Wednesday 18 January 2017

Tamara Kučan - Kapija


Izdavač - Urban Art
★ ★ ★ ★

"Sve počinje onom rečenicom "Pre mnogo godina..."
Kao da je bilo juče.Ne sećam se kako je taj dan počeo.Znam samo jedno - predugo je trajao.Tako je to sa lošim danima i lošim srećama - uvek se oduže."

Tri žene. Ona koju nije preboleo, ona koju nikada nije zavoleo i ona… Greška koja će mu promeniti život.
Dva muškarca. Onaj bez koga nije mogla. Onaj sa kojim jedino može.  

KAPIJA predstavlja ljubavnu priču ispričanu iz dva ugla.Priču nam pričaju Jorgos i Amita.
Jorgos - sin grčkog preduzetnika,bogataš,vlasnik noćnog kluba,koji se nakon raspada duge veze utapa u alkoholu,drogi i ženama i nesposoban je da se trgne i krene dalje.

"Nesrećan sam.Ujedam ljude,glumim sreću,a jedina istina je da sam nesrećan.Samo idem i povređujem sve redom.Prestao sam da razmišljam.Samo ispaljujem metke i ubijam.Moja usta više ne prate moj mozak.Ponašam se kao idiot."


"Čitav moj život su ti ljudi,taj prokleti novac.Sve oko mene je novac. Potom ugled.Pazi ovo,pazi ono,trudi se oko ovog,trudi se oko onog. Nemoj da razočaraš jednog,nemoj da razočaraš drugog.Znaš li šta je najtužnije u toj priči?Uvek razočaram sebe."

Amita - imigrantkinja iz Indije. Živi u Grčkoj sa ocem,vode indijski restoran. Uplašena je i odsečena od sveta,ali svakodnevno sanja o boljem,drugačijem životu.

"Podižem glavu.Tako je to sa nama tužnima...Nosem paramo oblake, ne zato što su oblaci lepi,već da nam suze ne bi ispale iz očiju."


"Deci sa kojom sam išla u školu nisam bila dovoljno dobra.Muškarcu kojeg sam volela nisam bila dovoljno dobra.Ostalim muškarcima bilo je teško da me podnesu.Za one koje sam želela a koji nisu nikad bili moji bila sam previše komplikovana."

Šta se desi kad se sudare dva totalno različita sveta? Jorgos i Amita. Ljubav veća od svega,puna strasti,puna rana,puna boli.Red ljubavi,red mržnje i tako u krug. Šta se desi kad im ljudi i događaji iz prošlosti zakucaju na vrata? Jedno drugo su naučili da prihvate i vole sebe,srasli su,ali da li je to dovoljno da sačuvaju ljubav? 

"Kažu da kad voliš,ne hodaš. Kažu da letiš. Htela bih da letim. Htela bih te sitne brodolome koji nose srce na najlepše pučine. Htela bih da zanemim,da mi se jezik veže u čvor,da mi se koža na grudima rastegne od snažnih otkucaja srca. kažu da osetiš kad sretneš muškarca koga ćeš zavoleti.Jednom sam to osetila..."


"Video sam je samo tri puta u životu.Prvi put sam je mrzeo,drugio put sam je voleo,a posle trećeg puta kad smo se razdvojili,osećao sam se kao da deo mene fali.Prošao sam sa njom mržnju,ljubav i nedostajanje,a da i ne znam zašto mi se,uopšte,ta žena dopada."

Ovo je šesta Tamarina knjiga koju čitam,i u odnosu na Romane i Peščani sat,Kapija je mnogo blaža i drugačija. Mnogo mi se dopada kako je odradila muški POV,nadam se da će ga biti i u nekim budućim knjigama.
Ovo nije samo ljubavna priča o dvoje ljudi koji su razlika nebo i zemlja. Kroz priču upoznajemo i njihovo detinjstvo i odrastanje,tužne sudbine ljudi,gubici,razbijeni snovi...ne ostaješ ravnodušan na ovu knjigu. 
I u ovoj knjizi je Tamara pošteno namučila naše glavne junake. Negde na pola knjige mi je već bilo smešno kako život,karma,sudbina vazda umeša prste,i poremeti ionako poljuljanu ljubavnu priču Amite i Jorgosa. 


E sad,ova knjiga je takođe dospela na moju listu "Sad ću knjigu da tresnem o zid,pa ću da skačem po njoj,i onda ću da je iscepam u sitne komade,a pošto je taman sezona grejanja,te sitne komade ću da pokupim i bacim u vatru." Do sad je na toj mojoj listi bilo dve knjige,a evo je i treća. 
Kao što znate imam naviku da pogledam kraj knjige,i pre nego što počnem da je čitam. Okrenem kraj, beleška o autorki,dobro. Zatim tri stranice teksta,neki čudan font.To je garant reč autora,pročitaću kad završem knjigu,okej. Aha,evo ga kraj...jao divan je. Ajmo,sad mogu početi da čitam.
I čitam ja tako i čitam,i uživam al sam sa Tamarinim knjigama na oprezu,stalno čekam da mi zvekne neki šamar. I pročitam ja danas knjigu,i sva onako zadovoljna,i krenem da pišem recenziju. 


Pa napravim pauzu,i reko da pročitam one tri zadnje stranice sa čudnim fontom...i te tri stranice dovode do onoga - Sad ću knjigu da tresnem o zid,pa ću da skačem po njoj,i onda ću da je iscepam u sitne komade,a pošto je taman sezona grejanja,te sitne komade ću da pokupim i bacim u vatru. 

Jesus fucking Christ!



Ljudi,ovu knjigu morate pročitati! Ukoliko planirate krenuti da čitate Tamarine knjige,krenite od ove,pa jebeno neverovatno kako je ovu knjigu završila 😂 Sa Tamarom nema happily ever after,ako ga i ima,dok dođete do njega,naučite nešto i o sebi,bližnjima,svetu,životu.

Ja sam iz ove knjige nešto važno naučila. Kad budem čitala sledeću knjigu od Tamare,nema onoga da prvo pogledam kraj, kad dođem do kraja i kad me kraj zadovolji i kad je po mom ukusu,nema jebene šanse da ću okrenuti sledeću stranicu.Ne zanima me niti pogovor,niti beleške autora,niti reč autora 😂 Živeću u blaženom neznanju 🙈🙉🙊😇
I da,prvo sam dala ovoj knjizi četvorku,ali zbog zadnje tri strane definitivno je zaslužila peticu ko vrata! 😂 😍

Recenzija by Crni biser