Thursday 4 October 2018

Nataša Ikonić - Ponovo s njim


Izdavač - LAGUNA

“... pored one koju pokazujemo pred svetom, mi imamo i drugu stranu koja je daleko od idealne.”

Marija ima 27 godina, svega par prijateljica, mnogo propalih ljubavi, živi sa roditeljima, voli romantične komedije i ima svog druga Lazu na kog uvek može da se osloni.
Voli astrologiju, natalne karte i veruje da horoskopski znaci određuju karakter.

“Hoću muškarca koji će zbog mene biti spreman da se potuče, onog koji će rizikovati, preskočiti nečiju ogradu da mi ubere ružu, uraditi bar nešto neobično i romanatično. Možda sam pročitala previše ljubavnih romana kad sam bila mlađa, možda sad gledam previše romantičnih filmova, a možda sam se, jednostavno rodila u pogrešnom veku.”

A pored svega toga, Marija, kao i većina žena ima jednu neprežaljenu i naglo završenu ljubav - Anđelka. On je pre 13 godina otišao i zbog njega joj svaka veza propada. Ne može da se veže za muškarca i gotovo svaka veza joj se završava pre nego što započne. Marija osvaja i onda joj postaje dosadno.

“Ljubav treba da se desi spontano. Ne volim ja ta nameštena upoznavanja.”

Ali i u njenom životu se sve menja. Anđelko se vraća u Beograd, dobiće posao nastavnice hemije u svojoj staroj školi i investitori kupuju njenu porodičnu kuću pa će konačno imati svoj stan.

“Bes može da bude konstruktivan, a patnja je uvek destruktivna. To znam iz ličnog iskustva.”

Marija je zanimljiv lik, uživaćete u njenim avanturama, zbunjenosti, nedoumicama, tugama i srećama.
Iako ne verujem u horoskop, njen pogled na sve znakove mi je bio krajnje zanimljiv i nasmejala sam se glasno za tumačenje mog znaka par puta (vaga).
Marija nije savršena, i baš zbog toga mi se toliko i dopala. I ona se svađa sa prijateljima kad je čačnu, samo želi ljubav a nikako da naleti na onog pravog. I ono što mi se posebno dopalo jeste njen odnos prema učenicima.

“U školama ne bi smeli da predaju štreberi, bivši odlični đaci, jer oni nemaju dovoljno životnog iskustva ni saosećanja. Oni ne shvataju koliko je teško krenuti uzbrdo kad jednom krenš nizbrdo, a teško je to i zamisliti ako si kroz čitavo školovanje dobijao samo nagrade, pohvale i dobre ocene.”

Što se tiče ostalih likova, njen najbolji prijatelj Laza mi je bio krajnje simpatičan od početka, i to se nije promenilo do samog kraja knjige.

“Završena priča, on ostaje u prošlosti. Ja sam spremna da krenem u budućnost.”

Misim da su ovu knjigu pročitali svi još pre par godina, osim mene. I drago mi je što sam je sad uzela sa police jer mi je Natašin lagani stil pisanja skroz ulepšao ove jesenje dane. 

“U životu ne možemo da dobijemo sve što hoćemo onog momenta kada to poželimo. Nauči se strpljenju.”

5 zvezdica 🌟

“Svom silinom me je udarila spoznaja da ponovo volim nekoga, posle toliko godina. I nema tu šta da se misli.
Mišljenje služi da smisliš šta ćeš sutra za ručak, da napraviš ukrštenicu, naučiš nešto novo – prikupiš nove informacije, razvrstaš one koje imaš, dok o osećanjima nema šta da se misli. Ona, jednostavno, postoje ili ne postoje.”