Thursday 19 December 2019

Keri Čin - Nedostižna


Izdavač - LAGUNA 
Suzanine utiske za knjigu "NEDOSTOJNA" možete pročitati OVDE

Posle Nedostojne na red došla i Nedostižna. Posle pročitane knjige nešto se mislim, da li je ona bila nedostižna ili je on bio, ili su pak mislili da su nedostižni a da su ustvari samo to bile maske koje su bile silom prilika postavljene za neke nevažne i nebitne ljude. 
 
Posle Petra ja sam bila pod utiskom da se i danas posle godinu dana od toga sećam svega što je probudila u meni. Ta priča je bila uvod u Kerin svet i bila sam srećna što nisam pre uronila u priče o vrelim momcima na watt-u. Kako sam tada osećala zadovoljstvo držeći Nedostojnu u štampanom obliku tako i sad uživam u ovoj priči među čarobnim koricama. 
 
Na kraju one knjige došla sam do zaključka da je moć kučka. Negde duboko u sebi sam sahranila priču o kriminalnim momcima i sve ono što sam i sama znala o tom svetu ploveći nekad davno njime. Keri je probudila taj deo mene. Neću joj zahvaliti jer se neko moje JA bori sa tim da ti davni osećaji isplivaju i podsete me.
 
"Slatko a sveže, grešno a tako ispravno!"
 
Što se tiče Mojsija, rekli su mi posle Petra da ću tek njime biti opčinjena i zatečena. Znala sam da me ne može ništa iznenaditi ali sam željno čekala da me zavede.
Mojsije, moć koja hoda, samouveren, neustrašiv, svestan svoje pojave, svestan svoje harizme i toga šta može onda kad poželi.
A poželeo je nju.
 
Dubravka, nezavisna, jaka, temperamentna i odvažna. Ostvarena a opet svesna da joj jedan delić slagalice fali da bude srećna. 
 
Ovo je priča u koju se zaljubiš, priča čiji te događaji poremete, gde navijaš iz petnih žila za strast, za pobedu nad mračnim noćima, gde ti dođe da pripucaš jer nekad život odredi putanje koje ne priželjkuješ. Ovo je priča za koju zaboraviš da je, samo to, priča koju trebaš da pročitaš a ne stvaran život iz kog će proizaći psovka ili bes jer ti dođe da zavrneš šiju tom nekom liku sa vrućeg asfalta koji je rešio da se igra suda. Ovo je priča o dvoje jakih i nedostižnih koji se jedno drugom daju do srži, do poslednjeg daha. O dvoje ljudi koji su spremni da ginu jedno za drugo, koji su toliko jing i jang, crno i belo, pozitivno i negativno jedno uz drugo da čine savršenu celinu od koje se ceo svemir zaljulja. Priča o dvoje ljudi koje krivica preti da sroza i da uništi a koji, ipak, pronađu način da oteraju tu tišinu koja jeca na sav glas.
 
"Od tada ne prestajem da mislim na njega, od tada se sve vrti oko njega... Od tada ga volim. Ludom ljubavlju koja je slepa za sve što jesam, za sve što on jeste. U mom srcu ne postoji granica koja bi me zaštitila od bola i straha. Pokušala sam da je napravim, pobegla sam ali time ništa nisam postigla." 

''Realan sam čovek, iako verujem u faktor iznenađenja, nisam verovao da je žena ta koja može da me iznenadi. Odnosno, reakcija mog tela na nju. Ima nešto u njoj što me neodoljivo privlači. Ona je ono što se zove rođena zavodnica a ja volim da budem zaveden."
 
Sve smo mi princeze svojim muškarcima koji pokušavaju da nam u svakom trenutku pokažu pažnju i ljubav i, takođe, svi su oni naši prinčevi koji se bore sa zmajevima. U svetu kriminala i života sa druge strane zakona nije ništa drugačije osim što je eksplozivnije. Baš kao kod Mojsija i Medene. Oboje su itekako ponosni, itekako svojeglavi, itekako dominantni. Strast njih dvoje kroz samu priču izlazi iz okvira ove knjige. Strast i erotika klizi sa stranica, diše toliko jako da je stvarna i opipljiva.
 
"Retko ljubim jer poljupce smatram prisnim činom, a žene koje odvodim u krevet ne doživljavam tako. Zato me dodir njenog vrelog jezika protrese i slatki trnci mi prožmu telo. Često osećam adrealin, ali ne u poljupcu."
 
Uživala sam dok sam čitala priču gde ona njega osvaja i gde on pada i ne znajući da se to dešava. Nesvesno je upao u mrežu misleći da će ona biti ta koja će pasti. Borili su se njihovi temperamentni i mislim da će svi koji su čitali ili će čitati ovu knjigu, uživati u toj igri mačke i miša ali i samoj predaji jedno drugome. 
 
Njemu nije pošlo za rukom da ostane svoj a njoj nikako nije bilo dozvoljeno da pobedi u njegovim igrama. U ovoj igri su oboje pobednici ili "gubitnici".
 
"Nikada nisam bila nesigurna žena, ali u tom trenutku poistovetila sam sebe s plenom koji je predator pažljivo izdvojio i čeka trenutak kada će ga savladati."
 
 
Na stranu sav onaj sex u knjizi ovo je priča o ljubavi jer je to jedino bitno što treba da pobedi. Keri nas je podsetila da je ljubav najhrabrija stvar koja ruši sve granice ovog sveta. Koja je jedina opravdana u svakom trenutku ludosti i greški.
 
"Ljubav je ona vrsta hrabrosti koju nikome ne možemo zameriti."
 
Do skoro sam mislila, i verovala u to svoje, da žena treba da se poigra sa muškarcima jer oni u toj igri uživaju. Nakon čitanja Nedostižne, nakon Mojsija shvatam da itekako ne treba biti uvek igra. Treba nekad otvoreno reći i pokazati šta je lepo, a on uradi. Šta ti prija i u kom njegovom dodiru uživaš. Potrebno je ogoliti nekad sebe pred njim, potrebno je biti iskren ma koliko to nas čini ranjivim. Ako se otvorimo mi kao žene, otvaraju se i oni.
 
Moram da napomenem (kao i posle Nedostojne) da svi oni koji se gade na reč "sex" slobodno zaobiđu ovu knjigu jer je puna sexa, puna svršavanja, zadovoljavanja, puna svega onoga bez čega ovaj svet ne bi postojao. 
 
"Kao tempirana bomba. Vidim da steže usne da joj ne pobegne jecaj i poželim da ga čujem."
 
Keri je i ovom drugom knjigom iz serijala NE, postigla trojku. Za sve one koje su željno iščekivale ovo, za sve one koje pucaju od morala, za sve one koje će verovatno onako usput pročitati ovo, za sve one koji će možda i kradom pročitati ovu erotiku na nivou, želim da kažem da je ovo još jedna lekcija zavođenja, još jedna lekcija da je predati se lako i lepo. Još jedna lekcija kakva žena treba da bude ili bar teži tome. 
 
"Jer ti si neobična vrsta dominantne žene. Želiš da pobeđuješ, ali da to ne bude laka i trajna pobeda. Želiš muškarca koji je dovoljno jak da te stalno izaziva i drži na vrtešci za koju nisi sigurna gde će se zaustaviti, ali ceš svojim nogama uvek pokušavati da je zaustaviš gde ti želiš."
 
Na početku priče imala sam pitanje "Padaju li veliki na kolena?" Mislim da sada imam tri puta više pitanja ali jedno je sigurno - Mojsije je pokazao da pad na kolena nekad bude jedino što u životu želiš.