Monday 26 March 2018

Lorelin Pejdž - Poslednji poljubac


Izdavač - LAGUNA
Suzanin osvrt na prvi deo ove duologije možete pročitati OVDE

Prvi dodir je protekao napeto, senzualno, onako kako je on želeo a ona očekivala. Dala mu se, predala a onda se prošlost vratila. Zalupala je na vrata jedne noći kad umalo istina nije isplivala na videlo. Kad su osećaji hteli da probiju, ušetala je ona i poremetila sve što se do tada rodilo među njima.
Amber, neko od koga je zazirala, u isto vreme volela i mrzela, njeno ime za nju je bilo kao zakletva i molitva a sa druge strane prokletstvo.
Amber, gospodarica! U prvoj knjizi nismo došli do tog zaključka, predstavljena kao devojka koja je drugarica, odgovorna za nju, požrtvovana i uvek za to da pomogne. Nijednom rečenicom nije odala svoje strahove i pritajene misli. I to je dovelo do mog zaprepašćenja posle samo jedne pročitane stranice.

"Tad sam videla prvi nagoveštaj devojke u koju ću se pretvoriti kao i Amberine uloge u svom životu - prve gospodarice kojoj želim da udovoljavam."
 
Treba okrenuti još mnogo stranica a ja sam se već pitala "Šta je ovo u pm?!"
Vratila se. Vratila se nazad iz mrtvih njena mora, njeno olakšanje. Kada se vrati neko nama drag od koga se nesvesno oprostimo bude nam drago, kada se vrati neko drag a opet neko od koga zaziremo i od koga se sklanjamo i očistimo, ne znamo da li nam je olakšanje ili strah ono što preovlada u nama. Unutrašnja borba, najveća borba jednog čoveka. Najveća i najteža.
 
Da li se Amber vratila da oduzme ono njeno? Na ovo bi se svako nasmejao. Uzima Emilino ili vraća svoje. Čiji je muškarac bio u tom trenutku Riv Salis? Tim rukama kojim je dodirivao Emili sada treba da teši Amber. Dve drugarice, jedna prošlost, dve sadašnjosti i koliko budućnosti?
Kako su dani odmicali dok se Amber vraćala među njima, on je pokušavao da je razuveri, da joj pokaže da njegovo telo, srce kuca za nju, da duša podrhtava samo za njom i da tu nema mesta za bilo šta osim odgovornosti za Amber. U Emili se ponovo rađala nesigurnost kakvu je osećala i to je bilo dovoljno da je povuče unazad. Kada je slušala njegovo zaklinjanje i predavanje ona je u svojoj glavi čula glas koji je govorio "kako je pakao gledati kako mi čovek za koga sam se tako očajnicki držala klizi iz prstiju..."
Nije mogla da se otrgne Amberinih okova ni posle tolikih godina bez nje jer je uvek nekako bila prisutna u njenom životu.
 
Rivova borba za Emili nije jenjavala ni kad je više puta želela da ode i prekine svaki kontakt sa njim želeći da Amber bude srećna i da joj oslobodi put.
Riv se trudio da joj pokaže koliko su jaka osećanja koja je osećao iako ih je pokazao i ogolio sebe. Rekao joj je da joj veruje, da je voli.
Da li reči kad se kažu imaju veće značenje od onih koje se prećute? Misleći o njemu kao o nekom muškarcu koji ne izgovara reči kojima bi se otkrio iznenadio je i mene izjavom dok sam čitala to. Tada su krenuli novu igru, voleo je dovoljno da to izgovori naglas. Iznenadio je time. Sa druge strane, za razliku od nje on je znao šta je hteo. Kod njega Amberin povratak ne menja ništa, ona je pripadala njemu i to joj je jasno stavio do znanja. Ono što nije znao, kao što ni ja nisam znala ili nije bio svestan je to da je Emili pripadala i Amber. Ukrstili se putevi? Zavezali u čvor? 
 
Hoće li Emili smoći snage da izgubi ono što je smatrala prijateljstvom zarad ljubavi koju je počela da oseća. Zanimalo me je koliko je jaka unutrašnja borba i za šta je odlučila da se bori, za šta je njena bolesna strana ličnosti čeznula i za šta se odlučila da pobedi. Ljubav prema onome što je nekad imala sa Amber ili ono što je sada imala sa Rivom. Pokušala sam da se stavim u njen položaj čitajuci tu borbu napisanu i pretočenu u reči. Treba to prelomiti u srcu, u duši, u životu. Događaji koji su se nizali, razgovori između Amber i Emili doveli su Emili do toga da skonta da osoba za koju je smatrala osloncem, ustvari nije to. Koliko je teško shvatiti da osoba za koju smatramo to, ustvari nije oslonac već teg koji vučeš za sobom i ne da ti da poletiš.
 
Ljubavni trougao. Amber, Riv i Emili. Nije bilo jasno ko se u ovom trouglu gubi a ko će do kraja da se izgubi. Ko tu pobeđuje, ko je na pravoj strani a ko je skrenuo sa puta. Čitajuci drugu knjigu, odnos Amber i Emili zasenila mi je Riva. Knjiga je donosila dve priče paralelne, ali tolika privrženost dve žene, tolika moć jedne nad drugom, tolika povezanost između njih dve bacila je u ćošak njega i nju. Prosto nezamislivo i neprihvatljivo, a opet njoj neophodno da bi disala i živela. Posedovanje je veoma velika reč u ovoj knjizi.
 
Požuda, strast, erotika, sex, želja, naboj, povređivanje i maženje, ljubav. Sve to zauzima veoma veliki deo u knjizi. Čitajuci i prvi deo a i drugi nije mi to smetalo. Čak sam i želela da to tu vidim, u svakoj situaciji i u svakom trenutku kad su Riv i Emili proveli zajedno.
On je bio neumoljiv i nemilosrdan prema njoj, dok se ona topila pred njim takvim. On je uživao u tome znajući da je to uzbuđuje, da je tako ispunjena. Izgovarao je užasne reči koje su njoj bile zadovoljstvo. Lomio je na sitne komadiće svaki put kad mu se prepustila i ona je uživala u tome. Molila ga je za to. On kao zver a ona kao neko ko želi tu zver više od svega. Za nju je bilo uživanje dok je on uništavao, skrnavio i razarao svakim dodirom, uzdahom, pogledom. Za njega je to bio trenutak kad joj se iznova divio i kad je iznova nju žigosao kao svoju. Ko je tu bio bolesniji? Ko je bio gospodar a ko potčinjen?

"Ne mogu da vladam sobom kad sam u tebi." Glas mu je bio isprekidan i promukao. "Želim da te pokidam. Želim da te rastrgnem na deliće." Obema rukama mi je uhvatio butine i iskrivio mi karlicu kako bi još dublje ulazio. "Da te uništim. Da te tucam dok se ne raspadneš. Da te smrskam. Da te slomim."

Granica. Postojala je ta nevidljivo osetljiva granica koja je kao struna bila negde na sredini njihovog odnosa. Voleo je dok ga posmatra gotovo isto kao što je voleo njen pogled dok je bila uplašena i dok je mislila da će joj nauditi.
Njena uplašenost bilo je ono što je on voleo, što je nju pokretalo i što je njih vezivalo jače od bilo čega. Pored uplašenosti rodila se i ljubav prvo u njemu. Koliko je se on u početku plašio tog osećaja toliko ga je kasnije prihvatio i pokušao da prenese na nju.

"Moja ljubav prema tebi je toliko žestoka, toliko poražavajuća da me opseda. Ona me menja. Zbog nje sam drugačiji, ali ipak i sličniji čoveku kakav sam uvek mislio da jesam."
 
"Biće ovako. Uvek." Poljubio je u čelo. "Obožavaću te, terati da moliš i da vrštiš. Ja ću te lomiti i ubiću svakog ko se usudi na tako nešto."

Dok je između Riva i Emili postojala ljubav sa druge strane su stajale Amber i Emili. Kao na klackalici. Nije to bila ljubav, to je bila opsesija. Emilina opsesija i zaluđenost time što je Amber bila osoba koja je izvukla iz njene dosade i pokazala joj pravi put do sebe. Nakon godina u kojima je mislila da je Amber kriva za sve ružno što joj se desilo nastupio je trenutak kad je Amber srušila to razmišljanje. Nakon besa koji je osećala, sad joj se pojavila i griža savesti. Osećaj koji sve nas uništava u trenutku kada ga osetimo tako je i Emili uništavalo. Nije imala snage da se bori za svoju ljubav i svojih pet minuta. Opet se osetila nesigurno.
 
Teško je zakopati prošlost, kada ti maše ispred očiju. Teško je izbrisati strahopšstovanje prema jednoj osobi kako bi se pokorila drugoj. Duša se kida neznajući kojim putem .Razum na jednu stranu, srce na drugu. Sa druge strane, dok sam čitala te redove kad je Amber ponovo preuzimala kontrolu, bila sam sigurna da to radi namerno. Želela je da postavi Emili na mesto na koje je uvek postavljala i da joj pokaže da je ona ta koju uvek iznova izaberu. Večita borba. Ko je tu bolesniji i ko se sa kim bori, ko je nesigurniji od njih dve.
 
Amber je bilo potrebno da udalji Emili znajući da je njen bivši muškarac postao muškarac njene drugarice. Emili je bilo potrebno da pobegne i pokuša da preživi a Rivu je bilo potrebno da ga ona sasluša. Kada je odlučila da ga ostavi sve se okrenulo i morala je da ostane i nađe se oči u oči sa strahom, borbom, prevladavanjem, otimanjem i podčinjenošću. Pokušala je da zažmuri, da bude ona koja se sklanja. Koliko je teško da se udaljiš od osobe koju voliš a da je u tvojoj blizini. Koliko je teško da se ne predaš.
Odlazak - jedino pravo rešenje. Davala se poslednji put čoveku koji je uzima, povređuj e,ali ujedno i štiti.

"Možeš li prihvatiti ako hoću da te volim?"
Čitavo telo mi se napelo. Znao je šta traži i koliko će mi to biti teško. Umirujući mi je prešao dlanovima po ramenima pa niz ruke. Mislim da je to jedino što može da te slomi, jedino što bi te zaista uništilo.
Tako je. Slomio bi me tako slatko, tako izuzetno, tako potpuno. Ovaj čovek me je sputavao, nije mi davao da dišem, pretio opasnošću zbog koje sam strahovala. Ali ovo - da me voli, da stvarno dozvolim sebi da to uzmem, prihvatim i osetim - to je nešto najstrašnije čemu će me izložiti."

Dok volimo nekog to izgleda kao lako, dok nas voli neko izgleda kao divna stvar i neslutimo da je to najlepša a ujedno najteža stvar koja nam se dšsava. Uživamo nesvesni odgovornosti šta to "volim te" znači, donosi i šta može da odnese.
Ipak je to buđenje na kraju ono što prožima svakog ko čita. Oterati od sebe osobu, porušiti mostove izmđju zarad svog ludila, svoje sebičnosti i svog (ne)mira je bolno u trenutku, u svakom sledećem i ne prestaje. Kada progledamo posle datih situacija padnemo na dno sa svim tim ostacima mostova koje smo porušili. Emili je porušila sve, oterala ga od sebe, bila sebična i nesposobna da zakopa prošlost zajedno sa osobom koja je vukla sa sobom. Bilo je potrebno da čuje od nje, da shvati da nije ona ta koja je bila neko kome je trebala pomoć. Da nije ona ta koja nema izlaz i koja ne može dalje. Riv je to prepoznao, njegova ljubav je bila dovoljna da izgradi iznova taj put između njih tako pogubljenih i tako pronađenih u trenutku.
 
Ovo jeste erotska knjiga gde se zapitamo gde je naša granica, ovo je takođe i opasna knjiga koja je takođe protkana nekim realnim dešavanjima, mafijaškim i opasnim. Ovo je i knjiga puna drame, puna tajni i opsesija, puna mračnog i ne tako opipljivog, puna moći i obmane. Između svega toga ima ljubavi koja oduzima dah, oslobađa, koja zavodi i baca nas u razmišljanje koliko poznajemo sami sebe a ne koliko nas drugi poznaju. Koliko žele da vladaju nama i žele da nam nametnu to što misle. Ovo je knjiga koja nas uči kako da se oslobodimo u životu u ljubavi, u odnosu sa nekim ko nas sputava, u krevetu gde možda i nismo ono što bi želeli da budemo.
 

1 comment: