Sunday 3 February 2019

Samanta Jang - Heroj


Izdavač - LAGUNA

Posle dužeg vremena ponovo Samanta Jang u mojim rukama. Na red je došao HEROJ. Da zagreje ove hladne zimske noći. Želela sam da prođem kroz još jednu knjigu koja je za neke nedopustiva ako gledamo na perverziju u njoj i erotiku kroz nju, ali ja volim. Kao što čitam klasike, kao što čitam sf, kao što čitam trilere i drame, ja čitam i ovo. Elem kako knjiga odmiče i kako se guta stranica po stranica, ja se mislim šta ću pisati o njoj. Na koji način napisati recenziju za knjigu punu svega onoga što ne podržavaju oni koje je roda donela. Ali u tom razmišljanju iskrsne sam naslov. Heroj! Možda je priča puna sexa, i to dobrog sexa, puna hemije koja obuzima svaki dijalog nje i njega, provlači se takođe i priča o herojima nas devojčica. NAS DEVOJAKA. Nas žena.

Nema ženskog stvorenja kojoj heroj nije bio tata. Tako i samoj Aleksi. Ženski lik u knjizi koji mi se baš sviđa. Neko ko je do svojih 16 godina mislio da je njen tata pravi heroj, koja je volela svoju porodicu, koja je bila buntovna, jezičara, a opet pravedna i željna porodice i lepih trenutaka sa njom. A onda sve puca. Kao što se ruši kula od karata tako se ruši i Aleksin život i ona bira svoj život umesto lažnog življenja sa ocem koji nije to što je mislila i sa majkom koja bira umesto ćerke svog muža. Ostaje sama ali je to ne sprečava da iz nje izbije želja za borbom u kojoj stvori svoju karijeru i svoj život koji se ukrsti sa životom Kejna. Sa osobom sa kojim ne bi smela ni da priča a kamoli da se gleda, sa osobom koji je prokleto zgodan i lep, i hladan i nadmen i tako zaglavljen u prošlosti da ne treba ni da krene ka njemu.

“On je definitivno neko za naslovnu stranu. I definitivno ne neko koga želite da naljutite.”

Ali ona je željna da ispravi ono što se na prvi pogled ispraviti može. Željna da se izvini umesto duhova prošlosti, željna da okaje grehe njenih bližnjih, onih koje su napravili prema njemu.
Kockice se slažu na način na koji niko ne želi. On na prvi pogled rešen da je sredi i da je sjebe do dna, ona rešena da mu pruži osmeh, ruku prijateljstva i proba da mu pokaže da crno skoro uvek može da se prefarba u vedriju boju. Spremna da mu pokaže da on ume da se osmehne, ume da pruži lepu reč i učini dobro delo.
Ali Aleksa u njoj željna pažnje i lepe reči od ovog sexy kretena poželela je nesto više. Koja devojka ne bi.

“Kejn Karavej u poslovnom odelu bio je prelep. Kejn Karavej bez odela bio je seksi kao sam đavo.”

Poželela je da mu se prepusti, pristavši na njegovu želju da to bude strogo sex, pristavši da mu ispuni želju i da uživaju jedno u drugom bez mešanja emocija i uključivanja osećanja. To nikad nije moguće ako se isprepleću prsti na najlepši mogući način i ako se duše povežu i kliknu baš kad zatreba da bi upotpunile prazninu jedna drugoj. Hemija na prvoj lopti, prerasla je u vulkan koji su itekako osećali. Borba sa samim sobom kao i uvek je najteža. Želiš a ne želiš, hoćeš a nećeš, ne smeš a ustvari smeš. Kejn jaka ličnost, Kejn koga je Aleksa znala bio je ono što je želela a opet on je bio oličenje hladnog i zidovima okovanog bez mogunosti prilaska.

“Voleo je da bude ovako. Voleo je da bude sam, čak kad je i u gomili.”

Naravno da se u ovakvim situacijama budi onaj inat u osobi, i kad ti neko kaže nisam za tebe ti pokušavaš nemoguće da dokažeš suprotno. Aleksa ne diže ruke, bori se protiv njegovog odbijanja, protiv njegove hladnoće ali i protiv onih vrelih trenutaka između njih.

”Znaš li ti koliko si sexi?”
Vrelina, potpuno suprotna onoj koja mi je cele nedelje gorela u grudima, raspalila mi se kod srca.
“Sada znam.”, tiho sam odgovorila.
Zato što jesam znala.
U životu se nisam osećala toliko seksi kao u tom trenutku pod požudnim, napaljenim pogledom Kejna Karaveja. Nikad se nisam osetila tako željenom.
A želeo me je čovek za koga sam mislila da me nikad nece poželeti. Večeras sam se raspametila i to iz više razloga.”
 
Najlepši je osećaj kad shvatiš da njegov pogled može da te ogoli više nego kad staneš pred njim gola. Otkriveno telo i otkrivena duša nisu isto. Oči koje govore sve kad pogledaju jedne u druge i kad se iz njih izlije sve ono što u tom trenutku tvoje telo oseti je najlepši trenutak između dvoje ljudi. Iako reči govore o hladnoći, o mržnji, o čistom sexu bez emocija oči su te koje ogole dušu.

Jedna mudra žena u ovoj knjizi je rekla :

“Pouka ove priče jeste da nekad treba da dozvoliš sebi da budeš ranjiv, čak i kad je to nešto čega se najviše plašiš.”

On tako nedokučiv i nedodirljiv to nije želeo. Nije mogao da izdrži neizvesnost i nije želeo da nekog tako stvarnog pusti uz sebe. Smatrao je da ona treba da teži savršenstvu a da on to jednostavno i nije i da je daleko od toga da može da joj pruži ono što zaslužuje.

Ona, pa ona je želela da bude ranjiva i za njega. Želela je da bude jaka za oboje, želela je da njegove hladne reči pretvori u šaputanja i ljubav. Na kraju je uspela. Uspela je da pokori čudovište koje ga je izjedalo, uspela je da odagna sve ružno u njegovoj glavi i da mu pomaže da “prepustiti se i otvoriti se” nije nikako loše a svakako nije na štetu.

Želela sam da ovaj put pricam i o samom sexu između ovo dvoje ali bilo bi suvišno. A verujte na reč predobar je 😀

Tako da ko ne voli knjige prožete erotikom neka zaobiđu i ovu Samantinu knjigu kao i sve ostale. Sa druge strane ko to i može da čita moja preporuka za ovu knjigu. Uopšte nije loša za ove hladne dane.

Igra muškarca i žene kao mačke i miša, igra prošlosti u njihovim životima, borba da se prebrodi sve ono što ih na prvi pogled deli je ovde jako dobra. Privlači i jednostavno se stranice same okreću jedna za drugom.