Monday 25 December 2017

Karen M. Makmanus - Neko od nas laže


Izdavač - VULKAN IZDAVAŠTVO

''Uljuljkana sam u lažnom osećaju mira.
Dešava se to, pretpostavljam, čak i tokom najgore sedmice vašeg života. Nešto strahovito gomila vam se na leđima dok ne osetite kako ćete se ugušiti, a onda - sve to staje. I ništa više se ne dešava, pa počinjete da se opuštate i da mislite da je prošlo.''

Kaznena nastava, pet učenika... Jedan je mrtav. Ko je ubica.

''- Pa nisi savršena. Pa šta? Dobro došla u stvarni svet.
- Upoznata sam sa stvarnim svetom…
Ne živim pod staklenim zvonom.''

Bronvin, štreberka, njeni roditelji su sve stekli sopstvenim trudom, nikada nisu kršili pravila i svoju decu su naučili istim vrednostima... Ali Bronvin je napravila jedan prekršaj koji je dovodi u nezgodnu situaciju.

''Iritantna je i ne mogu da se setim zašto sam pre nekoliko minuta žarko želeo da je poljubim. Verovatno bi i to pretvorila u projekat.''

Adi, popularna lepotica, princeza. U vezi sa savršenim dečkom iz škole. 

''Varanje nije greška. To je izbor.''

Kuper, sportista, u vezi je sa Adinom najboljom drugaricom. Još jedan od onih popularnih i savršenih.

''Primetila sam to u vezi s njim: on se ne zamajava pristojnosima. Samo počne sa onim što mu je na umu.''

Nejt, kriminalac na uslovnoj. Od njega se očekuje samo najgore.

''Nađite prijatelje. Koristim taj termin u najširem mogućem smislu. Pronađite najmanje grozne ljude i združite se s njima. Korisno je kretati se u čoporu.''

I Sajmon - napravio je ozloglašenu aplikaciju na kojoj objavljuje tračeve o svim učenicima. Sledeći na meti su upravo gore spomenutih četvoro. No, Sajmon nikada ne napušta učionici jer umire od alergijske reakcije.

''Neki ljudi su previše otrovni za život. Prosto je tako.''

Svi oni imaju tajne i svi su grešili, a li da li je zaista neko od njih bio spreman da ubije Sajmona kako tračevi ne bi postali javni?

''Lako je kad nikad ne grešite.''

Moram priznati da su mi (naravno) Nejt i Bronvin bili najsimpatičniji likovi i da su mi održali pažnju.
Što se ostalih tiče, nisu mi bili previše zanimljivi.

''Želim da ga zagrlim i da ga ljubim dok ne prestane da priča ovako. Ali lice mu je zatvoreno, kao da je u mislima već hiljadu kilometara daleko i čeka da mu telo sustigne glavu. Kao da me je samo pustio da dođem ovde jer oseća obavezu. I ja to ne mogu da podnesem.''

Svi su osumnjičeni i tom haosu se zbližavaju, neki se zaljubljuju, neki menjaju život, neki konačno priznaju sebi i ostalima neke istine koje su krili.

''Malene električne varnice mi kolaju krvotokom. Znači da privlačnost nije umrla? Možda je na aparatima za održavanje života?''

Knjiga je nešto između filma Breakfast club i knjige 13 reasons why.
Nije to neka velika misterija, manje više je sve očigledno, ali s obzirom da je u pitanju YA žanr, ne mogu se ni očekivati neke velike zavrzlame.

''Samo želim da ostanem tu, sklupčana kraj njega što je duže moguće, da se borim sa snom i zaboravim na ostatak sveta.''

Lošije od 13 reasons why, ali mi se knjiga svidela. Kao što sam već napisala u prethodnoj recenziji, u raspoloženju sam trenutno za neke laganije knjige...
Tako da 4,5 zvezdice od mene.

''Grozno. Jedan dečko je mrtav, drugi uništio svoj život, a zamalo i tvoj, a ljudi se i dalje ponašaju kao da je to serija. Hvala bogu što je pažnja svima kratkotrajna.
Nešto novo će uskoro doći i ti ćeš moći da se vratiš u normalu.''

Monday 18 December 2017

Džejn L. Rozen - Devet žena, jedna haljina


Izdavač - LAGUNA

''Prava haljina ima u sebi malo čarolije. Pravi krojač je pomalo kao čarobnjak.''

Još jedno prijatno iznenađenje od knjige.
Ili mi prosto zimi prijaju ove chick-lit i lagane priče.
Ako bacite pogled na GR, uglavnom ćete videti da je ovo jedna od onih knjiga koju svi preporučuju za čitanje na plaži.
Ja je preporučujem baš za ovaj period godine. Malo me podseća na one filmove poput Love, actually i New Year's Eve gde postoji mnogo likovi i svi su nekako nepovezano povezani.
I tu je i tržni centar i jedna fantastična mala crna haljina koja je hit i koju sve žene žele. I baš ta haljina na neki čudan način menja svima živote.

“Haljina mora da se slaže ne samo sa cipelama. Mora da se slaže s njenim nadama i očekivanjima. Mora da ukloni iz jednačine svu brigu i sumnju u dobar izgled da bi sve ostalo moglo da dođe na svoje mesto.”

Natali je prodavačica u tržnom centru, ona pati za bivšim dečkom dok joj jednog dana poznati glumac Džeremi ne dođe u radnju u potrazi za kravatom. Priča se da je Džeremi gej, što nije dobro za njegovu karijeru, pa mu upravo Natali priskače u pomoć u maloj crnoj haljini na crvenom tepihu...
Pomažući njemu, pokušava da izazove ljubomoru i kod svog bivšeg dečka... Nesvesna da Džeremi nije gej i da mu se upravo ona, tako jednostavna i čudna, dopada.

''Više od svega želeo sam da je poljubim, ali sputavala me je pomisao da će me odbiti.''

Feliša je već sedamnaest godina potajno zaljubljena u svog šefa. Ali njen šef, Artur, ima pored sebe mnogo mlađu devojku Šeri. Šeri želi crnu haljinu, a Artur kupuje i šal Feliši, svojoj sekretarici za rođendan... Dogovor je da i haljina i šal budu poslati na adresu, svakoj od njih.
A onda će Tomas umešati prste i ''greškom'' pomešati pakete i posvete.
Feliša ima jednu noć da osvoji Artura.

''Možda mislite da sam luda, ali ja smatram da ne možete da birate u koga ćete se zaljubiti. Možda ste zaljubljeni u pravu osobu, onu koja je približno vaših godina i iste vere, neku kojom su vam se roditelji oduševili kad ste je doveli kući. Ako jeste, pa dobro, onda mi verovatno ne verujete. Ali isto tako lako mogli ste da se zaljubite na koledžu u partnerku iz labaratorije, koja je u vašu liberalnu školu došla iz nekog zabačenog gradića u Apalačkim planinama, i čim vas je okrznula rukom po ruci dok je uzimala čašu, znali ste da ste gotovi. I ne biste hajali da li je ona on ili je on ona ili jesu li on ili ona već sa nekim drugim...
Takva ljubav se samo obruši na vas i zgrabi vas, pa čak i ako biste odustali od hemije - ili promenili posao, što sam bog zna da je odavno trebalo da uradim - ona vam je ipak ščepala želju, a toga je đavolski teško osloboditi se.''

Endi je detektivka, specijalizovana za skupljanje dokaza o preljubnicima. Ima bivšeg muža, dvoje dece i psa.
U novom slučaju mora da pronađe dokaze da jedan Džon vara svoju suprugu Kerolajn... Međutim... Rodiće se ljubav, a optuženi nije uvek krivac.

''Neki ožiljci nikad ne zarastaju.''

Sali, manekenka tek pristigla iz unutrašnjosti Alabame, upravo je TA manakenka na kojoj je mala crna haljina prvi put zablistala na modnoj pisti.

''Tada mi narvreše suze - to mi je dar, mogu sa ih pustim kad god poželim.''

Sofi, nezaposlena štreberka koja nakon završenog fakulteta ne može da pronađe posao i živi sa roditeljima počinje da lažira svoj život na Instagramu.

''Ako ne mogu da imam sve, mogu barem da zamišljam da imam sve, zar ne?''

Medina i Sira, dve sestre, potpuno različitih shvatanja i pogleda na svet, koje nakon putovanja dolaze kući sa koferom koji nije njihov. Jedna od njih želi da skine burku, druga će tek nakon otvaranja kofera razumeti želje svoje sestre.

''Nisam joj zavidela na snovima. Donosili su joj samo nezadovoljstvo životom.''

Jednoj nadmenoj i pokvarenoj ženi život će se okončati nakon kupovine ove haljine.

''Ima nečeg veoma katarzičnog kada se izjadaš nekome koga ne poznaješ.''

No, haljina će nastaviti svoj put sve do Samante...

''U stvari, mlada će možda duže razmišljati o haljini nego o samoj prosidbi. Budite uvereni da Pepeljuga nije imala samopouzdanja da upadne na onaj bal zahvaljujući onim neudobnim staklenim cipelama. Imala ga je zbog haljine - haljina joj je dala krila!''

Ja inače nisam ljubitelj knjiga gde ima previše likova i gde svaki lik ima svoje poglavlje. Pogubim se i neretko poželim da nikad nisam ni započela sa čitanjem. Ali ovo je lagana knjiga i jednostavna i stvarno nisam imala taj problem. Prilično brzo sam pohvatala ko je ko i ko je s kim povezan. 

''Bio mi je jedan od onih dana kada razlog za plač nalaziš u svakoj pesmi koju čuješ.''

Pet zvezdica.

''Da nisi shvatio kako u našoj vezi nešto nedostaje, možda bih čitav život provela sa tobom - čitavog života se osećajući manje vrednom, zapravo sam toliko vrednija. Zahvaljujući tebi, nisam se zadovoljila time.''

''Ženi ništa ne prija više nego kada joj muškarac kaže da je želi samo za sebe.''


Friday 15 December 2017

Kleli Avi - Tu sam


Izdavač - LAGUNA

''Nisam čak ni tugu osetila. Još uvek je ne osećam. Ja sam prazna čaura larve. Ne, ja obitavam u praznoj čauri.
Bolje rečeno, ja sam larva koja obitava u čauri. Volela bih da izađem odatle, da se vidi da sam ja vlasnica tog obitavališta.''

Elza ima 30 godina, i u komi je već pet nedelja zbog loše vezanog čvora i pada prilikom alpinističkog penjanja.
Ona ne reaguje, ne može samostalno da diše, mirna je i tiha... kao biljka.
Roditelji joj dolaze sve ređe u posetu jer su počeli da gube nadu, prijatelji je posećuju i jedan stranac - Tibo koji sasvim slučajno završava u njenoj sobi, potpuno nesvesan da će baš on biti taj koji će uspeti da dopre do nje.
Svi zajedno pričaju Elzi svakodnevne situacije i male detalje iz života potpuno nesvesni da ih ona čuje, da je svesna svaga - ali nemoćna da odreaguje.

''Ne volim da spavam zato što se tada osećam ne samo kao stanar u sopstvenom telu već i kao nemi posmatrač. Gledam sve te slike kako prolaze pored mene, a nemoćna sam da ih brzo odagnam dok se budim u znoju ili se branim od njih. Mogu samo da ih gledam kako se smenjuju i da sačekam da prođu.''

Tibo jednog dana dolazi u bolnicu u posetu bratu, koji je pijan usmrtio dve devojčice. Ljut i besan na njega, ulazi u drugu sobu na istom spratu, privukao ga je miris jasmina i upravo tu ugleda nepomičnu Elzu i odlučuje da dremne. A onda to radi opet naredne nedelje, dok posete Elzi ne postanu redovne.
Kada upozna njene prijatelje i roditelje, shvata da ga privlači ova mlada žena, iako je i ne poznaje i daje sebi jedan zadatak: da joj pomogne da se probudi.

''Mrzim oluje, ali izgleda da mi ova duga ponovo uliva nadu. Dobro je da i oluje nečemu služe.''

Načelnik bolnice uverava ostale lekare i Elzine roditelje da je vreme da je skinu sa aparata. U početku odbijaju, međutim, kako vreme prolazi, i oni shvataju da možda to treba da urade...

''Zapadam u depresiju čim počnem da mrzim sve te lekare, buduće lekare, stažiste i specijaliste, uključujući i onog koji je donekle stao u moju odbranu. Sve ih mrzim bez izuzetka. U napadu besa zamišljam njihova ružna lica i njihove užasne karaktere. Čak idem dotle da zamišljam kako će jedan od njih postaviti nekome pogrešnu dijagnozu, ali naglo prekidam da o tome razmišljam.
Ne. Pogrešna dijagnoza bi bila pogubna za pacijenta. Ne mogu to da im želim, pre svega jer bih ja mogla biti baš taj pacijent. Mogla bih to biti ja.'' 

Dalje neću otkriti, i ako budete čitali ovu kratku knjigu, nemojte okretati na poslednju stranu da vidite kraj. Pustite da vas priča vodi.

''... Znam da je sve to važno. Neprocenjivo. Ali svesna sam i da je ljubav ta koja svemu daje boju.''

Ova knjiga me je privukla čim sam je videla na sajtu Lagune, mada moram priznati da me malo kočilo poređenje sa ''Krive su zvezde''.
Već i ptice na grani znaju da me Grin nervira i da je jedino Aljasku napisao kako treba.
Ali drago mi je što nisam odustala od čitanja zbog toga. Još jedna od onih knjiga koju sam uzela u ruke i nisam očekivala mnogo, a onda me oduševila.

''Neka bar neko i dalje sanja.''

Surova realnost bezobraznih lekara koji se igraju toga ko zaslužuje, a ko ne zaslužuje da živi, s jedne strane...
A s druge strane, predivna ljubavna priča, koja je, istina, više bajkovita nego realna, ali knjige i služe tome da nas bar na trenutak odvedu u neke druge, lepše i izmišljene svetove.

'' ''Slučajno.''
I to je jedino što je rekao. Ne želim nikada više da čujem tu reč.''

Od mene 4,5 zvezdice.
Dala bih 5, ali mnogo je kratka i zameram jedino to što nismo dobili ''Šta je bilo posle'' trenutke.

''Svako je odleteo na svoju stranu, nismo odabrali istu pistu za sletanje.''

''Svi su mislili da je nemoguće.
Našao se jedan idiot koji to nije znao, i koji je to uradio.''
Marsel Panjon

 

Sunday 3 December 2017

Elisabet Benavent - Na Valerijinom mestu


Izdavač - LAGUNA

''Potreban mi je muškarac koji će me razumeti.''

Četiri najbolje drugarice, potpuno različite, ali baš zbog toga i funkcionišu tako dobro.

''Svako pritisak podnosi kako zna i ume.''

Valerija - Protogonist u romanu, ima 27 godina, udata za svoju prvu ljubav Adrijana, pisac. Posle velikog uspeha nakon objavljivanja prvog romana, Valerija daje otkaz u firmi, ubeđenja da će sledeće romane napisati lako. Međutim, nailazi na blokadu, kako u pisanju, tako i u braku.
Skoro šest meseci bez sexa sa Adrijanom, Valerija se oseća zapostavljenom, a onda otkriva da Adrijan, inače fotograf, ima zgodnu i mlađu pomoćnicu. Poljuljano samopouzdanje, inat i Lola je bacaju u naručje Viktoru. Viktor je zavodnik, zgodan, budi u njoj sva osećanja na koja je pored Adrijana i zaboravila da poseduje.

''Lako je da se lepo osećamo u vlastitoj koži kad uza se imamo nekog ko se prepustio potpunom obožavanju naše malenkosti. Možda bi trebalo da i ja nađem takvog sledbenika...''

A kad smo kod Lole... Lola je najotvorenija, najluckasija i najluđa od njih četiri. Nju ne zanima tuđe mišljenje, kao ni predrasude okoline. Lola je tip žene koju volite ili mrzite, nema sredine. Ja sam je obožavala.
Lola voli sex i ona menja muškarce, bez obaveze i osećanja. Iskrena je, sjajan prijatelj i ima svoj rokovnik u koji zapisuje sve što ona smatra važnim.
Ali i ona ima jednu slabu tačku, Serhio, kolega s posla... Koliko god uživala i igrala se s njim, smeta joj što Serhio ima verenicu i što je ona uvek rezerva.

''Lolu ne zanima šta ko misli kad je u krevetu. Samo ono što oseća. S te strane mi se uvek mnogo sviđala... Ne u krevetu, već u životu. Nju je baš briga za ljude.''

Karmen... Ona je romantična, umerena i usamljena. Jedina kojoj ljubavni život prosto ne ide od ruke. Problem u životu joj je šef sa kojim se stalno svađa i kolega koji joj se dopada, ali ne zna kako da mu privuče pažnju.

''Nema smisla kriti značajne stvari a još manje odlagati neizbežne. Osećanjima se ne može upravljati, koliko god neki govorili da je posredi volja.''

I na kraju Nerea... Jedina koja ''štrči''. Nerea je prelepa, ali nema dečka, svakome koga je upoznala - nešto fali. No, na iznenađenje njenih drugarica, Nerea odjednom ima savršenog dečka bez ikakvih zamerki. Ali, da li je gospodin savršeni stvarno bez mane ili ima neku lošu stranu... To neću otkriti.

''Nema veće laži od polovične istine.'' 

Moram priznati da je ovo jedna od onih knjiga za koju sam se prvenstveno zalepila zbog naslovne stranice. Onda sam pročitala o čemu se radi i kupila sam je na Sajmu jer nisam dugo čitala chick lit.
Nisam mnogo očekivala, ali BUM! Odlična je knjiga. Sam početak malo više podseća na Sex i grad i to je jedina zamerka koju imam.
Nakon toga postaje stvarno zanimljiva, svaka devojka ima svoju priču i polako ih upoznajemo.

''Ima nečeg čime čovek ne može da upravlja iako bi hteo.''

Ima ljubavi, ima tuge, usamljenosti, smeha, sexa..
U prevodu, sve ono što se i očekuje od knjiga iz ovog žanra.
Brzo se čita i ja je nisam ispuštala dok nisam završila.
Bila sam u raspoloženju za nešto laganije i stvarno sam uživala.

''Ne zanosi se. Nesumnjivo je iskren, ali već sam ti rekla da je spreman na sve da postigne ono što želi. A izgleda da tebe mnogo želi.''

Ova knjiga inače ima još četiri nastavka i ja se nadam da će Laguna prevesti sve.

''Nisam žena kakvu očekuješ, a ti meni ne možeš da pružiš ono što želim.''

5 chick-lit zvezdica!

''Pojam stvaranja ne može da se meri radnim danima. On je hirovit.''

Wednesday 29 November 2017

Most Popular Books Published In December 2017

Neki od popularnih naslova koji izlaze tokom decembra.


Villain (Hero #1.5) by Samantha Young - December 5th 2017


Over Us, Over You by Whitney G. - December 7th 2017
Sinful Empire (Mount Trilogy #3) by Meghan March - December 19th 2017
The V Card by Lauren Blakely, Lili Valente - December 13th 2017
Behind the Bars by Brittainy C. Cherry - December 7th 2017
The British Knight by Louise Bay - December 5th 2017
Sweet Life (Sugar Rush #5) by Nina Lane - December 12th 2017
 
 
The Man in the Black Suit by Sylvain Reynard - December 1st 2017
Can't Get Enough (The Original Heartbreakers #6) by Gena Showalter - December 5th 2017
Miss Mechanic by Emma Hart - December 12th 2017
Children of Ambition (Children of Vice #2) by J.J. McAvoy - December 20th 2017
The Hookup (Moonlight and Motor Oil #1) by Kristen Ashley - December 19th 2017
Cowboy Up (Coming Home #3) by Harper Sloan - December 19th 2017
 
 
Brave (Contours of the Heart #4) by Tammara Webber - December 19th 2017
The Evermore of Callie and Kayden (The Coincidence #8)
by Jessica Sorensen - December 26th 2017
Love, Life, and the List by Kasie West - December 26th 2017
Roomies by Christina Lauren - December 5th 2017
Brave (A Wicked Saga #3) by Jennifer L. Armentrout - December 11th 2017
The Young Queens (Three Dark Crowns 0.5) by Kendare Blake - December 26th 2017
 
 
Ostale knjige koje izlaze tokom decembra možete pogledati OVDE
 

Wednesday 15 November 2017

Tamara Kučan - Profajler


Izdavač - URBAN ART

Tog dana kada je izašla, tog dana sam je i kupila, što bi neko rekao bila je još uvek vruća. Želela sam je baš baš baš, a onda je stigla. Par dana obaveza i kao pročitaću je za par dana. Kada sam je konačno prebacila sa police na stočić da bude pri ruci, spustila sam je i od tada tako stoji. Gleda ona mene, gledam ja nju. Plašim se?! O da! Tih dana sam sama sa sobom tumarala mislima. Preispitivala sebe da li i šta očekujem i koliko ce me dotaći i koje osećanje probuditi. Kada sam Tamari pomenula da sam uplašena ona je rekla (citiracu je) da je strah opravdan ali da je takođe bolje biti budan po pitanju nekih stvari nego spavati.
Prethodna knjiga Tamare Kučan me je razvalila i stvarno mi je trebalo vreme da je prživim i nakon čitanja. Kako sam znala da Tamara kroz svoje priče sazreva, od "Profajlera" sam očekivala dosta. Kad sam pročitala da ovo nije knjiga za šljokice znala sam da je ozbiljno. Tu dolazimo do onoga "plašim se", plašim se priče, plašim se onoga što će protutnjati kroz mene. Ovo je moralo da bude napisano da bi uhvatila knjigu u ruke, kao neka naredba "e sad moraš, dosta je više odlaganja”.
Prošlo je dve noći i dva dana, otvorena beležnica da ispišem svoje utiske. Da, da, knjigu sam čitala toliko dugo, noćas u dva sam je završila. U snu sam se budila da u telefonu ispišem reči koje bi prenela ovde a kasnije vama svima. Kažu pametni ljudi da ono što poslednje vidiš pred san to i sanjaš, ima istine. Bila je ovo duga noć, borba, preživljavanje, puno boja i puno sivila. Ne znam čega je bilo manje a čega više. Nikad duže nisam čitala neku knjigu i nikad više nisam neku knjigu išarala običnom olovkom. Prvi put mi se desilo da knjigu završim i okrenem prvu stranicu gde je usledilo čitanje iznova. Tek tada su prve stranice našle svoje mesto u slagalici. Kad sam ih čitala prvi put divila sam se autorki kako je sklopila sve to i našla fantastične reči koje su sjajni citati. Kad sam čitala drugi put to je bilo divljenje, savijanje glave pred jačinom, pred kamenom.

Svaku svoju knjigu autorka studiozno napiše, istraži svaku sitnicu, svaki deo priče, skuplja činjenice, dokaze, detalje. S obzirom da ovo nije knjiga za sjaj i šljokice tako sam joj i prišla. Za razliku od drugih knjiga, čitajući Profajler nije mi bilo teško da zastanem, odložim je, napravim pauzu, prespavam nepročitanu stranicu, izađem i prošetam. Ovo nije knjiga koja se čita u jednom dahu, složile smo se i Tamara i ja, ovo je knjiga kroz koju treba udahnuti, čija te bol treba boleti i čije reči i dela trebaš sažvakati. Sve na brzinu je ćorsokak i pretvaranje jake knjige u sapunicu.

Knjiga počinje pismom, knjiga počinje iskrenom kletvom mlade devojke. Stara joj je duša zato je i mogla da napiše to baš tako. Kletva i dobra lekcija kao i uputstvo šta čeka onog koji zaslužuje duševnu smrt, onom ko zaslužuje da se stalno okreće iza sebe i u kome treba i mora da stanuje strah. Čisto da proživi tuđe proživljeno, čisto da oseti.
Najgore je kad ne shvatiš granicu između igre i igračke, kada misliš da se igraš a ustvari si savršeno skrojena lutkica koja je došla do pucanja. Mada nekad je ta lutkica bila osoba koja je vukla konce tuđih života, nalazila svoja opravdanja kroz svoj bolesni um. Bolesni um je pak došao iz njegove boli i trauma. Malo ljudi postanu ljudi nakon lošeg iskustva, malo ljudi nađu beg i time spasu, do neke granice, sebe. Time nađu tračak svetlosti i snop boja.
Ovo je naizgled do nekog dela jedna nesrećno ljubavna priča, život koji nije lep, devojka koja ostaje bez jednog roditelja (toga imamo oko nas). Sve je to ako je čitamo od 12-te stranice. Ako je čitamo od početka pa tu budu te stepenice, onda tu ljubavnu priču čitamo jako oprezno, ne verujući da jedna ljubavna priča koja se nesrećno završava bude knjiga koja ima 420 stranica. Kada se okrenemo oko sebe u real lifu, ima masa ljudi tačnije devojaka sa tužnim detinjstvom, sa neshvaćenosti od strane roditelja, sa nesrećnim ljubavima. U knjizi Marina živi baš takav život gde sama sebi kroji dane, nedelje, mesece, godine. Zavlači se u ljušturu, postaje kamen, postaje osoba do koje nikako nije lako dopreti.

"Svaki covek ima trenutak... Trenutak koji je sve promenio. Trenutak koji ga je promenio." 

Tako i Marina ima svoj trenutak. U svom životu imala je svoje vreme, bila je bezbrižna i srećna i imala je svoje nevreme kada je bila kučka. Svi su mislili da joj je život savršen, želeli su da žive njenim životom ne znajući koliko je crnilo u njenoj duši. U njoj se sve raspadalo.

"Dok su se svi divili mojoj psihičkoj snazi, u meni se sve slamalo. Unutar mog života se sve raspadalo... Jedina mrlja koju nisam mogla da obrišem, bio je moj odraz u ogledalu. Tokom čitavog života imam jedan te isti osećaj, da mi duša hoće napolje. Kao da je moje telo kavez a koža preuska... Imala sam dva izbora. Da korov koji raste u meni zalivam i uzgajam ili da postanem svoj ogled, svoj prvi pacijent ..."

U godinama kada u sebi ludimo i na sve gledamo kao na mrlje oko nas, ona je tako videla sebe. Bila ugušena sopstvenim životom, onim što živi, diše, oseća. Kako odraste osoba koja tako doživi sebe? Kako gleda ispred sebe ? Pobeći, otići, što dalje... Daleko zagnjuriti u svoju želju i svoj san. Jedino tako opstati...i otišla je. 

Koliko je potrajala njena jačina i ono čvrsto u šta je sebe okovala? Odrekla se toga zarad osmeha koji nikad nije bio srećan, sve do tada. Volela je i bila voljena. Negde daleko od kuće našla je svoj mir, mislila je da je to nešto za šta vredi da se boriš i što će potrajati. Ustvari sve je bila laž, nepostojeće. Svako od nas u životu, u tim godinama mladog ludila za sve što se desi lepo, mislimo da će potrajati i da je pravo. Nije bilo kod nje. Taj neko je zbog sebe okrenuo leđa njoj i ostavio je da se pita gde je njena greška i u čemu je ona pogrešila. Po ko zna koji put u životu. Puno puta u knjizi je ona živela svoj najveći strah - nju samu. Napuštenu. I opet kao i pre toga, puno puta, krenula je dalje.
Kroz život opredelila se za zanimanje u kojem će pre svega sama sebi pomoći. U kome će saznati šta je igra i pod kojim uslovima se igra. Težila je tome da nauči da se sa bolima poigra, pusti ih da se vesele, da nauči da pobegne od same boli. Sa druge strane želela je da kroz svoje stečeno znanje pobedi bes, najopasniju boljku duše, želela je da shvati tugu, želela je da nauči kako da tuga ne eksplodira u njoj. I jeste, isplakala se i krenula dalje. Nikola, bivša dvodecenijska ljubav, olicenje devojčicinih sanjarenja. Neko ko je tu u njenoj kući, daleko od nje a tako blizu. Našao se baš tad uz nju kada je njena umorna duša želela neko srećnije mesto samo da bi osetila bilo šta. Bio je promenljiv, bio je nedokučiv za nju i neko koga ne može da čita.
Kako je vreme prolazilo i kako je težila da postane pravi psiholog samoj sebi a kasnije i drugima tako je put vodio ka zanimanju koje će joj odrediti život. Profajler! Osoba koja stvara profile osobama koje ne zna, koji su ili kriminalci ili prestupnici ili psihopate ili sociopate. Čita im osobine, karaktere, živote, osoba koja stvara sliku o nekome koga vidi ili ne vidi.
Koliko je teško biti profajler osobi za koju misliš da je znaš, koliko je teško pročitati njegovo ponašanje, mimiku, pogled, pokret? Može li se to? Koliko je teško shvatiti ludilo nekog svog? 

"Uspevam da ga shvatim samo sa profesionalne strane, sa ljudske tesko." 

Mislim da u ovom slučaju shvatiti i pročitati nikako nije isto. Prividno shvatiš njegovo ludilo opravdajući ga besom a u stvari ne vidiš dubinu njegovog ludila, pokretač svega toga. I onda istina, Nikolu nije da nije mogla da analizira, nije on čovek koga voli Marina, jednostavno je odbijala da ga pročita - misleći da je to jedini način da oseti ljubav. Ispadi osobe koja je uz tebe shvatiš kao trenutno loše raspoloženje, tako bi svi mi. Marini, psihologu, profajleru, u nekom trenutku se pali lampica. Sklapaju ce početne puzle. On sa toliko lica. Ne maski, maske se skinu. Ovo su lica i njegova sposobnost da ih zameni bez da trepne. Nije želela laži, samo nekog pored sebe. Dala mu je šansu ali kroz tu šansu je shvatila da nije on samo tužni ranjeni dečak, mnogo je više od toga. Hvala bogu na fakultetu koji je završila. Znala je da "Nesrećne boli sva nesreća ovog sveta", on nije bio takav. To je bilo dovoljno da crv sumnje izjeda nju u vezi njega.
A onda se javio on - R. Ozloglašeni haker koji se vodi kao kriminalac koga ne mogu da uhvate. Osoba koja pravi napade dobro smišljene da je postao za narod Robin Hud, za njih opasnost. Javio se njoj. Dao joj je sta želi u zamenu za detalj, u zamenu za pomoć. On koji ne moli nikog, ona koja ne pomaže. Ona, profajler osobe koja je muka svima. Ništa joj se tu nije poklapalo, kockice su se sklapale u drugom smeru koji su drugi bojkotovali. Ostala je sama sa svojim mislima i osobom koja je strana, koja ne postoji.
Uplela u vrzino kolo. Sa jedne strane osobi koja joj je bila stranac ona nije bila stranac, ne više... dok osoba koju je znala dve decenije shvatila je da je ništa drugo nego stranac. Dva stranca u životu a ona na raskrsnici.

U tom vrtlogu i ona i mi koji čitamo shvatamo da je ona do tada živela laž a da je istina, deo ispred nje, čeka da bude ispričana. "Glupaka jedan tren opameti", pa nek je i školovani glupak. Šamarale su je tajne koje su bile otkrivane, šamarala su je osećanja koja su bila zakopana, sećanja, blato, oguljena kolena, pocepana tkanina i odraz u ogledalu. Prijateljstvo sa R. donelo joj je boli ali i oslobađanje. Uklapala se u njegov binarni sistem tako lako što je plašilo koliko njega toliko i nju. Sve što joj je rekao, prosuo pred njenim nogama, slomio joj je već slomljeno srce samo iz razloga jer je verovao da je to jedini način da se bolje sastavi. Marina, školovani psiholog učila je da se uvek prilazi sa dozom opreznosti. Stvarnost je malo drugačija. Neko sa kim kuckaš do duboko u noć, sa kim deliš sve ono što ne možeš sa ostalima oko sebe u realu, postane bitan. Postane osoba zbog koje želiš da pozavršava sve u svom danu kako bi ukrao tren sa njim. Osobi kojoj pišeš, koja je u realnom vremenu preko puta tebe u maloj kutiji, spreman si da daš sve što nikad ne bi u realu. To je istina, to znaju mnogi od nas. Reč po reč, osećaj, podudaranje misli, preklapanje reči, kuckanje u isto vreme isto slovo. To osvoji misao a kasnije i sve ostalo. Koliko je lako kad sumnjaš u nekog, poverovati strancu, dati mu sebe na dlanu. Verovati, poveriti mu život, reči, istine, sve. Kažu papir trpi sve, papir smo zamenili računarom i tu je caka. Bez obzira koliko smo učeni, jaki, pametni, kad iz dana u dan kreneš pisaniju sa nekim ko ima mrvicu uvida u tvoje slabosti spreman si da ogoliš dušu pred njim. Marina je to i uradila, dozvolila da svoj sram i odraz iz ogledala pokaže jednom hakeru koji postaje stvarna osoba. Spojila ih je nepravda prema njima, prema voljenima. Spojila ih je bol koju su prepoznali na prvi klik. Spojila ih je tišina, ćutanje, uzdah, neuravnoteženo disanje, spojila ih je tajna. 

"Tajna - to ti je neraskidiva veza, ne može udaljiti ljude, ma koliko se oni trudili i želeli da budu daleko."

Spoj dve ranjenje duše je neraskidiva veza, ma sta da se desi. On je postao njen beg, ona njegov administrator. Njihovi trenuci pravi kaleidoskop, prepun boja i na mrvicu od trenutka kad sve nestaje. Snovi, želje, maštanja i opet rušenje. Igra oholog čoveka sa dve duše, pad, opet beg, dizanje svega onog naučenog kroz uzaludni fakultet. Da li je uzaludni? Marina, devojka koja zna kako da pobegne, naučio je život kako da nekom pokloni bol da bi ona koračala. Jaka žena, slomljena duša,osoba koja nađe način kako da krene dalje, kako da uništi grešnu dušu, grešne ruke i nekog ko ne zaslužuje da bude spašen. 

Predaja! Da li je to izdaja nečeg Marininog i R-ovog? Možda nije ali je svakako okidač za pomeranje sopstvene granice.
Trebalo je na kraju pasti kako bi se preživelo, kako bi se čudoviste slomilo i misao razbistrila. Trebalo je svoju dušu dobrovoljno dati đavolu kako bi zaštitili druge. Mala je to cena, a to zna hrabro srce. Marina je pakao prošla iznova time što je izgubila deo sebe, ne time što je drugi deo žrtvovala zarad višeg cilja. Bila je jednim delom svoja,slobodna. Jedino što je zarobilo su zatvorski okovi i tišina sa druge strane. Hladnoća i skamenjenost, opet.
Prolazili su dani, zver je uhvaćena, rane zacelile, bar one površne. Duša krvari. A onda boje, kaleidoskop u njenoj glavi, kaleidoskop na monitoru i njeno znanje koje se budi baš kad treba. Lampice se pale da pokažu najlepšu moguću nijansu te sprave i ne postoji u tom trenutku tren u kom će to nestati. Možda u sledećem hoće ali ono bitno je pobedilo. 

Profajler, nije za šljokice, o ne nikako. Dok sam čitala knjigu klecala su mi kolena, prevrtao stomak, grčio zeludac, krvarilo srce. Kada uspeš da se poistovetiš sa osobom o kojoj čitaš osetiš svaku njenu bol i zaboli svaka njena rana. Živiš njen zivot koliko ti ona dozvoli. Navijaš za njenu pobedu i shvatiš da si i ti pobedio kada preživiš sve njene košmare. Da, za neke stvari moramo biti budni i nikako ne smemo da zatvaramo oči pred njima. Marina je primer da je svaka žena samuraj u svojoj boli, izdiže se i pokušava da pobedi zver koja je slama. Marina je primer kako je "tanka granica između tajne i laži. Tajna je beg. Istina je sloboda." 

Kraj profajlera, pocetak žene. Lepo sam napisala na početku, divim joj se. Izdigla se kao feniks. Naučila je da i u mraku uoči boje kaleidoskopa i obasja svoju slobodu. Isprepletani prsti i osmesi koji kriju pokopane tuge.
Pismo s početka samo je čin dobrodošlice čudovištu u pakao. Da li smo upoznali Marinu kroz ovu knjigu, teži slučaj. Teško je ranjenog upoznati!

Hvala Tamara na jos jednom šamaru! Svakog čitaoca si ovom knjigom pukla najvećim buzdovanom po glavi i probudila ga. Ti si birala da to ne bude tiho i nežno a mi svi treba da smo zahvalni za to.
Pitao me je moj kolega knjigoljubac Marko za ocenu. Ne mogu ja ovo ocenom oceniti, nikako! Svaka suza, uvrtanje stomaka je ocena ovoj knjizi.

P.S. Trebalo bi doći do osobe koja odlučuje o tome koje knjige treba uvrstiti u školsku lektiru. Nakon Indiga ovo je knjiga koja takođe zaslužuje mesto u njoj.

Tuesday 14 November 2017

Sesilija Ahern - Obeležena


Izdavač - PUBLIK PRAKTIKUM
Flawed (Flawed, #1) by Cecelia Ahern
★ ★ ★ ★ ★

"Moć. Uvek je o tome reč, ne zaboravi. Ljudi žele novac ili moć."

Zamislite svet u kome nema mesta za greške, svet u kome vas greška može odvesti u propast, svet u kome do kraja života nosite žig te greške.

"Bosko, poznatiji kao sudija Krevan, predsednik je suda u komisiji koja se zove Savet. Savet, najpre osnovan kao privremena javna istraga lošeg postupanja, sada je stalni organ koji nadgleda ispitivanje pojedinaca koji su pogrešili, i zbog toga će biti obeleženi. Obeleženi - to su obični građani koji su napravili moralnu ili etičku grešku. Na kožu im se vrelim žigom utiskuje slovo "G", na jedno od pet mesta. Mesto žigosanja zavisi od toga u čemu su pogrešili.
Za loše odluke - žig je na slepoočnici.
Za laganje- na jeziku.
Za krađu od društva - na desnom dlanu.
Za izdaju Saveta - na grudima, iznad srca.
Za prekoračenje društvenih normi - na tabanu desne noge.
Pored toga, moraju uvek da nose traku sa crvenim slovom G na rukavu da bi bili uočljivi u javnosti i služili kao primer."

Selestina Nort (17) je savršena. Uzorna ćerka, sestra, učenica. Omiljena u društvu, ima idealnog dečka Arta, sina sudije Krevana. Veruje u sistem, veruje u Savet. Prema obeleženim ljudima se ponaša kao da ne postoje. Obeleženima se ne obraćaš, ne pomažeš im.
Kada njena komšinica i profesorica klavira biva odvedena jer je načinila grešku, Selestinin svet se uzdrma, uskomeša, nešto se u njoj menja.

"Oduvek verujem u rad Saveta. Ja sam jedna od Boskovih najvećih pristalica. Razumem šta on radi. Njegov posao je da se pobrine da ljudi ne budu prevareni. Znam razliku između dobrog i lošeg, razumem pravila. Ali danas mi se čini da su pravila zamagljena, zbog toga što su se pojavila bukvalno pred mojim vratima."


"Može li se postići savršenstvo? Mnogo načina je isprobano i ispitano, u pokušaju da se do njega dođe, da bi se vlada na kraju odlučila za Krevanov savet i žigosanje ljudi koji su pogrešili. Šta god da radite, žig kojim je obeleženo da ste pogrešili ne može nikako da se skine. Nosite ga do smrti. Snosite posledice jedne sopstvene greške do kraja života. Vaša kazna služi kao podsetnik drugima - da razmisle pre nego što nešto urade."

Jedan dan dolazi u situaciju kada instinktivno donosi odluku - pomaže Obeleženom. Poslušala je svoju savest i prekršila pravilo, i prinuđena je da se suoči sa posledicama svoje odluke - zatvor, žigosanje, izopštavanje iz društva.
Dok čeka suđenje u pritvoru, u ćeliji do svoje upoznaje misterioznog Karika.

"Bila sam devojka koja poštuje pravila. Bila sam na njihovoj strani. Ništa nisam dovodila u pitanje. Sad sam, odjednom, na pogrešnoj strani svega, i sve preispitujem."

Svojim postupkom je uzdrmala sistem, uzdrmala sudiju Krevana, koji ju je kaznio surovim žigosanjem - dobila je čak 6 žigova, od dozvoljenih i postojećih pet. Sa tim šestim žigom ona postaje opasnost za njegovu poziciju i njegovu moć.

"Nekada sam mislila da je nemoguće da se bojim nekoga čiju ljudsku stranu poznajem, a sad shvatam da se njegove ljudskosti najviše plašim:"

Podelila je svet na pola, i svaka strana je zbog koristi želi za sebe, kao promoterku, kao nekoga ko će promeniti svet. Nije svesna kakvu moć ima u rukama. U njoj se budi samilost, bes i prkos, i uz pomoć malog broja ljudi, pokušaće da sruši sistem, odnosno sudiju Krevana kome je novac i moć udarila u glavu.


Da mi je neko rekao da ću Sesilijinoj knjizi dati peticu i favorites... Nisam njen ljubitelj nikako, njene drama/ljubavne/čiklit knjige mi se uopšte nisu svidele. 
Ali ova knjiga je savršena! Nešto totalno drugačije od nje. Ako imate tinejdžera, obavezno mu/joj gurnite ovu knjigu u ruke. Mada i nama "starijim" tinejdžerima s vremena na vreme treba ovakva knjiga. Verujte mi, ima šta da se nauči iz nje. 
Sesilija je stvorila surov svet. Svet gde se greške kažnjavaju žigosanjem, zatvorom i izopštavanjem iz društva. Svet gde Obeleženi ljudi jedu samo najosnovnije namirnice da bi preživeli, svet gde Obeleženom ne možeš pomoći sve i da umire pred tobom. Nisu to kriminalci, nisu iza rešetaka, ali su kažnjeni na život bez ikakvog luskuza, prava i svaki korak im se prati.
Ono što je najsurovije u ovoj knjizi je ponašanje "Savršenih", što odraslih, što tinejdžera. Veoma bahato, surovo i nadasve tužno. Ništa se taj Sesilijin svet ne razlikuje od ovog našeg u kojem živimo. 

Knjiga se vrti oko Selestine i njene borbe, što sa sobom, što sa svetom. Jaka junakinja, mnogo mi se svidela. Karik tek u naznakama u ovoj knjizi, al na "prvi pogled" mi se sviđa. Iako je Selestina na početku u vezi sa sudijinim sinom, potajno sam se nadala da neće on biti glavni lover boy 😇
Ne znam dal je Sesilija ideje i radnju pokupila iz nekih filmova, serija, drugih knjiga... meni se mnogo dopalo sve - od radnje, stila pisanja, glavnih i sporednih likova. Ono što je autorka htela da postigne ovom knjigom napisala jer u zahvali:

"Ako postoji bar jedna poruka koju bi ova priča trebala da prenese čitaocima, nadam se da je ona da niko od nas nije savršen. Nemojmo se pretvarati da jesmo. Nemojmo se plašiti što nismo. Nemojmo osuđivati druge i praviti se da mi nismo takvi. Ne zaboravljajmo da biti ljudsko biće znači biti nesavršen i dopustimo sebi da učimo na svim greškama koje pravimo kako ih ne bismo ponavljali." 


Sunday 12 November 2017

Tamara Kučan - Profajler


Izdavač - URBAN ART
★ ★ ★ ★ ★

''Ja nisam zlo koje me je obeležilo.'' 

Deep web, Dark web, psihopate, traume, sociopate, bol, istine, laži, pravda i nepravda...
Puna knjiga ludaka koje sam mrzela zato što postoje... i onih drugih ludaka koje sam volela jer su pravični...
Profajler je sve i svašta. ...Sve osim *jedna normalna devojka se zaljubila u jednog hakera i onda bitanga i princeza ljubav* bajke. Toga ovde nema.
U stvari, kod Tamare nema bajki.
Princeze su pretvorene u ratnice, a bitange u heroje.
Ponekad nas ubede da su heroji oni koji su zapravo monstrumi, dok pravi borci za pravdu završavaju zaključani ili emotivno uništeni, sve dok ponovo ne nauče da se probijaju kroz život.
Sami ili uz nečiju pomoć.

''Rešetke su rešetke - sa koje god strane bio.''

Marina, glavna junakinja...
Psiholog, naizgled jaka, naučila je sebe da postane kamen; hladna i distancirana.
Rano je ostala bez majke i živi sa ocem Đorđem, policajcem kome je najveća želja da Marina krene njegovim stopama. Međutim, Marina ne veruje u pravdu, Marini je pravda pre mnogo godina, posle maturske večeri, okrenula leđa.
Ona traži neke svoje istine, neke svoje ljubavi, neku naizgled nedostižnu sreću i sebe samu.
Traži se u svetu, traži se u drugima, traži se svuda, osim u sebi.
Jer tamo gde je najbolnije retko zavirujemo.
Slomljeno srce i bol je iz Amsterdama bacaju pravo u naručje Nikoli, policajcu kome je njen otac Đorđe uzor i neko ko joj je bio prva simpatija.
I upravo je to početak jednog klupka koje se razmotava, početak kraja jedne traume, jedne boli, jedne katastrofe i mnogo nepravdi.

''One koje volim ne umem da analiziram. Gledam ih srcem, ne očima. Slušam ih dušom, ne ušima. I uvek redovno... najebem!''

Kada haker R počne da napada mnoge sajtove, Marina je ubačena da radi u timu sa Nikolom, Markom i Petrom.
R se mora što pre zaustaviti i svima je čudno jer je skoro uvek, na ovaj ili onaj način, Nikola meta napada.

''Zašto želiš da uhapsiš hakera? Mislim... zašto se uopšte hapse hakeri, mogu li oni uopšte da robijaju? Za hakera je hakovanje umetnost. Kao slikar koji slika sliku. Zar nije haker poput bilo kog umetnika koji uživa u procesu realizacije svoje ideje? Sudeći na osnovu filmova... Meni su hakeri carevi. Na razumem baš njihov posao, ali razumem psihu čoveka koji ima cilj, ideju.''

Đorđe je ponosan jer je Marina krenula putem kojim je on oduvek želeo za nju, srećan jer je u vezi sa divnim i savršenim Nikolom.
Ali Đorđe ne sluti da se raduje laganoj propasti sopstvenog deteta.

''Ja ga, naravno, tešim, slušam, bodrim, aplaudiram, kličem, zasmejavam, hrabrim. Na to se svela ova veza. Na tešenje njega, neutešnog. Na psihoseansu koju mu pružam bivajući sve luđa i luđa.''

Međutim, ako je ljubav iluzija, lako se ugasi.
Posebno ako ta ljubav nosi sa sobom duhove prošlosti.

'' - Ti si žena sa kojom niko na planeti ne sme da se zajebava.
Osim tuge. Osim tebe... Prećutah.''

Čulo mirisa je najpakosnija boljka, blago onima koji je nisu osetili.
I upravo jedan miris parfema ostavlja Marinu bez svesti, dok jedna Snežana i prošlost isplivavaju na površinu.

''Ko bi rekao da će jedan susret između svesti i nesvesti biti dovoljan da pretvori maštu zaljubljene klinke u stvarnost povređene žene?''

Dok se bori sama sa sobom, haker R joj vraća nadu.
Nadu da negde na ovom svetu zaista postoje ljudi koji se bore za pravdu i da se takvi ljudi kriju iza kapuljača, a ne iza policijskih znački.
Nadu da ljubav postoji i da se rađa na prvi dodir, a ne na prvi pogled.
Nadu da će joj se sreća konačno osmehnuti.

''Želim da pati. Želim da mu uzmem godine i godine života. Želim da svakog jutra kada otvori oči zažali što je živ. Želim da nema razloga za smeh, a da svaki lažni smeh kojim skriva bol... Susretne more suza. Nekada zakon i pravda nisu isto. Nekada je osveta jedini put do pravde. Nekada, šta god uradio, ne možeš biti srećan. Ali možeš biti miran. I spokojan. Moj spokoj počinje jednim dugmetom.''

Ali dešavaju se neke druge stvari...
Planovi i propasti.
Bežanje i vraćanje.
Padanja i ustajanja.
Mamac.
Jedan nervni slom.
Ucene.
Sreća i ljubav na naizgled pogrešnoj strani zakona.
Gorčina kafe.
Gorčina života.
Jedna hostelska soba.
Vatrometi koji ne donose sreću.
I kaleidoskopi koji smiruju oluje.
... jer sreća beži i teško se stiže.

''Uvek sam slušala svoj osećaj. Nikada me nije prevario. Samo jednom, pre mnooogo godina nisam poslušala sebe. Tada sam postala unakažena.''

Sad malo o junacima da ne otkrijem ovom recenzijom previše...

''Da u tišini okončamo stvar... Srećom, pa mi sa tišinama dobro ide.''

Moram priznati da je ovo prva knjiga koju sam u životu pročitala u kojoj sam volela glavnu junakinju od prve do poslednje stranice. Uživala sam u njenom ludilu, u neustrašivosti i u toj borbi za pravdu uprkos svemu, verovatno zbog toga što tu vrstu muke mučim i sama. A pravda u svetu je nedostižna, ali odustajanje je poraz. I to je začarani krug.
Različita boja očiju - drugačiji pogled na svet. Obični su dosadni. Čudni i oštećeni su često posebni. Takvi smernice biraju sami. Marina je izabrala onu bolju i težu.
Lako je biti psihopata i vaditi se na traume celog života, teško je ustati i ubediti sebe da ne povređuješ samo zato što si bio povređen.

''Mogu li živote, jednom da umrem na miru? Ne treba meni uteha. Meni treba pravda...''

R... R je ljubav, on je Dexter i Mr Robot vrsta ljubavi, a ja te dve serije mnogo volim, tako da je R od mene dobio čisto obožavanje. Neko ko se bori da pravda bude ostvarena delima, ne vikom preko Facebook-a.
R razume, oseća, prepoznaje i vidi laži pred kojima ostatak sveta zatvara oči.

''Da je na svetu više ludaka poput nas, svet bi bio normalnije mesto.''
''Da mogu, poklonio bih ti tebe. Zaslužuješ sebe. Ne kao kaznu. Kao nagradu.''

Đorđe... Prvo me je nervirao... Vrsta roditelja koja nastavlja svoje snove tako što decu usmerava na iste puteve. Međutim on je neko ko je sam ostao sa detetom, nakon smrti supruge, on se posvetio Marini i poslu. I ma koliko mi bio iritantan, upravo me je deo knjige u kom su glavni učesnici on i Marina - rasplakao. Jer niko ne voli kao roditelj i valjda ništa na ovom svetu ne boli više od suza i očaja rođenog deteta.

''Stavio te je u centar pakla samo da bi mu se divili. Svi imamo sujetu, svi smo gladni uspeha, ali ne može glad biti jača od poštovanja, od obećanja datog ljudima koje voliš!''

Sandra - Marinina najbolja drugarica, ona i Marko su sporedni likovi koji su mi se posebno dopali. Normalna, vesela, buntovna, harizmatična i pametna. Oslonac kad treba, blaga dosada kad je zapostavljena. Prijatelj koji po definiciji treba da bude takav.

''Tišina boli više od svih udaraca.''

Nikola... Da ne otkrijem mnogo, neću se tu zadržavati. Nikola mi je bio čudak od samog početka, tako nekako mutav i sav u karijeri, a inače da prostite, ne volim uniformisana lica. Opasno mi idu na živce, e tako isto se ta netrpeljivost prenela i na Nikolu. Odvratan, nadmeni stvor. Ćao.

''On je čovek reda, a mene uteha reda radi ne teši.''

Ali! Za jednog policajca Marko mi je bio nešto posebno. No, Marko je neko ko ima i buntovnu stranu, zato mi se i svideo. Čak sam potajno želela da on bude R, dok nije dobio svoju ljubavnu priču koja mi se mnogo sviđa. 

''Ne stvaraju okolnosti ljude. Ljudi stvaraju okolnosti.''

I ostaju Petar i Ogi... Stavila sam ih ovako namerno zajedno jer nisam sigurna gde da ih sortiram, obojica su mi na ''nit' smrde nit' mirišu'' a takvi su i u knjigama i u životu najgori. Kad vuče sujeta, pamet ode na put bez povratka.

''Želim samo da odem odavde, da pobegnem iz ove magle negativnosti, tenzije, dreke, sujete.''

Opet se recenzija Tamarine knjige odužila, ali ne umem drugačije kad su joj svi likovi kao stvoreni za analizu i pitanje: Ček' a zašto je ovaj lud?
Ili ako nije lud: A kad će da poludi?
Za sad, meni je ova knjiga favorit godine.
Tamara je opet čačnula sve ono o čemu se ćuti i što se gura pod tepih i to par tema o kojima treba govoriti, tačnije o kojima se MORA govoriti jer je zbog ćutanja ovaj poremećni svet upravo tu gde jeste.

''Klimam glavom jer ja to najbolje radim kada me boli, kada mi se stvarnost ne sviđa. Postajem kamen. Disciplinovani kamen koji nikome, pa čak i onom koji kamen može da istopi, neće pokazati trunku slabosti, trunku emocija.''

5 zvezdica plus favorites.

''Za normalne ljude, ludilo je kompliment, a za nas ludake - kazna.''

A kaleidoskop je za bojenje, što me je dodatno iznenadilo, taman da se sastavim posle ove knjige! 😌

''Čovek kada guši tugu, tuga eksplodira i raznese čoveka. Zdravo je isplakati se.''

Ps. Prošle godine sam guglala sekte, ove godine deep i dark web, ako mi ovi uniformisani zbog pretrage po netu zakucaju na vrata ja ću da im izložim tvoje knjige kao opravdanje. 😂

''Svaka čast na hrabrosti, na odabiru časne, opasne i pravične profesije, samo... Kada bi vas čovek otvorio i došao do vaše duše, video bi maglu oko nje! Bog zna kako bi se radovao misleći da magla skriva nešto izuzetno! Međutim... Kad se zađe unutra, tamo je praznina! Nema ničega!''