Friday, 13 April 2018

COVER REVEAL: El Malo by K. Webster


Happy #CoverReveal for El Malo by K Webster!
SYNOPSIS:
Javier Estrada is the king of Mexico.
Evil. Twisted. Psychopathic.
A cruel madman with a killer smile.
And he is my boss.

My duty is to blend in, clean his home, and not make a peep.
I’ve done my job well for years.
Imbedded myself so deep in his world, he’s never going to get me out.

But I am this king’s worst nightmare.
Bad men like him took everything away from me.
I will never forget.
He will pay for the sins of many.
I’ll just bide my time—watching, waiting, calculating—until the time is right.

When I strike, he won’t know what hit him.
The monster who rules Mexico with an iron fist may not bow to anyone…
But I’m not just anyone.

He will bow to me.


ABOUT THE AUTHOR:
K Webster is the author of dozens romance books in many different genres including contemporary romance, historical romance, paranormal romance, and erotic romance. When not spending time with her husband of twelve years and two adorable children, she’s active on social media connecting with her readers.
Her other passions besides writing include reading and graphic design. K can always be found in front of her computer chasing her next idea and taking action. She looks forward to the day when she will see one of her titles on the big screen.

Enter to #win a $20 Amazon Gift Card!

Wednesday, 11 April 2018

Dot Hačison - Bašta leptirica (Kolekcionar #1)


Izdavač - DERETA IZDAVAŠTVO
The Butterfly Garden (The Collector #1) by Dot Hutchison
★ ★ ★ ★ ★

"Noću je Bašta bila carstvo senki i mesečine, u kom su se jasno čule sve one iluzije koje su je činile onim što jeste." 

FBI agenti Viktor Hanoverijan i Brendon Edison susreću se sa zločinom koji je mnogo gori od onoga što su zamišljali. Pronašli su Baštu, koja na prvi pogled zbog egzotičnog bilja, drveća i jezera podseća na rajski vrt. Međutim, posle velike eksplozije postaje jasno da ovaj "rajski vrt" krije stravičnu tajnu: grupu otetih devojaka za koje je bašta postala novi dom, a njena okrutna pravila njihova svakodnevnica. 
Zločini traju decenijama, a Baštovan svakoj devojci tetovira velikog leptira na leđa. 

"Bog je stvarao sopstveni mali svet."


"Zašto nas obeležavaš?" 
"Zato što bašta mora da ima svoje leptire." 

Baštovan nije kidnapovao devojke mlađe od šesnaest. Tako da je životni vek u Bašti trajao najduže 5 godina. 

"Kako je dozlaboga nepravedno to što je od nas, od svih mogućih božijih stvorova, napravio baš letire. Pravi leptiri su mogli da odlete daleko, van domašaja. Baštovanove letirice su mogle samo da padnu, a i to retko." 

Agenti su pred teškim zadatkom da otkriju šta se sve dešavalo u Bašti i ko je sve umešan u silovanja i ubistva. Preživele devojke odbijaju da progovore, i njihova jedina nada postaje Maja, takođe jedna od letirica, sama po sebi zagonetka i možda čak i saučesnica misterioznog Baštovana. 
Agenti će morati da ulože veliki trud kako bi zadobili njeno poverenje i naterali je da progovori. 

"Prosto je zapanjujuće na koliko pitanja može da odgovori, a da ustvari uopšte ne da odgovor na ono koje joj je postavljeno. Čak i kad deluje kao da im izlazi u susret, njeni odgovori gotovo uvek nekako skrenu u nepoznatom pravcu, pružajući im određene podatke, ali nikad ne odajući suštinu." 

U Maji smo dobili odličnu naratorku. Simpatičnu, ciničnu i mračnu. Obožavam je. Pričaće vam svoju priču od dana kad se rodila do dana kad je spašena iz Bašte, koja nije nimalo laka, a iza svake njene rečenice ćete se zapitati - Ima li tu još nečega? Podvuće vam se pod kožu, upravo tako mračna.

"Kad puknu, neki ljudi se nikad ponovo ne sastave. A neki pokupe krhotine i zalepe ih, ali oštre ivice ostanu da štrče." 


"Stvar je, zapravo, u očima. Ako si u životu video dovoljno sranja, izgledaćeš starije, bez obzira na to koliko si mladolik." 

Zavolećete i agente - jedan stariji, iskusniji, strpljiviji, drugi mlađi, manje iskusniji i nestrpljiviji. Kao dobar i loš policajac polako otkrivaju sloj po sloj, zagonetku po zagonetku koju im Maja servira pričom. 
Porodice otetih devojaka koje su godinama živeli u neizvesnosti. Neizvesnost ubija. 
Otete devojke različitih karaktera i njihova međusobna prijateljstva, podrška i žrtvovanja na surovom mestu zvanom Bašta. Svaka ima neku svoju priču. 

"Toliko dugo smo živele u nečijoj jezivoj fantaziji da više ne umemo da se snađemo u stvarnosti." 

Koliko god surova i jeziva knjiga bila, ima neke lepote u njoj, i ja sam neizmerno uživala. Ja koja sam sa ovim žanrom na VI, knjigu sam pročitala za par sati. I sad ne mogu dočekati ostale delove. Ako ne verujete meni u vezi ove knjige, onda poverujete Neveni sa stranice KNJIGE O KOJIMA SE PRIČA koja je ekspert u ovom žanru 😊

Ovo je prvi deo serijala Kolekcionar, i svaka knjiga je za sebe, zajedničko su im agenti.
Od mene velika preporuka za ovaj mračni triler ❤ 


COVER REVEAL: Destiny Mine by Anna Zaires


Title: Destiny Mine
Series: Tormentor Mine Book #3
Author: Anna Zaires
Cover Design by Najla Qamber
Release Date: July 3, 2018

BLURB:
Fate made us enemies. I made us lovers.
In a different world, we were meant for each other.
This is not that world.
Note: For optimal enjoyment, it’s recommended you read the Twist Me trilogy prior to starting this book.

PRE-ORDER TODAY:

EXCERPT:
“What happened?” Dropping the backpack on the bed, I rush toward him. “Do we have to—”

He catches my face between his big, rough palms and slants his lips across mine in a hard, violently hungry kiss. We didn’t make love last night—I passed out early from jet lag and Peter considerately let me sleep—and I can taste the pent-up lust in this kiss, the dark fire that always burns between us.

Backing me up against the bed, Peter tears off my clothes, then his own, and then, with no preliminaries, he thrusts into me, stretching me with his thickness, battering me with his hard heat. I cry out at the shock of it, but he doesn’t stop, doesn’t slow down. His eyes glitter fiercely as he stretches my arms above my head, his hands shackling my wrists, and I realize it’s something more than lust driving him today, something savage and desperate.

My body’s response is swift and sudden, like oil catching fire. One minute, I’m gritting my teeth at the merciless force of his thrusts, and the next, I’m hurtling over the edge and screaming as I splinter in brutal ecstasy. There’s no relief in this orgasm, only a lessening of impossible tension, but even that doesn’t last. The second peak, as violent as the first, comes right on its heels, and I cry out at the agonizing spasms, the pleasure ripping me apart as he drives into me, over and over again, riding me through the climax and beyond.

I don’t know how long Peter fucks me like that, but by the time he comes, spurting burning-hot seed inside me, my throat is raw from screaming and I’ve lost count of how many orgasms he’s wrung out from my battered body. The hard muscles of his chest gleam with sweat as he withdraws from me, and I lie there panting, too dazed and exhausted to move.

He leaves, then returns a few moments later with a wet towel, which he uses to pat at the wetness between my legs. “Sara…” His voice is rough, thick with emotion as he leans over me to brush a strand of hair off my sweat-dampened forehead. “Ptichka, I—”

A hard knock on the door jolts us both.

“Peter.” It’s Yan, his voice as sharp as earlier this morning. “You need to hear this. Now.”

Swearing under his breath, Peter jumps off the bed, finds his discarded jeans in the pile of clothes on the floor, and pulls them on without bothering with underwear. The look he gives me over his shoulder is fierce, almost angry, but he doesn’t say anything as he strides out of the room.

I sit up, wincing at the soreness between my thighs, and force myself to get up and take another quick rinse before getting dressed again.

I have no idea what’s going on, but I’m getting an awful premonition.

ABOUT THE AUTHOR:
Anna Zaires fell in love with books at the age of five, when her grandmother taught her to read. She wrote her first story shortly thereafter. Since then, she has always lived partially in a fantasy world where the only limits were those of her imagination. Currently residing in Florida, Anna is happily married to Dima Zales (a science fiction and fantasy author) and closely collaborates with him on all their works.

After graduating from the University of Chicago with a degree in Economics, Anna spent eight years on Wall Street analyzing stocks and writing research reports. In 2013, she became a full-time author, pursuing her lifelong dream of writing romance novels.

Dima Zales is the love of her life and a huge inspiration in all aspects of her writing. Every book Anna writes is a product of their unique collaborative process.
In addition to reading and writing, Anna enjoys drinking tea (coconut oolong, anyone?), watching addictive TV shows, and discussing book ideas during long walks with her amazing husband.
She loves hearing from her readers, so please don't hesitate to contact her through her website or connect with her on Facebook, where she hangs out way too often. Also, please visit her husband and collaborator, Dima Zales, at www.dimazales.com and check out their fantasy & science fiction books.

Tuesday, 10 April 2018

COVER REVEAL: Birthday Girl by Penelope Douglas


Title: Birthday Girl
Author: Penelope Douglas
Genre: Contemporary Romance
Release Date: April 17, 2018


SYNOPSIS:

JORDAN
He took me in when I had nowhere else to go.
He doesn’t use me, hurt me, or forget about me. He doesn’t treat me like I’m nothing, take me for granted, or make me feel unsafe.
He remembers me, laughs with me, and looks at me. He listens to me, protects me, and sees me. I can feel his eyes on me over the breakfast table, and my heart pumps so hard when I hear him pull in the driveway after work.
I have to stop this. It can’t happen.
My sister once told me there are no good men, and if you find one, he’s probably unavailable.
Only Pike Lawson isn’t the unavailable one.
I am.

PIKE
I took her in, because I thought I was helping.
She’d cook a few meals and clean up a little. It was an easy arrangement.
As the days go by, though, it’s becoming anything but easy. I have to stop my mind from drifting to her and stop holding my breath every time I bump into her in the house. I can’t touch her, and I shouldn’t want to.
The more I find my path crossing hers, though, the more she’s becoming a part of me.
But we’re not free to give into this. She’s nineteen, and I’m thirty-eight.
And her boyfriend’s father.
Unfortunately, they both just moved into my house.

*BIRTHDAY GIRL is a stand-alone, contemporary romance suitable for ages 18+. 


AUTHOR BIO:
Penelope Douglas is a New York Times, USA Today, and Wall Street Journal bestselling author. Her books have been translated into thirteen languages and include The Fall Away Series, TheDevil’s Night Series, and the standalones, Misconduct, Punk 57, and now Birthday Girl. Please look for Kill Switch (Devil’s Night #3), coming later this year, and the standalone, Motel, coming in 2019.
She lives in Las Vegas with her husband and their daughter.

Subscribe to her blog: http://www.penelopedouglasauthor.com/news/
Be alerted of her next release: http://amzn.to/1hNTuZV

Author Social Links:

GIVEAWAY INFO
Penelope is giving away (4) $25 Amazon gift cards and (2) signed paperbacks!

Monday, 9 April 2018

Sanja Vukosavljević - Igra senki



Ponavljam opet iznova i iznova, ne postoji loša knjiga, ne postoji nešto što je napisano da ne valja. Treba mu naći trenutak, treba knjiga naći svog čitaoca i slušaoca svega toga napisanog, treba pronaći tu vezu koja nas veze za neku priču, nekog ko se prepozna u nekoj priči. Uplovivši u ovoj igri i odma se sudarivši sa nečim teškim, lošim, crnim u meni je probudilo samo želju da otkrijem odakle to loše tu. Sada posle čitanja priče iako sam smoždena i izlomljena, potpuno zarobljena jos uvek u vrtlogu tih senki iz knjige, nijednog trenutka se ne kajem što sam istrajala u čitanju. Iako je priča teška, ona teče, uvlači te u suštinu. Probudi u tebi misli o tome "ima li nešto u mom detinjstvu, mladosti što bi samu mene zasenilo sivilom". I onda kreneš da se pronalaziš i onda shvatiš da smo svi mi malo naprsli ali smo to kao i svaki napukli stepenik zaobišli, preskočili i nastavili dalje. Možda to i jeste sama pobeda.

"Jednom kada čovek učini nešto loše obeležen je time za ceo život - okarakterisan je kao loš, ma koliko se trudio i ma šta činio da ljude uveri u suprotno, nikada se neće oprati. Učini jedno loše delo i uradi hiljadu dobrih posle njega, zauvek ćeš ostati upamćen po tom lošem."

Ljudi su krivi, umesto da uoče dobro, uvek i gotovo uvek prvo primete loše ma koliko sitno bilo. Uradili loše namerno ili slučajno bićemo osuđeni podjednako. Da li smo tada loši ljudi? Šta nas navodi na to? Deo detinjstva koji nas oblikuje i u čijem svakom trenutku sebe gradimo za život dovešće do toga kakvi ćemo postati. Da li će na to uticati osobe, stvari, situacije ili sve to zajedno, ne zavisi od nas. Jednostavno se dešava a mi uz to odrastamo. Budemo dobri ili loši, bude sve belo ili crno. Ljudi smo ovakvi ili onakvi, igramo se sa svojim senkama ili se same senke igraju sa nama. Koliko smo jaki da se odupremo i ne dozvolimo da nas obuzmu u većini slučaja odredi u kom se smeru odvija sve ono sto radimo, mislimo i osećamo. 

"Igra senki", roman koji je siv. Četiri zida iz kojih ne možeš pobeći. Ma koliko star bio, ma koliko slab ili jak bio, gde god se nalazio to su tvoja četiri zida i ti među njima. Ne možemo pobeći, ako i probamo opet se vraćamo na staro, na samog sebe. Najteža je ta borba, kad samog sebe pokušavaš da pobediš, razumeš, dozoveš i umiriš. "Ne moze čovek da pobegne od samog sebe". Shvatimo to u nekom trenutku i taj trenutak bude presudan za svaki naredan.
"Igra senki", roman u kome ima ljubavi, malo ali dovoljno. Roman koji ako ste želeli ljubavnu priču, treba da odložite i sačekate da vas prođe to što očekujete. Ovoj priči treba prići polako jer je teška. Iako se čini da je to priča dva bića, ovo je priča o mnogo više duša tako mladih, tako naprasno odraslih da toga nisu ni svesni. Slomljeni, smoždeni, polomljeni. Traže slamku spasa a žele da je ne nađu, ne žele drugu šansu ali je priželjkuju. To je ono najteže kad se suočiš sa svojim senkama, ne želiš a priželjkuješ. Da li je to poraz samog sebe u tom nekom trenutku? Vrlo moguće.
Koliko sjeban moraš da budeš da u knjizi postoji rečenica "Posle svega što mi se desilo, druga šansa je bila negde na dnu mojih želja". Ja kao čitalac sam u tom trenutku bila zahvalna što je bila bar na dnu, jer nisam smela da pomislim šta bi se dešavalo da je nije bilo ni na tom dnu.
Ona, Iva, devojka koju je život slamao, devojka koju su batinjali, maltretirali, dovodili do slamanja duše, devojka koja nije želela drugu šansu ali je priželjkivala. Mrvice snage, poslednji atomi tog osećaja preživeti, održavali su je da ne propadne u tamu, da se ne prepusti isključenju i preda bezosećajnosti i ravnodušnosti.

"Prava snaga se oslikava u tome što, i pored svih šamara koje si od života primio, nisi dozvolio sebi da se promeniš i postaneš kukavica koja ce od bola bežati u bezosećajnost. Malo je ljudi koji imaju toliku snagu."

Na mestu gde su mlade duše prepuštene same sebi, dovedene tu nakon njihovog bunta, nakon huliganstva, nakon problema koji ih je slomio i doveo do granice koju su preskočili, nesposobni da se odupru. Mlade duše čije su se senke poigrale sa njihovim životom i navele na to da pokleknu i prepuste se sivilu.
Dom, različiti problemi, različite muke, različiti životi. "Pozorište bivših ljudi", mesto gde su oni mladi koji jos nisu spremni da budu ljudi postali već bivši. Verujem da svi mi koji pomislimo na svu tu decu, posrnulu, mislimo kao da su neke propalice, mislimo kao o nekim nezrelim buntovnicima koje i samim svojim mislima omalovažavamo. Trebalo bi pomisliti šta ih je navelo na to, kakav problem. Da li je bila njihova odluka ili izbor ili jednostavno posledica nečeg dubljeg. Koliko mala duša moze maltretiranje da istrpi da bi ostala normalna i da ne posrne, koliko mala duša može batinjanje da izdrži da bi ostala pozitivna i da ne posrne, koliko mlada duša mora biti jaka u glavi da svoj problem ne zameni drogom i da ne posrne uzimajući je, ostaje nam samo da se pitamo dok ih sve na gomilu osuđujemo. 

Iva, devojka koja je lopov, dovedena na mesto koje ne zaslužuje, mesto koje ne želi a opet mesto koje je bolje od onog u kom se nalazila. Devojka koja je bila slomljena kad je dosla, i sama i usamljena. Ne zna se šta je gore .

"Samoća i usamljenost su sigurno dve najomraženije ljudske emocije... Samoća je svačija a usamljenost je samo tvoja... Samoća se leči drugim ljudima, a usamljenost drugim osećanjima..."

Bila je odlučna da sebi ne dopusti da joj se neko približi i izleči njenu samoću, a totalno nesposobna da nečim drugim izleči usamljenost. I tu je bio njen početak i kraj.
A zatim se pojavi on, Dušan. U još gorem stanju nego što je ona, sa većim prestupom, sa većim životnim sranjem od nje. Još više sam i jos više usamljeniji. 

Dan za danom, inat pored inata, muka pored muke i njih dvoje su se povezali. U tom trenutku je ljubav obuzela njihove duše i donela malo svetlosti u njihove male živote. 17 godina sa kojima se boriš jer nemaš nikoga pored sebe sa kim bi tu borbu delio, sve do tog dana.
Nije im to bilo u planu, nisu to ni želeli, hteli su da ostanu nedodirljivi i da ne dozvole nijednom osećanju da se zavuče u njih kako ih ne bi bolelo. Jer je njih sve bolelo, njih je sve pogađalo kao munja, svaka senka koja ih je obavila bila je sve samo ne dobra, igrala se sa njima kao plamičci vatre i uvijajući se oko njih pekla ih je. Ipak, ljubav je osećanje koje te otme od samog sebe, uvuče se i ne pitajući. Njima je donela mir, koliko je mogla na takvom mestu. Donela im je trenutnu sigurnost i malo osmeha na licu. Pored svojih izmučenih sudbina uspeli su da se smeju jedno drugom, pored ogrubelih prstiju mogli su nežno da se pomaze. Sanja je ovim likovima u priči dala ono što malo ko ima u stvarnom svetu. Sposobnost da pored svog bola i kidanja, preuzmu tuđ bol, osete ga zaboravljajući na svoj. Preuzmu tuđe demone da manje ujedaju dušu onoga čiji su. To je osobina koju su ljudi ili sebični da imaju ili je malo takvih.
Ona je njemu pruzila san o budućnosti, on njoj mir i spokoj, ironično gledajući na mesto u kom su bili.

"Volela sam taj istovremeni osećaj spokoja i nemira koji je budio u meni. Bila sam srećna. Pa pretpostavljam ... Hvala sudbino? "

Pretpostavljam da je i trebala biti zahvalna, mnogi se ne izvuku iz tih kandži zlih senki, mnogi ne uspevaju da nađu put nakon tog mesta, mnogi ne nađu svoj put u životu i ostanu bas to što su tu, obavijeni zlim senkama koji im ne daju da se odupru zlim sudbinama.
Ne da ne vide belo, nego ne naziru ni sivilo koje je daleko bolje od crnog. Svaka noć na takvom mestu je nova borba, mrak ti se uvuče u dušu i prepušten si svojim demonima, senkama. Nakon noći svako novo jutro je nova pobeda. Nesvestan da si preživeo tu noć jer znas da ce doći sledeća i slamati te iznova. 

Iva i Dušan, dvoje mladih koji su imali sreću da pobede svoje senke, koji su svoje terete podelili, bilo im je lakše. Što se tiče vremena, vreme nije bilo na njihovoj strani. Pokušavajući da spasu jedno drugo i da poštede sebe boli koju rastanak izaziva, možda su se izgubili. On se borio da ona počne da se bori za svoj život i svoje zdravlje kako bi živela, ona se borila da on nađe svoju slobodu. Kada voliš nekoga želiš da sve ono što tebi treba njemu daš. Bolji život. Bez obećanja jer obavezuje i vezuje, bez nade, bez budućnosti. Proslošt kao što je njihova i slobodna budućnost nikako nije išla u jednoj rečenici. Plašili su se toga, jer su navikli da gube.
Hoće li pobediti ta sudbina u ovoj priči, hoće li svetlo na kraju tunela biti dovoljno jako i svetlo da izađu iz njega? Ostaje nam da sami odlučimo, kaže Sanja. Ja verujem u to, šta god Sanja napisala u drugom delu. Verujem u otkucaj srca, o onom slatkom osećanju koje osetiš kad znaš da je prava osoba pored tebe.

"Igra senki", na kraju je knjiga o sreći, borbi, šamaranju kroz život, o tome šta ta neka deca dožive ili šta mi kao ljudi radimo da neko postane bolji čovek. Priča o tome šta učinimo da se svako od te dece, naše, vaše, tuđe, moje, oseti kao važna osoba, kao nešto a ne kao niko i ništa.  

Volite svoju decu, volite decu koju sretnete na ulici, u prolazu, neka osete da su voljena. Pružite im mir i sigurnost da bi takvi bili. Pružite im dom i osmeh da bi znali vrednost toga i da bi ga sami imali. Pružite im ono što vredi, kulturu, nadu, ljubav, poštovanje. Naučite ih da se odupru lošem, da se bore za bolje, da lepa reč i ono dobri zrači i izlazi iz njih. Tek onda kad shvate da je poenta vašeg učenja da postanu dobri ljudi, da su vredni svakog osmeha, svake reči, svake pažnje, tek onda je vaš put bio dobar .I na kraju krajeva, vredelo je jer su njihove senke upravo svetlost koja ih prati a ne teret. Kao takvi sa svojim senkama će moći da se igraju i neće da dozvole da ih senke povuku u sivilo i da se one igraju sa njima.

Hvala Sanji što je pisala o ovim mladim bićima, sto je more situacija uplela u ovu priču, što je nama čitaocima pokazala koliko surov život može da bude i koliko smo zapravo srećni. Koliko mogu sudbinske kockice da budu loše ma koliko se kotrljale a opet i pored lošeg kotrljanja pokazala da postoji izlaz ako se ne predaš.