Wednesday 16 May 2018

Mia Šeridan - Arčerov glas


Izdavač - LAGUNA

“Shvatila sam nedavno da je često caka u ljubavi u tome da naučiš jezik voljene osobe.”

Prvi put sam pročitala knjigu 2015. godine, preporučila mi je osoba u čiji ukus ne sumnjam ❤❤❤ pogledala sam GR, došla do zaključka da to kod nas neće biti prevedeno - bar ne u skorije vreme, pa sam je pročitala na engleskom.
Kad je izdata i kod nas, kupila sam je i sad sam se opet prepustila ovom malom savršenstvu... i opet sam uživala isto kao kada sam čitala prvi put, opet je nisam ispuštala dok je nisam završila. Smejala sam se, sva topila od nežnosti zbog same radnje i opet zaplakala na istom delu. 

“Najglasnije reči su one koje živimo.”

Arčer i Bri...
Dvoje ljudi čije su živote obeležila čudovišta i njihove greške.
Bri, koja beži od sećanja na noć u kojoj joj je ubijen otac i ne sluti da će je život dovesti do Arčera, koji živi sam, bez glasa, prijatelja i porodice...
I da će upravo jedno drugo morati da podrže u suočavanju sa sopstvenim demonima.

“Otkad sam ga upoznala, shvatila sam da je čudesno šta sve možemo da vidimo i čujemo samo kada zapušimo usta i kad prestanemo da slušamo svoj glas.”

Ne bih dalje da pišem samu radnju, jer ova knjiga zaslužuje da utonete u nju bez mnogo informacija i da uživate. Iako se lako i brzo čita, ovo nije “malo se voleli, pa patili i onda živi srećno... bla bla bla” ljubić.
Ova knjiga je mnogo više od toga, roller coaster, koji će vas bacati i probuditi u vama svaku emociju ukolilo ste ljudsko biće koje razume one različite, one usamljene tragičare kojima je svet okrenuo leđa.

“Ružne stvari se ne dešavaju ljudima zato što zaslužuju da im se dese. To jednostavno ne ide tako. To je prosto... život. I bez obzira na to ko smo, moramo da igramo s kartama koje su nam podeljene, makar bile i sranje, i da damo sve od sebe da ipak napredujemo, da ipak volimo, da ipak imamo nadu... da verujemo da putovanje na koje smo se uputili ima svrhu....
I da verujemo da možda jače sijaju oni koji su prošli kroz najveće lomove.”

Arčer je jedan od najglasnijih likova koje sam srela u knjigama, jer kao i u životu, oni koji su prinuđeni da budi tihi znaju mnogo više od običnih ljudi...
Nije sve u glasu, sluhu, mirisu, čak ni dodiru... sve je u srcu.
Nije sve ni u mišićima kada samopouzdanje sapliće nešto iznutra.
Nije sve ni u oslanjanju na druge, već i u tome da i sami postanemo nečiji oslonac i da se izborimo sa svojim slabostima kako bismo za to bili sposobni.

“- A šta bi se desilo da me nisi ovde zatekao kad si se vratio?
- Onda bih krenuo za tobom. Borio bih se za tebe. Ali zar ne shvataš, morao sam prvo da se izborim sa sobom. Morao sam da osećam da sam te dostojan.”

Bri je još jedna (od sad već ne toliko retkih) junakinja koja mi je od samog početka bila posebna...
Jer nas uči da:
- Čak i kad bežimo od sopstvenih noćnih mora, možemo usput nekome da pružimo da ruku.
- Predrasude zatvaraju srce i bacaju ključ.
- Razumevanje i upornost idu zajedno kada je neko vredan pažnje, a kada se sa tim pomeša i zaljubljenost, granice više ne postoje.

“A onda je mama naišla i uzela mi vez iz ruke i okrenula ga - i s druge strane je bilo remek-delo. Uzdahnula sam i osmehnula se. Volela je ptice. Sećam se tog veza - gnezdo puno ptića, a mama im se upravo vraća. Zastala sam razmišljajući. Ponekad se setim i prizovem u misli mamin vez kad mi se čini da mi je život u haosu i kad ne mogu da ga razumem. Zatvaram oči i pokušavam da se ubedim da iako ne mogu odmah da vidim drugu stranu, a strana koju gledam je ružna i zbrkana, da se od svih tih čvorova i izgubljenih niti veze remek-delo. Trudim se da verujem da iz nečeg ružnog može nastati nešto lepo, i da će doći dan kad ću videti i to. Pomogao si mi da vidim svoj vez, Arčere. Dopusti da i ja u tome pomognem tebi.”

Ljubav nema definiciju.
Ljubav je jedinstvena za svakoga.
Ali svaka žena zaslužuje Arčera koji će je držati u naručju, koji će ćutati, ljuljuškati je i pustiti da suze ispričaju svoju bol pre dolaska reči. Svaka žena zaslužuje svog Arčera koji će bez reči izgovoriti “Ne” svim ostalim ženama i prevarama.
I svaki muškarac zaslužuje svoju Bri koja će ga uhvatiti za ruku kada posumnja u sebe i pomoću koje će postati jača i bolja verzija sebe.
A sve ljubavi zaslužuju ovakvo razumevanje, međusobnu podršku i poštovanje, ma koliko jedinstvene i sjajne same po sebi bile.

“I najgore je bilo što sam znao da ja nju volim strasno, jako i svim srcem, čak i slomljenim parčićima svog srca, čak i onim nedostojnim i bezvrednim. I možda tim delovima čak i najviše.”

5 zvezdica za ovo čudo koje me je po drugi put pogodilo na svakom mogućem nivou.

“I ponekad je to dovoljno - jedan čovek koji je spreman da čuje tvoje srce, ono što se niko pre nije potrudio da čuje.”