Sunday, 6 November 2016

Tamara Kučan - Postoji li grešna ljubav ili nam je svaki greh zbog ljubavi oprošten?


Izdavač - Urban Art

Recenzija za BEOGRAĐANKA 
Recenzija za MADE IN BEOGRAD 
Recenzija za ZAUVEK 

''Uvek igramo tu igru. Jednom. Jednom sam posećivala psihologa. Jednom sam izgubila kontrolu nad mislima i izgovorila ih naglas. Jednom sam u sebi vrištala. Jednom sam otišla toliko daleko da sam znala više o osobi koju mrzim nego o sebi samoj. Jednom sam pomešala ljubav i mržnju. Jednom sam izdrogirala čoveka koga volim - svesno i namerno. Jednom sam, sanjajući o tome da me nekod drži za ruku, držala svoju desnu šaku u levoj. Jednom sam zamrzela aerodrome. Svaki aerodrom je ličio na hladnokrvnog plaćenog ubicu koji ubija po jasnoj proceduri i spisku. Jednom sam naučila da ne dopisujem tri tačke ako jedna tačka govori dovoljno. Jednom sam u priči zvanoj život ubila glavnog junaka. Jednom mi je srce sišlo u kolena. Bez kajanja. Bez rezerve. Bez duše. Bez snova. Bez nade. Bez svesti. Bez uma. Bez snage. Bez osmeha. Bez datuma. Sa mnogo satova. Jednom sam volela, potpuno nesvesna koliko volim... Jednom sam volela... I još uvek volim.''

Odrastanje, sazrevanje...

''Oduvek sam srljala. Oduvek sam znala da poginem. Oduvek sam mrzela ljude koji proveravaju, premeravaju jamu punu sranja, pre nego što u nju skoče. Ako skoče, doživotno kukaju. Ako ne skoče, osuđuju nas koji smo skočili. Takvi ljudi isti su kao oni koji se kockaju novcem. Ljudi poput mene, kockaju se dušom. Nikada nisam umela da igram sa rezervom, niti sam htela da budem rezervni igrač. Htela sam sve ili ništa. Jednostavno je. Ja, Jana Petrov, ne bolujem od kajanja, makar se u govnima udavila.''

Nakon raskida, ispostavilo se da je Stevan varao Janu, sada je oženjen i ima dete sa nekom drugom ženom.
Jana je posle toga prošle sve faza... Luda Jana, Jana koja se seče, depresivna Jana, Jana koja pije... Jana koja je izgubila dete.

''Niko se ne smeje, niko nije gladan uspeha i niko ne lažira orgazam kao što to radi sjebana žena svesna svoje sjebanosti.''

Kada više nije mogla da podnese svoj lik u ogledalu, odlučuje da se promeni, psihički i fizički. Ne vezuje se više za ljude, beži od njih, ili samo traži njihove strahove i kosriti ih protiv njih – jer to je ono što bol učini od čoveka.

''Oči su ogledalo svih gadosti koje čovek nosi u sebi. Kada pročitaš sve grozote, parališeš čoveka. Paralisan čovek, oduzet čovek. Oduzet čovek, tvoj čovek. Ko bi rekao da sam nekad volela ljude. Bila sam od onih veselih, grlila uplakane, zasmejavala očajne. Ne podnosim suze. Jednom sam popila suze kojima je istekao rok trajanja i pokvarila sam stomak. A smeh... Taj zanosni, gromoglasni smeh veselih pajaca para uši. Vreme briše tragove, kiše peru blatnjave cipele, a ja... Nikada neću priznati nikome... Osim, ovom bednom datumu u kalendaru... Ne smejem se i dugo se nisam smejala. Puštam davne tuge da namiguju. I svi nekako... Nasednu.''

Paolo se oženio, pomogao joj je da otvori svoju turističku agenciju i sada Jana ispunjava život poslom, kako joj taj posao (pored još dva) nije dovoljan, šalje cv u marketinšku agenciju ANAY. Pogodite ko je direktor...
Dobrodošao nazad Stevane. 

''Tako to biva kad se čovek prošeta po uspomenama. Uvek došeta do one zvane minsko polje.''

Odjednom postaje ona druga žena, ljubavnica, iako on tvrdi da se razvodi, iako dele stan, ona je uvek druga. Jer princeza je već zauzela svoj tron i odbija da siđe. A veštice... Veštice imaju svoje puteve.

''Na kraju... Bile mi princeze ili veštice, kurve ili svetice... Sve smo iste kada volimo i kada ljubav gubimo.''

Suze, bol, usamljenost, depresija, sreća, laži, pa opet bol, šamar, ustajanje, ... 

''Prošlo je dva dana od susreta sa Stevanom. Suicidalna depresija, moja nekadašnja dijagnoza. Sada bolujem od čitavog psihijatrijskog udžbenika. Depresija, sumanutost, paranoja, bipolarni poremećaj. Isplakala sam čitav okean suza, postala sam patološka lažljivica koja svaki put kada jeca laže majku da štuca. Postala sam inspektorka koja se potrudila da sazna sve što joj je promaklo. Postala sam agresivni ubica uspomena. Postala sam... I ostala... Žena koja se i dalje trese od njegove blizine.''

Porodične tajne prestaju da budu tajne, ulaze joj u život neki novi ljudi za koje nije ni znala da postoje i sve polako dolazi na svoje...

''Ne prestaje da me fascinira činjenica da nekada neke stvari... Jednostavno ne možeš da planiraš. Planiraju one tebe dok još ne znaš ko si.''

… A onda Premija! I sunce. 

''Magija. Kada sa nekim možeš sve, to je magija!"

Ono što mi se posebno dopalo jeste pojavljivanje Sarinog lika u ovoj knjizi (Sara je glavna junakinja ''Peščanog sata''), sad tek jedva čekam da dohvatim ''Indigo''.

''Posle toliko vremena, treba mi samoća. Nedostajem samoj sebi.''

Mene je ova knjiga... oduševila i raspametila.
Obožavala sam ovu Janu, svaka rečenica je gađala strelicama pravo u srce.
Za Stevana sam još u 'Zauvek' prestala da navijam, tako da sam samo čekala i nadala se da će ga neka cigletina pogoditi pravo u glavu jer ništa bolje nije zaslužio. Kroz dve knjige me je nervirao, zaslužio je stenu, a ne ciglu. Ali, ništa od toga, paraziti žive i preživljavaju.
Zato je neko drugi kome sam poželela sličnu sudbinu dok sam čitala 'Zauvek', završio tragično, pa mi je ipak bilo malo žao.

''Dobro poznati mehanizam odbrane. Kada me istina satera u zid krećem da se smejem.''

Ovu knjigu bih delila svim onim ženama, devojkama i devojčicama koje imaju nekog svog Stevana, čuj delila, terala ih da je progutaju – stranicu po stranicu, slovo po slovo. Jer nije važno da li smo veštice ili princeze, da li smo grešnice ili svetice. Svima nama važna je sreća. A ljubav koja donosi suze i teror to nije.
Ponekad, dok se okrećemo za svojim dželatom i vučemo ga za rukav, neko drugi, vredan naše ljubavi stoji tu, baš pored nas. Samo ga od magle ne vidimo, ali sve dođe na svoje kad se razvedri.

''Džaba sve ovo... Možeš govna cvećem da kitiš, ali i dalje će smrdeti.''

Ako čitate serijal redom (Beograđanka, Made in Beograd, Zauvek, Oduvek) u ovoj knjizi vidite Tamarin talenat u punom sjaju i koliko napreduje iz godine u godinu, a opet zadržava svoj stil pisanja.
U njenim knjigama sam prestala da se nadam nekom 'očekivanom' kraju, nema tu ništa po šablonu i prosto ne znaš kad će priča da krene u nekom drugom smeru. 

''Nad svakim đavolom bdi neki anđeo. Ne zaboravi da je đavo anđeo, samo se sapleo.''

Za sad, ovo mi je Tamarina omiljena knjiga. Toliko je volim i toliko dobrih citata ima (pogledajte papiriće na slici, sve je to iz 'Oduvek') da mi dođe da je zagrlim i da je nosim svuda sa sobom. Znam da je 'Peščani sat' Tamarina najprodavanija knjiga, i tu volim, ali nakon čitanja ove pitam se: ''Kako? Zašto? Pa ova knjiga je ljubav, velika ljubav.''

''Znaš li šta je strašnije od muškarca koji sedi sa očajnom ženom koja sa njim sedi samo zato što je očajna? Muškarac koji veruje da ta žena duboko u sebi nije očajna... Nego samo nesposobna da se suoči sa sopstvenim emocijama.''

5 najblistavijih, nasjajnih zvezdica i favorites.
Jer...

''Princeza je ona koju zavoliš. Sve ostale su nebitne. I, veruj mi, mnoge princeze ne bi bile voljene da nisu pomalo veštice. A mnoge veštice su u početku bile princeze samo je kod srca zapelo.''

I za kraj, još malo citata, jer ove magije nikad dosta.

''Puštam ga da leti, pumpam mu ego kao balon i živim za tren kada ću taj balon probušiti.''

''Putevi koji vode istim tugama. Iste tuge koje se rugaju novim srećama. Mali je ovo grad da bi se bivše ljubavi i srušeni snovi mimoišli.''

''Kada ostavljaš bez obraza, ostaješ sam. Mada, kada si sam, ne možeš biti ostavljen. Zato biram samoću, stotinu otkucaja srca koji ništa ne govore. Hiljadu grama adrenalina koji se brzo potroše. Ako ti nije stalo i ako su ti ljudi samo usputni peroni na pruzi koja vodi nikuda... Ne možeš biti rasut u komade. Nema ovde anđela. Anđeli su od mene digli ruke. ''

''Nikada mu nećeš biti idealna. On samom sebi ne valja!''

''Oduvek je jedna sekunda bila dovoljna grehu da poveruje da je najlepši san.''

''Ljudima koje žalim nemam šta da praštam jer im grehe ne beležim. I zato ne praštam. Ni sebi, ni njoj.''

''Nije stvar kraja, stvar je priče. I, Priznaćete, nikada se ne sećate trenutka kad smo sišli sa ringišpila. Vožnja je ta koju pamtimo.''

Recenzija by Prodavnica snova

Saturday, 5 November 2016

Tamara Kučan - Zauvek


Izdavač - Urban Art

Jana i Paolo, Italija, 3 godine kasnije.
Ljubav koja izgleda kao savršena, ali sve škripi. Jana želi da luduje i da živi sa svoje 22 godine, dok Paolo sa svojih 36 želi mir. Jani nedostaju prijatelji, majka, Beograd i Stevan.
Ne zna gde je, ne zna da li se vratio u Srbiju, Jelena joj ništa ne priča, a sve je zanima.
Pati, samuje, postaje depresivna, trpi, plače, sve dok jednog dana ne pukne i ne donese odluku da ostavi Paola.

''On spava satima, ja brišem suze i ustajem. Sedim, palim cigaretu i shvatam da moram dalje. Napadi nostalgije, sećanja. Ne. Moj život je ovde. Ne. Moj život je ovde. Kako samo šizofremo zvučim. Nedostaje mi moja stara soba. Sve moje je ovde. Ovde sam ja. Ja odrasla. Ja koja imam dom sa nekim. Ja koja se budim pored nekoga. Ovde studiram. OVde volim. Tri godine. Nerazdvojni. Godine pretvorene u dane, dani u sate. Strah. Muk. Tuga.''

''Plače mi se. Eksplodiraću. Vrištaću. Zadaviću njega, pa sebe. Za njega, ja volim Italiju. Ali nikada ne bih plakala kada odlazim iz nje. Put koji ostaje iza mene, drvo, kuća, park, igralište, oronula prodavnica, lokalna kafana… To nije samo put, kafana, drvo, park. Tu su moji osmesi, uspomene, sećanja, prvi poljubac, prve suze, prvi koraci. I ne znam, stvarno ne znam, kako se nekada ne zapita kako mi je kada vozi 200 km/h, kada sve to proleće, kada vidim samo sivilo puta… Boli me jako. I predugo sam stiskala zube.''


Po povratku u Beograd, sreće Stevana. On je u dugoj vezi sa Ninom, Janinom drugaricom iz škole, vratio se u Beograd i naizgled je srećan. Ali dimu je potreban jedan dašak vetra da postane vatra.
A Jani je potrebno malo da opet poludi za njim i da pristane da postane druga.

''Svađa. Pomirenje. Obećanje kako ćemo zajedno da se borimo za nas. Nas više nema. Neke borbe su uzaludne.''

Jana ostaje, onda odlazi. Dolaze neki drugi, nedovoljno dobri. Opet Paolo, pa onda Stevan... Začarani krug ljubavi.
Porodične tajne, tek sada otkrivene.

''Šta je novac? Šta su haljine? Šta je preskup nakit, kada vam je duša mrtva!''

Sreća, pa opet tuga.

''Ali, sve te reči. Sve te priče. Tako lepo zvuči. Tako prija. Te divne laži nastale u strahu da nekoga ne izgubimo. Po prvi put u životu je mogao da me izgubi. Stvarno.''

Posle ovog dela počela sam da priželjkujem da i Stevan i Paolo nestanu u oblaku dima i da Janu konačno usreći neko ko će da voli njeno razigrano i veselo srce baš takvo kakvo jeste. I da će tom nekom ljubav biti uzvraćena.

''Probala sam. Probala sam da mu budem najbolja. Probala sam da stiskam zube na svaki njegov hir. Probala sam da ga u svemu podržavam. Probala sam da ga čekam. Probala sam da se borim za njega. Probala sam da mu budem druga. Probala sam da budem čovek prema njemu. I uspela sam u svemu. Probala sam i da ga volim. I tu sam se najviše unakazila.''

Kako knjige o Jani i Stevanu odmiču, recenzije su sve kraće. Bar kad je sama radnja knjige u pitanju. Ali to je zato što ne volim baš da otkivam previše zbog svih onih koji će ove knjige tek čitati. Uživajte u citatima, a onda sklopite, čitajući knjige, priču u celini.

''Ljubav je oduvek bila jedna ruka u drugoj. Samo što nekada… jedna ruka isklizne, ispada iz druge. Ma koliko čuvali nečiju ruku, od svega, i stezali je… ponekada gravitacija pobedi.''


5 zvezdica + favorites

''Znaš… Ja i kad se udam jednog dana… I kad budem imala muža… Ja ću sa mojim mužem da izlazim. Ne zato što želim druge muškarce… Ne zato što sam kurva i zato što sam nezrela…Već zato… što je meni život provod. Želim da igram u diskoteci sa svojim suprugom. Želim da imam gde da obučem sve lepe haljine koje imam… To ne znači da ga ja ne volim… To znači da ja sa njim mogu sve...''

'' Uz neke ljude si ptica. Uz neke samo čovek. Ako si stvarno ptica, uz tog nekog, on te nikada neće staviti u kavez. Pa makar bio zlatan. ''

Recenzija by Prodavnica snova

Tamara Kučan - Made In Beograd


Izdavač - Urban Art

Nastavak priče o Jani,Stevanu, Jeleni, Anji i nekim novim ljudima.

''Čuveni 13.07. Dan kada će me moja prošlost ubiti. Ili, bolje rečeno, dan kada svojoj prošlosti neću dozvoliti da me ubije, i time ubiti sebe. Komplikovano. Kao i uvek.''

13.07. Janin i Stevanov ponovni susret, imali su vremena da razmisle šta žele i kuda dalje... međutim i jedno i drugo imaju nekog novog pored sebe - naizgled srećne ljubavne priče koje vremenom pucaju. Šta god da urade, nekako se uvek vraćaju toj ljubavi, a život ih rastavlja.

''Sudbina loših devojaka je uvek bolja od onih dobrih. One dobre se udaju. Tu prestaje njihova priča.''


Nakon svakog rastanka, Jana se vraća svom divljem život, a Stevan se vraća... sebi.
I tako, sve dok Jana sticajem okolnosti, u toku snimanja spota jednog pevača sa kojim je bila u vezi, ne upozna Martina koji je upoznaje sa Paolom zbog poslovne prilike – foto modela. Tada joj se otvaraju novi putevi i odlazi u Italiju.

''Zajebi druge. Ustani, pobedi, i nastavi čiste glave u nov život.''

Beograd, Milano... Dok Jana radi i bori se sa nedostajanjima, Anja i Stevan joj zabijaju nož u leđa i odlučuje da ih izbaci iz svog života zauvek. Tada je poželela nešto drugačije, lepše i ozbiljnije sa Paolom, i kada zakorači u tu vezu saznaje da Stevan odlazi u Čikago.

''Nema tih repova prošlosti koji te mogu vući nazad koliko može sadašnjost da te gura ka budućnosti.''
Konačni rastanak ili nastavak njihove priče u sledećem delu – otrkrivamo u ''Zauvek''.

''Čudno je to, imamo sve elemenute za jedan happy end. Imamo zaplet, imamo pljusak, kišu, glavnu ulicu i gomilu ljudi. Šteta samo što je ovo život.''

Ko odluči da započne čitanje ovog serijala, neka izdvoji sebi sebi par dana samo za to, jer su knjige toliko zarazne da ne može da se prestane. Made in Beograd mi je još bolja i zanimljivija knjiga od Beograđanke.

''Nemoj da ti je palo na pamet da pođeš za mnom. Nemoj da si ustao. Ljudi se ne poštuju onda kad ih gubiš,već gubiš onda kad ih ne poštuješ. Kada izađem, obriši moj broj. Dakle, zbogom, a toliko je puta moglo biti dobro jutro.''

Recenzija by Prodavnica snova

Friday, 4 November 2016

Gijom Muso - Zato što te volim


Izdavač - Vulkan izdavaštvo

Ovo je drama o jednoj ljubavi i uspešnom braku Nikol i Marka.
O prijateljstvu iz detinstva koje ni ružne uspomene ne mogu prekinuti.
Priča uspešnog psihijatra i poznate violinistkinje čiji će životi neočekivano biti promenjeni, i kao vetrom odnešeni, kada nestane njihova petogodišnja ćerka Lajla.
Ono čemu se Mark i Nikol nisu mogli nadati je njen povratak.
Kako je Lajla iznenadno jednog dana nestala u tržnog centru tako se posle pet godina pojavila na istom mestu, ali iz nepoznatog razloga ona ne izgovara nijednu reč…
U ovoj priči autor svojim iskrenim glasom govori o ružnim životnim dramama u kojoj i bogati plaču, pate, greše i umiru kao slabići...
Priznajem ovaj put sam pogrešila u svojoj proceni!
Možda zato što nisam imala velika očekivanja od ove knjige i autora, a možda zato što su glavnu reč vodile moje predrasude...
Roman „Zato što te volim" me oduševio i ostavio bez daha.
Biću iskrena: malo je reći oduševio!

Knjiga ima odličnu priču prožetu tajnama kroz koju se prepliću prošlost i sadašnjost više likova, čiji životi su pukom slučajnosti povezani.
Ali ono što nju čini tako posebnom je njen kraj u kojem se saznaje istina na koju, verujete mi, nikad ne biste pomislili.
Kao što sam rekla ovo je prva knjiga koju sam pročitala od Musoa i sada vidim zašto ga većina vas hvali.

Želju da pročitam ovo delo u meni je stvorio kratak sadržaj knjige koji me malo podsetio na triler(zbog misterioznog nestanka Lajle), a ja obožavam trilere.
Ima još jedan razlog zbog kojeg mi se ova knjiga svidela: citati na početku svakog poglavlja.
Zbog njih sam više puta stala sa čitanjem i razmišljala o poukama koje nose, a svaki od njih na neki način povezan je sa radnjom tog poglavlja.
Posle ove ljudske drame i ljubavne priče definitivno planiram pročitati još knjiga ovog cenjenog autora…


Recenzija by DS Clarke

Thursday, 3 November 2016

Tamara Kučan - Beograđanka


Izdavač - Urban Art

''... reč SUĐEN izbacila sam odavno iz života. To je reč koja ume da zavara i stvori gadne predrasude u nama. Reč koja uvek prati Stevana, a samo njega, recimo, volim.''

''Beograđanka'' je priča o odrastavnju u Beogradu, tinejdžerima i noćnom životu.
Jana Petrov je glavnja junakinja, tinejdžerka koja dane provodi izlazeći i menjajući muškarce kako bi zaboravila onog jednog koji joj se uvukao u srce i odbija da izađe – Stevana.

''Stevan je jedna davna ljubav, za sve druge završena, a za mene tek započeta... Volela bih da nije tako...''

U izlascima joj društvo najčešće prave najbolje drugarice Jelena i Anja.
Splavovi i klubovi.
Najbolji separe.
Alkohol.
Sex.
Lažni osmeh.
Teške suze kada samoća nastupi.
Mnogo površnih muškaraca i samo jedan koji će je gurnuti nazad prema Stevanu, Dušan. Dušan koji je, za razliku od svih ostalih njenih usputnih veza, video Janino srce i onog jednog jedinog koji se nalazi u njemu.

''I dalje pali cigaru na onaj samo njemu poznat način. I dalje duva dim u lice sagovornika. Podiće obrvu kada sluša.
Želim ga. Volim ga. ''

(Tamara, sad čitam drugi deo. Je l' nećeš ubiti Dušana u nastavcima? Ako ga ubiješ, biću mnogo ljuta na tebe.) 
A onda susret sa Stevanom, koji će u Janino srce uneti i nemir i sreću.
Gde je bio Stevan proteklih 8 meseci dok je Jana mislila o njemu? Gde je bio dok se ona menjala pokušavajući da ga zaboravi? 

''Kako je ženi kada joj muškarac kaže da nije jedina? Odvratno. Kao da me je neko upucao i ostavio da umrem u mukama.''

S jedne strane ova knjiga opisuje onaj noćni život u Beogradu, sponzoruše, sponzore, mamine i tatine sinove, divlje tinejdžerke željne pažnje.
S druge strane, Tamara vas vodi ulicama Beograda, onim divnim klupicama na Kališu gde svi mi, koji smo u Beogradu doževili svoje velike i male ljubavi, imamo neki svoj skriven i samo nama znan kutak - kutak ljubavi i uspomena. 

''Plašim se. Ovo veče je prelepo. A on je poznat po tome… Da odlazi kada su stvari najbolje.''

I da, verovali ili ne, meni je Jana simpatična. Nema žene koja nije poludela od bola zbog ljubavi, a greške postoje da bi se pravile, tako da se iskerno nadam će u nastavcima Jana opet postati sve ono što je bila pre Stevana, samo još jača.


''Jedno su osećanja, a drugo je razum. Retko kad se usklade.''

4 zvezdice.

''Juri me tuga.
Ne dam joj da me stigne. ''

Recenzija by Prodavnica snova