se pročita. 
 
Kako bi Ela rekla na početku “Sudbina je za slabiće - one koji nemaju dovoljno moći ili volje da oblikuju život prema svojim potrebama.” Ona taj slabić nikad bila nije. Bila je uverena da će jednog dana imati dovoljno moći kako bi upravljala onim što se dešava sa njom i oko nje. Ali život je velika vrteška. Okrene se svaki put uprkos bogatstvu, moći i jačini nekog društva. Laži, intrige su ono što slama osobe i dovlači veliku buru u njihovim životima. Tako je sa Rojalovima a tako i sa Elom.
Na kraju prve knjige želim odmah da se dokopam druge, ne želim kraj. Uprkos nekim mračnim trenucima knjige ovo je priča od koje se osećaš mlado, lepo, i od koje zaigra stomak i leptirići u njemu.