Thursday, 14 November 2019

Sanja Vukosavljević - Rizikuj sebe



Emotivna priča o bolu i ljubavi napisana poznatim autorkinim stilom nas uvodi u svijet današnjice i legendi. Verona je imala Romea i Juliu a Banjaluka Safikadu i Isaka. Dvije tragične ljubavi o kojima se još uvjek priča i zbog kojih banjalučani u nadi za ljubav na njenom grobu pale svjeću.
 
“Još su joj usne dužne mojim usnama. Još su joj ruke dužne mojim rukama. Još je ima u svakom djelu mene. Još je njeno sve ispleteno sa mojim. Još peče onaj prsten na lancu oko vrata, nijemo vrišteći za njenim prstima. Još sam je željan i žedan. Još čežnjom okovan. S njom u sebi, nikad ponovo svoj. Jer proklet da sam, al’ još samo njoj pripadam”.

Kažu da su sve prave ljubavi pomalo i tužne, al sudbina je tu da presudi. Život je nekom majka a nekome maćeha. Melinin nije bio med i mlijeko, rođena kao šesto dijete u porodici, vječito kriva i odbačena. Onog momenta kada upoznaje Damira, Melina spozna šta to znači sreća. Zbog prošlosti, pogrešnih izbora i straha njihova idila biva prekinuta. Prošlost gorka, sadašnjost neizvjesna. 
 
Damir, napušten od žene ispod čijeg srca je rastao, ostavlja duboki trag na njegov život. Zbog tog straha Damir zaboravlja na Lazara. Niko ga tako dugo ne zove. Niko ga tako ne zove još od djetinjstva. 
 
Da li će Melina uspjeti ono što nikom nije pošlo za rukom, da oživi Lazara i da zakopa bolnu prošlost? Ništa nije onako kako se čini jer i izdaja krije drugo lice. 
 
Autorka je još jednom uspjela da mi izmami suze i to ne jednom nego nekoliko puta. Priča od koje sam očekivala da me zasmije i zabavi dobila je drugačiju dimenziju. Priča se ne čita, priča se živi. Ovom knjigom Sanja šalje jasnu poruku- Stop nasilju nad ženama! 
 
Moram spomenuti Lazarevu majku. Majka nije ona koja nas samo rodi, majka je ona žena koja nas odgaja. Koja nas obasipa ljubavlju i koja radi sve moguće i nemoguće da izrastemo u prave, čestite i srećne ljude. Mina je sve to i više od toga. Mudra, poštena žena u čijem srcu ima mjesta za sve ljude ovog svijeta. 
 
Sanja hvala ti na divnoj priči koja me u ni u jednom trenutku nije razočarala, štaviše dobro me razdrmala kao i što sama znaš. Od mene čista petica, sa nestrpljenjem iščekujem nove priče.

“Ljubav te grije i hladi, ljubav te tjera da se smiješ i plačeš, ljubav je sve ono što jesi. Jer ljubav je majka svih osjećanja koje nosiš. Sva njena djeca kriju se u tebi. Od čežnje i straha, preko izdaje i potrebe, do nadanja i pripadanja. Od ljubomore i sumnje, preko ponosa i zavisti, vođena nemirom, pa sve do pomirenja tražeći oproštaj. Ljubav najjače boli, ljubav najljepše liječi. Ljubav najduže traje i nikad ne odustaje.”
 

No comments:

Post a Comment