Thursday, 7 July 2016

Tes Geritsen - Suvenir


Izdavač - Laguna

Samo jedan slučajni pronalazak bio je dovoljan da pokrene čitav niz neverovatno bizarnih otkrića. Samo jedan pregled bio je dovoljan da se otkrije istina.

Kada osoblje u podrumu muzeja Krispin otkrije staru, ali dobro očuvanu mumiju, mladi arheolozi odlučuju da se okrenu savremenoj metodi. Odlučuju da spoje medicinu i arheologiju. I mogu vam reći da je ta kombinacija veoma zanimljiva.
Zbog toga u celu priču upliće se medicinska istražiteljka Mora Ajls. Žena koju mnogi nazivaju kraljicom mrtvih. Žena koja nije kao drugi patolozi, koji se šale u prisustvu mrtvih. Jer ona se tada gotovo nikad ne bi osmehnula.
Šta se desi kada se otkrije istina koju u sebi krije drevna mumija Madam Iks? Pa... tada počinje prava radnja ove predobre knjige.
Ko je žena koju je neko pretvorio u mumiju? Zbog čega se uopšte ubica okrenuo tome? Sva ova pitanja su me mučila, ali ubrzo su otišla u zaborav kada je detektivka Ricoli otkrila ostatke dve nove žrtve.

Tri ubistva. Tri žrtve koju su savršeno dobro očuvane. Tri žene.
Sve ovo upućuje na ubicu arheologa koji je sigurno upoznat sa drevnim metodama.
Dokaz po dokaz. Novi pronalasci i novi delovi istine koji su polako izlazili na površinu ukazivali su na profil izopačene osobe koja za sebe pravi mumije. Svoje suvenire.
Zbog čega bi jednu nevinu ženu neko umotao u zavoje kao da ima pravo na nju? Kako on nalazi svoje žrtve? Kako ih upoznaje? Ko je ustvari Arheolog-ubica? Saznajte sami kada u rukama budete držali ovu knjigu.

"Večito društvo. To je jedino tumačenje. Nije želeo da ih izgubi, pa ih je pretvorio u suvenire koji će večno trajati."

Ako volite i uživate u neizvesnosti trilera kao i ja, onda je ovo knjiga koju trebate da pročitate.
Ali ako ste već čitali nešto od ove pretalentovane autorke, onda treba da znate da vas čeka još jedno neverovatno delo.
Ova knjiga satkana je od neizvesnoti, bizarnosti, straha i iznenađenja. Svi obrti u radnji knjige samo su još više pogoršavali istragu, a mene činili nervoznijom i napetijom.
Ali kraj i istina koja se polako otkrivala pred mojim očima ovaj triler digla je na još jedan viši nivo.

Ovo je knjiga koja se čita sa velikom posvećenosti i pažnjom, koja ostavlja bez teksta i raspamaćuje svojom istinom. Budite sigurni da koliko god naprezali svoj detektivski deo nikad nećete moći pretpostaviti šta vas čeka.

"Zlo prosto postoji. Ljudi umeju da budu surovi, a neki od njih ubijaju. Svi bismo želeli da shvatimo zašto je to tako."

Recenzija by Dragana Stojanović

Saturday, 2 July 2016

Erika Džohansen - Kraljica Terlinga


Izdavač - Laguna

"Dalekovidi vladar shvata da sila nije tupo oružje već pre najfinije sečivo. Štedljiva upotreba sile pretvara je strahotu, u demona u tmini kolektivne svesti. Najradije ne bismo nikad upotrebljavali silu, ne bismo čak ni pretili njome. Ali ako već moramo da pretimo, tada će ta pretnja svakako nešto značiti."

Kelsi Glin. Kelsi Rali. Kelsi Rali Glin. Jedna mlada devojka koja prolazi kroz teške životne avanture pune odricanja i prihvatanja neizbežnog. Ali to ne znači da ova devojka kraljevske krvi neće sve te izazove prihvatiti i uplesti se u jednu vatrenu borbu koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ona se loše snalazi u matematici, želi da nauči mačevanje, odbija da bude bespomoćna čak i u bezizlaznim situacijama, pokušava da shvati ko je zapravo na njenoj strani... A uz sve to, ona obožava knjige i želja joj je da u njenom kraljevstvu ponovo započne njihovo štampanje.

"Tamo imaš baš finu zbirku, kraljičice", primeti Arlis prilazeći stolu. "Znam za nekoliko fanatika za knjige razasutih po Terlingu; verovatno bih mogao da ti obezbedim prokleto dobru cenu."
"Pre bih se odrekla krune."


Uz Kelsi je i njena garda, sastavljena od ljudi različitih karaktera, a i jedan misteriozni ubica...
Kako se uopšte suočiti sa svojom već predodređenom sudbinom punom tuge i strahota, rata sa svirepom Crvenom kraljicom koja ruši sve pred sobom i svojim neobičnim osećanjima i moćima, a sve to dok ljudi tvog ujaka pokušavaju da te se reše? Saznaćete ako date šansu mladoj Kelsi i upustite se sa njom u avanturu koja, na jedan potpuno drugačiji način, spaja epsku fantastiku i distopiju. Ozbiljni likovi i ozbiljna radnja. Nećete se pokajati.

Recenzija by Una  Book Blogger

Monday, 27 June 2016

Hester Jang - Cvetovi tame


Izdavač - Vulkan izdavaštvo

„Ne mogu tačno odrediti trenutak u kome prelazim preko. To pristiže polako: zavodljiva tama, moje lice i udovi se rastavljaju u nečem mekom i bez težine. Potom se svest širi kroz mene poput kofeina. Moja čula ožive.”

U njenom životu ljudi nikad nisu bili pouzdan izvor sreće, jer su je ili lagali, napuštali i ostavljali, ili umrli. Ona je žena koja ima izvanrednu karijeru, ali nema dobar društveni život i porodicu. Nakon iznenadne smrti svog trogodišnjeg sina Šarlot Kejts više nije sigurna u svoj posao. Ova mlada žena koja više ne želi da razmišlja i da se seća gubitka odlučuje da svoju tugu prepusti lekovima za spavanje. Ali šta se desi kada joj jedno veče u san dodje nepoznata osoba, dečak, kojeg Šarlot oseti i pre nego što ga ugleda? Ko je taj nepoznati mališan koji traži njenu pomoć? Da li je on stvaran ili je glavna junakinja upala u uvrnutu apstinencijalnu krizu?  

„Nema ničeg neprirodnog nego da izgubite dete. Čak ni razgovor s mrtvima nije neprirodniji od toga.”

Može li stvarno ova povređena žena pomoći dečaku koji je mrtav već trideset godina? Može li ona neporecivi verovati u jednu viziju?
Ovaj san odvešće Šarlot na jedno putovanje koji će prihvatiti samo da bi pobegla od celog sveta, ali šta ako na američkom jugu opet pronađe ceo svoj svet? Ovo putovanje sa ciljem odvešće je na veliko imanje imućne porodice Devo, koja je pre trideset godina izgubila svog člana porodice,I tamo će upoznati jednog muškarca koji deli zajedničke grozne životne povrede kao Šarlot. Može li naša glavna junakinja rešiti misteriju staru trideset godina i hoće li iznenadna ljubavna romansa uspeti pronaći svoj put u ovoj zamršenog priči? I mogu li mrtva deca postaviti klopku živima, kako bi ih doveli na usamljena mesta sa zlim namerama, ili stvarno trebaju nečiju pomoć? 
Autorka na jedan veoma dobar i hipnotišući način krije odgovore na pitanja, ali kada ih budete dobili znajte da ništa ot toga nećete očekivati kao što nisam ni ja. Ovaj izvanredan triler mene je u početku zavarao tim čudnim, veoma dobrim opisanim snova, koji su sa sobom nosili jezu i strah, i davali lažnu nadu da se u ovom trileru krije jedna fantasy priča. Ovo je jedna od onih knjiga koja vas tera da čitate. Ona u vama budi znatiželju tim tamnim, gotovo realno opisanim snovima, zbog kojih se nisam odvajala od knjige, a ni kreveta. Ali ovaj triler ne krase ti čudni snovi, već dobro zamršena priča u kojoj se prepliću jedno prijateljstvo, mračne tajne bogate porodice i istina sakrivena već trideset godina. Trenuci koji su me bližili kraju knjige i kada sam polako otkrivala istinu bili su jedni od onih koji su me izbacili iz takta i odneli moju sabranost zajedno sa pameti. Ti trenuci kraja bili su takođe razlozi mojih suza koje nisam mogla da zaustavim. Takođe ovaj neverovatno dobar triler krasi jedna prelepa ljubavna romansa dvoje odraslih osoba, koje će u ovoj tami pronaći spas sa svojim povređenim osećanjima. 

„Osećam da imamo sve delove slagalice, samo ih stalno slažemo na pogrešan način. “

Recenzija by Dragana Stojanović
 

Džodžo Mojes - Posle tebe


Izdavač - Vulkan izdavaštvo

Pre svega, moja recenzija za knjigu Dok nisam srela tebe nije napisana... A i svaka reč bi verovatno bila suvišna. Plakala sam, smejala sam se, uživala u ljubavi glavnih junaka, rastužila se, ali sam razumela Vila jer sam želela da ga razumem. To je to. Samo to treba da znate.
E sada mogu da pređem na recenziju knjige Posle tebe.
Ako još niste pročitali prvi deo, prestanite sa čitanjem SAD. 

Gde je Luiza? Šta radi posle Vila? Da li joj nedostaje? Da li je pronašla sebe? Da li se opet zaljubila? Da li putuje?I još mnogo pitanja o kojima su mnogi razmišljali nakon završene poslednje stranice knjige Dok nisam srela tebe.
I ja sam htela da znam, ali sam se plašila da u nastavku neću dobiti odgovore kakve sam želela, da me neće dotaći, da neću osetiti i doživeti sve one likove na isti način i, naravno, plašila sam da bez Vila neće biti isto.

''U tim prvim mesecima osećala sam se kao da sam izgubila zaštitini sloj kože - sve sam osećala snažnije. Budila sam se smejući se ili plačući, i sve što bih videla, činilo mi se, gledala sam bez filtera. Jela sam novu hrana, hodala nepoznatim ulicama, razgovarala sa ljudima na jeziku koji nije bio moj. Ponekad mi se činilo da me on progoni, kao da sve posmatram njegovim očima, činilo mi se da čujem njegov glas u ušima.
Kako ti se ovo čini, Klarkova?
Rekao sam ti da će ti se dopasti.
Jedi. Probaj. Hajde.''

I da, moji strahovi su se ispunili.
Luiza cupka u mestu, radi u propalom kafiću i ne bori se za sebe. Pokušava da izađe na kraj sa osudama okoline i pogledima koji joj govore da nije učinila sve za Vila i da je i ona kriva jer je on izabrao smrt.
Ne živi, već preživljava, dani su joj isti dok jednog dana ne padne sa krova svoje zgrade, onda se sve polako menja.
Kreće na sastanke gde razgovara o svom gubitku, upoznaje bolničara i uz njega će joj srce opet zatrepereti, pokušava da pronađe bolji posao i nailazi na jednu mladu devojku Lili koja će joj zadati mnogo briga, ali će joj uvek izlaziti u susret i pokušaće da joj pomogne na sve moguće načine. Ko je devojka, neću vam reći da ne pokvarim čitanje.
Da je ovo samo jedna od knjiga Džodžo Mojes, a ne nastavak knjige Dok nisam srela tebe, ova knjiga bi mi se dopala, zaista. Ali ovako mi je falilo nešto, drugačija radnja, više Luizinih osećanja... Nekako mi je sam zaplet bio nešto što je već toliko puta viđeno i malo naporno.
Lili me je nervirala, nisam mogla da se povežem s njom, njena porodica mi je išla na živce.
Bolničar Sem je uneo malo vedrine u knjigu, ali ne dovoljno da bi se celokupan utisak poboljšao. 

''Želim da mu kažem.
Želim da mu kažem da ne znam šta osećam. Želim ga, ali se plašim da ga želim. Ne želim da moja sreća u potpunosti zavisi od tuđe, da bude talac sudbine koju ne mogu da kontrolišem.''

Sviđa me se što je Mojes ubacila problem osude u knjigu. Ljudi moraju da shvate da nemaju apsolutno nikakvo pravo da sude drugima. Za promenu, većina bi mogla da otvori um i da pokuša da RAZUME umesto bacanja besmislica po ljudima koji imaju već dovoljno svojih muka. Ali osuda je lakša, za razumevanje je potrebno i razmišljanje koje većini ne ide od ruke.

''A ono što učimo deleći svoja sećanja i tugu i sitne pobede, jeste da je u redu osećati tugu. Ili se osećati izgubljeno. Ili biti ljut. U redu je sećati se mnogo toga što drugi ljudi možda neće razumeti, i to poprilično dugo. Svako ima svoj put. Ne sudimo.''

Tu je feminizam, što je sjajno, ali... Dođavola, nisu baš sve feministkinje dlakave, neke se depiliraju iako viču i brane ženska prava iz petnih žila, uključujući i mene.
Stil pisanja - mislim da Džodžo može da smisli najgluplju radnju i da bih opet uživala u poglavljima koje ispisuje. Knjiga je depresivna i mračna, ali se opet lepo poigrala sa rečima i uspela da uklopi sve to.

''Depresija ume da bude strašno teška. I ne pada teško samo onome ko pati od nje.''

Sve u svemu, od mene 3.5 zvezdice.
Nisam u potpunosti razočarana, relativno brzo sam pročitala knjigu, preporučujem je svima koji žele da saznaju šta se dogodilo posle njega, ali nemojte da očekujete previše od ove knjige. Neke priče možda ne treba da dobiju nastavke, da ne pokvare magiju.

"Osamnaest meseci. Osamnaest punih meseci. Kada će biti dosta?“, kažem tami. I evo ga – osećam ga kako ponovo vri u meni – neočekivani bes. Pravim dva koraka, gledam u svoja stopala. „Jer ovo mi ne liči na život. Ne liči ni na šta.“
Dva koraka. Još dva. Noćas ću otići samo do ugla.
„Nisi mi dao prokleti život, zar ne? Ne baš. Samo si uništio onaj stari.
Razbio ga na sitne komade. Šta da radim s onim što mi je ostalo? Kada ću se osećati kao da…“ Pružam ruke, osećam hladan noćni vazduh na koži i shvatam da ponovo plačem. „Jebi se, Vile“, šapućem. „Jebi se, zato što si me ostavio.''

Recenzija by Kristina Prodavnica snova

Thursday, 23 June 2016

Sandra Braun - Kad padnu maske



Doktorka Emori Šarbono je cenjeni pedijatar u Atlanti i organizatiorka dobrotvorne trke za prikupljanje sredstava koja počinje za nekoliko nedelja. Ona je odlučna da učestvuje u maratonu, ali zbog prošlogodišnje povrede desnog stopala ne može da trenira kao pre. Njoj je zaista potrebno da poboljša svoju igru da bi bila što pre spremna za početak trke. Imajući to u vidu, ona je odlučila da ode u planine Severne Karoline da pretrči neke staze. To bi trebalo da joj pomogne da poveća svoju izdržljivost i proveri koliko joj je stopalo spremno.

 Sestra na prijemu reče: "Doktor Džejms me je zamolio da vam kažem da se čuvate medveda."
Emori se nasmeja. "Da li njihovi pacijenti znaju da su to samo dva klovna? Reci im da sam ih pozdravila,"
"Hoću. Lepo se istrčite."
"Hvala. Vidimo se u ponedeljak."

Njen suprug, Džef, je savetnik za investicije. On uopšte nije srećan što ona planira da učini nešto tako rizično, ali kao obično, ne uspeva da je odgovori od toga. Džef ne razume zašto se ona toliko trudi kad je bogata i ne mora da se bilo kome dokazuje. Koja je poenta? Njegova tačka gledišta kad se ona sperma za put, dovodi do toga da oni imaju još jednu besmislenu raspravu o tome. Emori odbija da odustane, tako da on stoji po strani dok ona odlazi sama na put.

  On (Džef) reče: "Da li sam bar zaradio jedan poen što sam poželeo da te ispratim?"
"Zavisi."
"Od čega?"
"Od toga da li se nadaš da ćeš me odgovoriti da idem." Uzdahnuo je i okrenuo se, a ona (Emori) reče: "To sam i mislila."
"Emori..."
"Trebalo je da ostaneš čitav dan i sve posvršavaš u kancelariji. Jer ja idem, Džefe. U stvari, čak i da nisam za sutra planirala da pretrčim ovu razdaljinu, ipak bih želela da budem malo sama..."

Nakon dobro prospavane noći u malom planinskom gradiću, Emori se rano sledećeg jutra sprema da krene sa početnog mesta koje je odredila. To je hladno, oštro jutro i ona ohrabruje sebe da se zaputi u ove više visine. Tu su samo ona i planine u tom trenutku, a planine je neće obeshrabiti. Ona ide sjajno na početku, ali onda stopalo počinje da joj pravi probleme. Bez obzira na to, onda ide dalje. Onda odjednom oseti strašan bol u glavi, a odmah zatim ništa osim crnila.

"Da se bol prihvati, da se kroz njega prođe i on prevaziđe, to je bilo pitanje tvrdoglavosti i discipline. Njoj su rekli da poseduje obe ove osobine. I to u izobilju. Skoro do defekta. Ali upravo za to služi sve naporno vežbanje. Ona to može. Ona to mora.
Nastavi dalje, Emori. Pomeri tu nogu ispred one druge. Pojedi razdaljinu metar po metar.
Koliko još ima?
Bože, molim te da nema još mnogo.
Osokoljena odlučnošću i strahom od poraza, pojačala je ritam."

Kad se Emori probudi, ona je u tuđem krevetu, nalazi se u nepoznatom okruženju i tu je čovek koji je gleda. Način na koji je boli glava govori joj da ima potres mozga, što je dovoljno loše, ali kako je dospela ovde i ko je taj muškarac koji je navodno drži zarobljenom? Kako ona može da pobegne od njega kad jedva može da ostane fokusirana i budna? Ako je ona nešto, to je odlučna i uporna, a ona je rešena da nađe način da pobegne bez obzira na sve - čim prestane da vidi sve duplo i podigne glavu bez potrebe za povraćanjem.
Džef uopšte nije zabrinut za nju. On i njegova ljubavnica se sjajno provode i on uopšte ni ne pomišlja na Emori. Čudno, ali njegova ljubavnica je ta koja postaje zabrinuta kad se Emori ne pojavi u dogovoreno vreme i savetuje mu da obavesti policiju. On čeka još jedan dan pre nego što ih kontaktira.
Policija je sumnjičava prema tome zašto je Džef čekao toliko dugo da ih obavesti o Emorinom nestanku. Muž je uvek glavni osumnjičeni kad žena nestane i sa dobrim razlogom. Džef je rekao da u početku nije bio zabrinut za Emori jer je rekla da bi mogla ostati tamo još jednu noć ako je trčanje izmori. Ali sad postaje jako zabrinut. Par puta odlazi nemiran u policiju žaleći se kako ništa ne preduzimaju da bi je brzo našli jer su na planinama počele jake snežne padavine i vladaju niske temperature na tom području.
Dok je policija traži, Emori se bolje upoznaje sa svojim otmičarem i shvata da joj govori istinu - on je neće povrediti iako neće da joj kaže svoje ime. On takođe neće da joj kaže zašto neće da je oslobodi, osim da će je pustiti čim putevi niz planinu budu prohodni i ona bude dovoljno dobro da ode. On joj možda ne govori celu istinu, ali ona mu veruje da govori istinu o svemu što se tiče nje.

Sledi nekoliko zapanjujućih obrta, ali ne želim da otkrivam previše.
Knjiga je prepuna neizvesnosti sa savršenim spojem hemije i romanse. Volela sam dijaloge i likove. Razvila sam jake stavove prema nekim likovima i navijala za njih iako sam par puta bila iznenađena smerom gde me je vodila priča. Jako sam uživala čitajući ovu knjigu.

 Recenzija by Milica Lazić Milica's Bookshelf