Monday 3 December 2018

Keri Čin - Nedostojna


Izdavač - LAGUNA

Kako napisati osvrt za erotski roman a ne biti prost, ne biti slobodan i bezobrazan... Ipak knjiga pored svega toga ima priču, i ja sam dužna baš zbog te priče da napišem osvrt koji će pokazati jačinu same priče.
A možda je neko mišljenja da za ovaj roman, ovakav roman recenzija/osvrt nije potrebna. Erotika je erotika, sex je sex i nema dalje. Oooo kako su u zabludi takvi mozgovi. Imala sam tu sreću da upoznam Keri na sajmu i tada sam samo posedovala knjigu sve dok nije došlo njenih pet minuta. Mogu reći da Keri i Nedostojna ne idu jedno sa drugim. Ne znam kako i ne znam zašto, ovo što sam pročitala nisam očekivala.
 
Pre nego uplovim u ono sto je u meni probudila sama knjiga želim da kažem da sam verovatno u prednosti u odnosu na sve one koji prate Keri Čin dugo gde stalno objavljuje. Takođe mi je žao svih onih watpad pisaca koje ja definitivno nikada neću pročitati jer je štampano izdanje svega toga daleko bolje. Da sam Keri čitala na watpadu kao mnogi ne bi sada doživela ovo što doživljavam dok je u mojim rukama. Osećaj, naboj, tenzija sve vri da eksplodira u meni. Ova knjiga je samo uverenje mene same da je ipak bolje sačekati papirni oblik i da neko izda samu knjigu koja je daleko bolja od priče na watt-u. Trebalo bi da ostavimo izdavačkim kućama da izaberu šta ce objaviti jer ovo je bio ( za Lagunu ) pun pogodak. Što se mene tiče, ma koliko me vuklo da pročitam priču o Mojsiju, ipak ću ostati uzdržana dok je ne osetim u rukama.

Nedostojna - roman. Kriminal, moć, predaja, izdaja, krv, poverenje, osveta, čast, podzemlje, adrenalin, ivica i naravno ljubav.
Nedostojna - Mila Senković. Neko ko je rano shvatio šta znači moć, podzemlje, čast, kriminal a da nije bila svesna toga. Kada je postala svesna znala je da je jedini njen spas da živi svojim životom, da pobegne.
 
"Moje srce je još zarobljeno među grobovima, a u njemu su zarobljeni svi moji duhovi. Strah od prošlosti, strah od budućnosti, strah od ljubavi i strah od gubitka onih koje volim."
 
Bežeći od sebe, koju su svi smatrali princezom, od sebe koja je želela da se otarasi težine te krune, trčala je ka onoj koja je spremna da se bori za svoj život sama. Boreći se za svoje JA i boreći se da bude dama, dostojna svega. Život ju je slamao, toliko jako je šamarao da je postala neko ko se plaši sebe. Svaki put kada je dodirnula dno gubeći sve jače, imala je potrebu da pobegne. Od imena, od prezimena, od prošlosti. Trčeći ka budućnosti nije svesna da je to samo fatamorgana i privid kakav će je kao bumerang baciti nazad, među svojima, na samu ivicu na kojoj će lelujati boreći se za onog koga voli.
Mila, neko ko itekako nosi deo svoje prošlosti u sebi, kroz krv, kroz gene, kroz karakter, kroz strah i bol, kroz prisećanja i izbegavanja.
 
"Otac joj je bio ludo hrabar kriminalac, a majka strastvena žena, spremna da umre za ljubav.
Podzemlje je rulet koji se stalno okreće."
 
To podzemlje joj je uzelo sve, to podzemlje je koliko plašilo toliko proganjalo, to podzemlje joj vraća sve što je ispunjava u život. Ipak se rulet do kraja okrenuo u njenu korist ma koliko to bajno zvučalo.
Dan kada je upoznala njega zavrteo je kao da je na najvećem ringišpilu, okrenuo je za 360 stepeni i podario dah.
 
"Koliko god se plašila ljubavi, toliko je želim."
 
On - Petar Marić. MOĆ. Nema dalje od toga.
Moć a uskoro i njen. Tako je jako podsećao na sve ono od čega je pobegla a opet bio je skroz drugačiji, odrastao skroz drugačije i živeo drugačije.
 
"Velika emotivna pustinja u meni upije i zadrži svaku kap njegovih osećanja. Plaši me činjenica da ću postati potpuno zavisna od toga, a opet, užitak je neopisiv."
 
On je postao njen užitak, nije bilo preteranog flerta, od početka su igrali otvorenih karata kao dva vrlo iskusna igrača, ni ne sluteći da će ih ljubav pogoditi na samom početku. Ono za šta su mislili da je strast bila je eksplozija koja ih je vezala za celi život. On, hodajući jebač na nogama iz čijih pokreta, dodira, očiju i reči izbija jebozovnost i ono što je nju slomilo i oborilo. Volela je da ga gleda, volela je da ga sluša, topila se pod svakim njegovim dodirom, pogledom, dahom. Postala je njegova i dobro je znala šta to znači. Umeo je sa njom, umeo je da je dovede do ludila i da je dovede do stotinu orgazama koji joj potresaju telo.
 
"Da mi je neko rekao da žena može da svrši od dodira sopstvene kose na koži, sigurno bih pomislila da je lud. Međutim, ja upravo stenjem, utroba mi lagano podrhtava, a gaćice su mi sve vlažnije. Treba mi samo jedan dodir njegovih prstiju ili poljubac i raspašću se potpuno."
 
A on?! On, onako moćan, lep i iskusan, padao je kao bambi na staklenim nogama svaki put kad je ona pokušavala da vodi svaku njihovu igru. Da, lepo sam rekla igru, nije to bio običan sex, nije to bilo ni samo jebanje, bilo je to nešto što odzvanja nečujno kroz vazduh koji struji oko njih. Odzvanja u njihovim bićima, u dahu, u mirisu oko njih.
 
"..Pulsiramo zajedno. Ja osvajam, a ona me pušta. Bez otpora... Mila me jako stegne svojom unutrasnjošću da me bolje upije i ne znam zašto, od njenog pokreta me stegne u grudima. To mi se nikada nije dogodilo i znam da posle ovoga više neću biti isti. Nesvesno ispustim zvuk nalik jecaju."
 
I nije bio isti. Gospodin Zverka je postao najmirnija zverka na svetu. Osećao je da je ona ta, i znao je na sam pogled da je upao u zamku koja i nije bila postavljena namerno. Naboj i tenzija koja prožima knjigu i svaku scenu dovodi do uzbuđenja koji svaki čitaoc mora da oseti. Prosto ne možeš a da ne zamisliš sve te trenutke ljubavi, sexa, na stepenicama, u krevetu, u kolima, u garaži. Sirovo ali jako. Prosto i jeftino ali upečatljivo.
Strast prosto izbija iz svake reči, svakog njihovog dijaloga, mami da čitaš još i da i sam osetiš te erotske žmarce po telu, po koži.
 
"Nemam pojma koliko je vremena prošlo u slatkom mučenju. Sekund, minut... večnost, ali kada napokon podignem glavu i pogledi nam se sudare, počnem nemo da preklinjem. Nemam više snage da čekam. Želim ga u sebi."
 
Svakim svojim nabijanjem u nju, rušio je njene trezvene misli i slamao onaj njen gard da treba svega toga da se čuva. Prepustila mu se i strahovala da ne padne dublje nego što je nekada padala. Ali opet bila je njegova, od prvog trena. Petar je svakim danom bivao sve više njen a sve manje svoj. Postala mu je potreba da bi uopšte mogao da funkcioniše.

"Definitivno ludim! Ovog bih časa poslao sve u pičku materinu i dao sve što imam, samo da mogu ovo da gledam ceo život. Kao što pesniku treba muza da bi pisao, tako ona treba meni da bih disao. Da bih se osećao živim."

Voleo je do kraja na sebi, da oseti kako pulsira na njemu i da zna da je to sve zbog njega. Želeo je da mu se preda u potpunosti i da oseti i na prstima i na sebi i na jeziku sve ono što je ona njemu podarila. Svaki dah, svaki trzaj, svaku kap i svaki jecaj.

"Prvi put sam malo preterao, bio sam grublji nego inače i potpuno sam je iscrpeo. Doduse, tim ritmom sam i sebe doveo u stanje ludila. Ne znam šta mi je bilo. U stvari lažem, znam. Kada sam joj tražio da mi se prepusti, njen pogled, u kome mi je predala sve, uključujući i dušu, dalo mi je neku ludu snagu i moć. A kada je čovek moćan obavezno poželi da to demonstrira. Tako sam i ja, opijen snagom koju mi je dala, potpuno odlepio, dovodeći i sebe i nju do granice bola..."
 
Bol koji ne boli ih je okruživao u svakom trenu. Bol koji ih je činio ludacima, koji ih je dovodio do ludila, koji ih je vezivao jos više. Onda kad je pomislio da nikada neće biti nikog drugog u njoj i pored nje osim njega samog, javlja se ONAJ. Mojsije!
Nekrunisani kralj, čast i poverenje u jedno, Milin zaštitnik iz senke. Kada senka polako počne da nestaje i kada se prošlost sudari sa budućnošću, Mila klone, Petar odlepi, a Mojsije želi samo da dovede sve na svoje mesto.
Ali nekada je bio on taj. Krišom je pratio, čuvao i odgovarao za nju. Učinio sve da bude srećna, sigurna i na kraju žena. Slomila ga je pre mnogo godina, slomila barijeru i on joj je podario veče koje je promenilo sve. Njoj, njemu, svima.
 
"Ipak, te noći je đavo odredio da sav njen strah nestane, a meni je oduzeo pamet kada se propela na prste, poljubila mi ugao usana i zatražila da od nje napravim ženu. Samo pet minuta kasnije javio sam Vladimiru da je vodim kući, a odveo sam je u svoj stan.
Bila je klinka od jedva osamnaest godina, a ja sam tada imao dvadeset i osam. Bio sam joj prvi, a na neki način i ona meni. Te noći, nikada pre i nikada posle, vodio sam ljubav sa ženom. Sve ostale sam samo jebao.
I ta noć nevino čiste, a opet grešne ljubavi, dala mi je pravo da budem njen zaštitnik posle Vladimirove smrti."
 
Mojsije, njen zaštitnik. Anđeo čuvar. Njena senka.
 
"Shvatila sam da su godine iza mene bile krhke i uzaludne, bez pravih osećaja. Kao da sam živela tuđim životom, bez mogućnosti da ga stvarno osetim. Mislila sam da se skrivam od drugih, a zapravo sam se skrivala od sebe."
 
Tako to krene, počinje bežanjem lagano kao neki lopov a zatim brzo kao panter i misliš da je to bežanje ustvari zaštita, sopstvena. Želiš da se sakriješ kao miš u rupu i da te niko nikada ne pronađe a zapravo bežanje u nepoznato, bežanje od onoga šo čuvaš u sebi i što te čini baš tom što jesi. I shvatiš da zapravo nikada nisi pobegla, sve je to bilo uvek tu. Jer zaštitinik je zaštitnik. Plašila se njega, plašila se toga ššššto oseća za njega, za njih, za sve što je okruživalo kao malu.
 
"Budi pametna i iskoristi prošlost da sagradiš budućnost."
 
To je i uradila. Ono što se osećalo u vazduhu između njih je samo doprinelo da shvate da jedno bez drugog ne mogu, da shvate da Mojsije zapravo želi da to uspe jer nedostojna je ustvari dostojna svega toga. Svakog zrna ljubavi koja ih je obgrlila.
Dala mu je pravo da je poseduje na sve moguće načine, dala mu je dozvolu da je uzima kako god poželi, dala mu je dozvolu da je slomi od njega samog i njegovih dodira svud i u svakom trenutku i nema pravo da mu to oduzme ako su oboje u ovome. A jesu. On, on se prepustio i dao joj svaki delić sebe.
 
"...To me podseća još više i vodi me u nepoznate visine. Ako sam malopre pomislio da me je slomila, ovog puta me je pretvorila u prah. Čoveče, imam utisak da umirem dok se praznim u njoj. Kovitlac emocija, želje i moći me drobi..."
 
Nedostojna i posle više sati od poslednje stranice pulsira u meni, pulsira svud. Sjajna priča, moram da priznam smela knjiga, i odmah da kažem onima kojima je erotika i sex u knjizi "fuj" neka se ne hvataju za knjigu. Ima je previše, dragi moji, za mene opet taman. Iznenađenje je svakako tu zbog svega što sam pročitala. Prijatno, da dodam.
Nedostojna je igra mačke i miša, igra dva sveta, igra u kojoj se ili nađe kompromis ili prospe metak.
Kao što je to Petru i Mili bila:
 
"Opasna igra koja ne leči već drobi srce i rasipa njegove delove tako da se ne da ponovo sastaviti."
 
Možda nisu sastavili neke delove ali jesu one najbitnije i napravili sliku koju svako želi. Srećnu!
A ja čekam Mojsija. Osećam da će me slomiti. Možda podsetiti, možda nasmejati i uzbuditi ali svakako znam da će se zavući pod kožu. Jer moć je kučka. Velikaaaa kučka!