Thursday 10 January 2019

Zoran Petrović - Praznik zveri


Izdavač - OTVORENA KNJIGA

Paznikujemo zveri ili zveri praznikuju sebe, moja dilema nakon čitanja. U više navrata sam pomislila da sam možda "glupa " za čitanje ovih knjiga, a onda sam podvukla i rekla ne, nisi glupa jednostavno je ovo jedna jako složena priča koja obuhvata vekove i vekove, narode i narodnosti, ljude i životinje, sa jednog pokolenja na drugo a opet iznova isprepletano od pamtiveka.

Prva knjiga, Žeteoci, bila mi je konfuzija. Prvo udaljila sam se od knjiga koje iz poglavlja u poglavlje ne da menjaju priče ljudi, već menjaju uz sve to i godine, vekove i priče. Ako sedne neko imalo dekoncentrisan uz knjigu neće je svariti i neće je sa željom uzimati u ruke. Mučiće se da pohvata trenutke i delove, živote i događaje.

Dakle, konfuzija, iz vremena u vreme, iz godine u godinu, iz prošlosti u prošlost, iz tame u svetlo, iz živog u mrtvo. Treba to sažvakati i preživeti u mislima da bi se skapiralo. Strah i Užas, blago rečeno. Konfuzija u glavi i u stranicama knjige. Lutanje u jako velikom vremenskom razdoblju. Do ove knjige to nisam volela. Može skok iz jednog vremena u drugo i nazad ali teleportovati se milion puta u knjizi nikako. Sve do sada... Čitajući raznorazne komentare znala sam da knjiga nije ljubić, da nije drama, da nije komedija, da nije lako štivo ali ovo što sam pročitala i šta je zapravo nikako se nisam nadala tome. Sve to što sam nabrojala uz fantastiku, horora, trilera na samoj ivici realnog i legende, na samoj ivici iluzije, sve je to Praznik zveri. 

Natprirodna bića, priče, detalji opisani jako realno da zapadnemo u misao, da ovo je istinito. Jako lep prikaz svega onog bitnog u životu.
Naglašena je uloga Sudbine u životima i jako lepo opisano ono kako sudbina kroji živote. Ta večna borba dobra i zla uključena u samu priču i dato je na značaju šta sve može da odradi zlo u trenutku kad sudbina želi da sve bude ok.
Sudbina sa svojim predivom, tka svačiji život. U moru tih prediva ubacuje klupka koja šaraju svačije staze, koje tkaju staze kojima junaci knjige hitaju. Koliko je ko sposoban da prekine stravično predivo u datom trenutku kojim mu je sudbina tkala život? Koji od junaka knjige ima oko sebe osobe koje su spremne na to da pokušaju da promene sam tok života? Odgovor je među napisanim redovima, lepo sakriven razbacan na sve strane ove priče. Kao što je Zlo bacalo ljudske duše po zidovima vremena tako je autor šarao po događajima i godinama.
Verno opisana Ljubav ka porodici, borba da ista opstane i pobedi Vreme.

"Ljubav ka porodici je bila nemilosrdna. Ponosno dignute glave stajala je ta Ljubav između Vremena i Zaborava, ne dozvoljavajući da Sećanja budu pospremljena. Vodila je borbu koju je kad tad morala da izgubi ali se nije predavala. Taman kada Vreme pomisli da je posao obavljen, a Zaborav gladno razjapljivao čeljusti već se oblizujući,... Ljubav je neumorno izvlačila sadržaje memorijskih fioka, premetala, pravila nered, a onda vraćala spremačicu da krene iznova." 

Kao i svaka priča tako i ova u nama probudi mišljenje ko je loš u knjizi a ko dobar, time vođena za mene su pojedinci jako loši likovi u knjizi i time sam se vodila od početka pa skoro do samog kraja. Kao i u filmovima koje gledam tako i u knjigama saznjanje da grešim me načisto sredi. Lupi poput najjačeg šamara i optužbe zato sto sam bila ubeđenja da ovaj put eto ne grešim. Međutim....
Mnogo detalja upletenih u heklanje ove priče, što iznenađujućih, što očekivanih ali previše onih koji dovedu do razmišljanja i pitanja "Ima li još nečeg?"
Drago mi je da su posebni delovi sveoukupnog življenja dobili na značaju i epitet bitnog u knjizi, pružajući poštovanje svemu tome.

Sastavni delovi svakog bića, života, samim tim što su dobili na važnosti predstavljeni su kao bitne "Osobe" koje uplitanjem kroje dah na planeti, kakav god on bio.
Imena svih tih pojmova kao i pojava napisana je velikim pocetnim slovom: Opasnost, Strava, Užas, Sudbina, Sreća, Nesreća, Ljubav, Vreme, Zaborav, Majka zemlja, Smeh, Vesnik, Strah samo su delovi svega onog što je deo života ali kada mu daš na važnosti onda je to itekako bitna stavka u svakom trenu.

Iznenađenje definitivno postoji kod pojedinih likova, neki su toliko haotični, nemoćni da nađu pravi put i krenu njime a opet time ipak piše redove scenarija u odlučujućoj noći. Sjajna priča skrojena tako da te održava napetim i ni na tren te ne pušta da misliš ni na šta drugo. Noć koja završava jednu priču ali koja izaziva razmišljanje "Šta dalje?"



Izdavač - PORTALIBRIS 

Rečenica iz prvog dela koja bi trebalo da se prenese ovde je definitivno "Sve umire ako mu daš dovoljno vremena, zato nikad nemoj vremenom ljubav kupovati." i samom knjigom pobiti ove reči. 

Ova druga priča prati ljubav koja je toliko jaka da traje vekovima. Niti je umrla tokom tog vremena niti je oslabila, jednostavno je postala legendarna i sjajnija.
Autor romana i dalje nastavlja sa svojim bacakanjem po vekovima, događajima, mestima. Dok u prvoj knjizi autor baca akcenat na samu priču, u drugoj knjizi uz tu priču ima fenomenalne opise ljudskih osećanja. Jos više predivnih opisa prirode, krajolika i okruženja. Čitajući pojedine delove zastajao mi je dah i samim rečima autor je sebi dao za pravo da miluje čitaoca. Toliko verno opisuje sva ta podrhtavanja prirode da možeš da zažmuriš i da sebe vidiš usred toga napisanog. Da osetiš blagi povetarac, tamu kada obavija, krošnje koje šapuću između sebe sve one tajne koje treba da ostanu tajne.

"Priroda je žmirkala stotinama očiju... Davno predskazani trenuci oslikavali su se na punom mesečevom disku koji se približavao Zemlji."

"Nazubljeni vrhovi Karpata grizli su nebo kao čeljusti ledenog zmaja, koji se bahato opružio po prostirci od gustih šuma u nameri da uskoro proguta umorno sporoklizeće sunce i potom ogrne noć."

"Mesec je privodio kraju noćnu šetnju među bledunjavim sazvežđima. Daleko na horizontu, željan osveženja, uranjao je u Dunav umorne obrise i svojom uvek tamnom stranom upijao večernje fleke asfalta."

Isprepletane sudbine ljudi koji su povezani vekovima, jaka borba protiv zla, protiv nepravde, jaka priča da se nešto jako loše ne zaboravlja a jos manje oprašta. Priča o drugarstvu koje postaje jako i izdržljivo do samog kraja. Priča o ljubavi koja je kako vreme prolazi sve jača, sjajnija. Priča o čistom i nečistom, dobru i zlu. Horor, istorija, krvoproliće, misterija, vekovi sazidani kao cigla na ciglu i zamalterisani pričom ljubavi, besa, tuge, nesreće, požrtvovanja, borbe i pobede. Toliko magije upletene u dane koji protiču iz veka u vek, iz života u život, iz pokolenja u pokolenje više ljudi. Loze porodica bitnih, manje ili više. Konfuzija iznova.

Trenutak knjige koji me je ostavio bez teksta je saznanje o Filipu i da je on taj koji požrtvovanjem uzima u svoje ruke pisanje same istorije. Kroz knjigu se proteže bitna činjenica da svaka žrtva koja je zarad dobrog nikada nije uzaludna. Ko god da je napravi u samoj priči ukoliko je zarad dobra bogato se nagradi.
Knjige pune bajalica, stihova veštica i vešca, peva čarobnice, nečastivog i u nekim trenucima mrtvozbornika, reči koje podižu mrtve i slamaju žive. Reči toliko jake da zaustavljaju nezaustavljive i velike ratnike.

Detalji koji su iz 14 veka o nastanku grada Vukovar, pređašnjeg Volkova. Osvrt na istoriju, folklor, Kneza Lazara i Osmanlijskog carstva i povezivanja svega toga sa Mesečevom decom i Upirima. Dok sam čitala te redove zabeležila sam sa strane "Istražiti istoriju i sve to pomenuto" Ne da bi proverila Zoranove reči, već sam željna znanja. Prelepo putovanje u Nemačku, prelep osvrt na zamak Elc i njegovu lepotu. Koraci samih junaka koji odjekuju hodnicima zamka budili su neku setu i ono tajnovito i misteriozno u meni dok sam čitala sve te redove u knjizi. Bajka u kamenu. Da li je sve ovo napisano mit, legenda, bajka, priča rođena iz mašte ne znam ali zato znam da jedva čekam treći deo koji će doneti nove borbe, nove pobede možda i poneki poraz čisto radi balansa koji preti iz knjige u knjigu da bude narušen.

Kako drugačije završiti ovaj osvrt na knjigu ako ne rečima:
"Da li poznajete svoj Strah?
Jeste li sreli Jezu?
Ili ste se umorili trčeći po poljima Nestvara?
Možda kupali zimi u dubinama Morbida?
Da li ste gubili dah?
Da li ste ikada ... zaista gubili dah?"