Saturday, 26 January 2019

Sanja Vukosavljević - Samo malo loša



Kako je to kada se alfa muškarc uhvati u koštac sa alfa ženom? Ovo je jedna od tih priča. 

Jana je poput Amazonke. Slabe žene je ne podnose, jake je se plaše. Ako bih tražila tačan opis alfa žene opisala bih je kao nezavisnu, inteligentnu, voli da rizikuje, borac i oslonac. To je Jana, privlačna mlada djevojka koja se usuđuje protivriječiti rigoroznom ocu tradicionalnih shvatanja, odlazeći u potragu za boljim poslom. Bolji posao donosi novčanu sigurnost za Janu, a novčana sigurnost znači lakši život za njenog mlađeg brata Mladena. I baš tu, na novom radnom mjestu upoznaje njega - mračnog, moćnog, uspjesnog muškarca po jos moćnijem imenu - Dejan. 

Dejan predstavja sve ono što Jana nije. Bogat, uspješan, drugi ga se klone, svi ostali... sem nje. Čim se pojavila želja, oboje su se usudili. I tako kreće priča mačke i miša. Kocka je bačena, ruke pune karata a samo je jedan dobitan špil. 

Zanimljivo, s druge strane i frustrirajuće je gledati borbu volje dvoje jakih osoba. Dejan, spolja moćan i bogat duboko u sebi krije nesigurnost. Nesigurnost da se preda, da ne bude neprihvaćen i ostavljen. Rano je život njega počeo da šiba. Još u djetinjstvu je na svojim leđima osjetio nepravdu, odbačenost i prazninu. Sve što je volio klizilo mu je iz ruku, ostavljajući duboke ožiljke na srcu. I tad se zarekao da će uspjeti i da nikoga više neće voljeti. Al da će druge voljeti njega. 

I Jana jeste. Tvrdoglavo, nesputano, naivno, voljela ga je. Čekala ga je i kada joj se vraćao sa mirisom druge na košulji. Vjerovala je u njih do onog trenutka kada joj je postalo jasno da nema dalje. Ovo nije samo priča o Jani i Dejanu. Ovo je priča o porodici, požrtvovanosti i ljubavi koja je jača i od krvne veze. Porodica nije samo ono što nas krvlju spaja, porodica je ono što smo izabrali da volimo i za šta smo spremni da se žrtvujemo. 

Hvala ti Sanja što si izabrala da opišeš primjer jedne prave majke sa naših prostora. Ono što jedna majka može da uradi za svoju djecu, mjeri se sa ekvivalentnošću intervala beskonačno. 
Za one koji su raspolozni da pročitaju uzbudljivu i napetu priču ovo je prava priča za njih. Od mene jedna 5-ica velika k'o kuća.

"Ne znam koliko smo tako sjedili u tišini. Mogla je proći i cijela vječnost i samo jedan minut, svejedno je. Upijala sam svaku crtu njegovog lika. Ne znam šta sam očekivala da će se desiti, ali htjela sam ga zapamtiti. Svaku crtu, svaku liniju, svaku boru i svaki trzaj na njegovom licu."

"Olako sam je uzimao. Zdravo za gotovo. Naivno mislio da je to što me voli i što je zaljubljena dovoljno da zažmuri na sva moja sranja i ostane kraj mene. Naivno vjerovao kako mi nikada neće reći ne... Jer mene ne ostavljanju, ja ostavljam. Takav sam postao, takvog sam sebe stvorio."

No comments:

Post a comment