Thursday 14 September 2017

Tamara Kučan - Indigo


Izdavač - URBAN ART

Kada sam pročitala, ugušila bih se u sopstvenim mislima da su ostale u meni... Hoće li biti glupo ako kažem da sam nakon čitanja Indiga pokidana? Volela bih da znam šta je ono što je želela da postigne autorka kod nas dok smo čitali knjigu ili o tome nije ni razmišljala već samo pisala? Razmišljaju li pisci uopšte o tome?
Pročitala sam knjigu i imala želju odmah da napišem mišljenje, a nisam znala odakle da krenem. Za pet sati mozganja zašto, kako, gde, kada, ja sam jos više pogubljena nego posle poslednje stranice knjige. U meni se komeša more osećaja od onog pročitanog, počevši od realnosti preko, radoznalosti, oduševljenja, divljenja, iznenađenja, opijenosti, očekivanog, do neverice, straha i blago rečeno neočekivanog. Na kraju kao šlag na tortu dolazi razočarenje ali ne u Saru ili Filipa, već u mene samu i pitanje zašto nisam pustila mašti na volju kad skoro uvek to radim!!!

Negde sam potajno znala da je Sara dovoljno jaka da oslobodi voljenog ali ne i dovoljno jaka da diše bez njega i pitam se zašto nakon svega pročitanog nisam zamislila kraj. Kao da sam priželjkivala da me do kraja slomi ono što piše na kraju knjige, kako bi bila trezna nakon čitanja, budna. A znala sam da će me ovaj kraj slomiti. 
Sa druge strane deo poente je da shvatimo u celoj toj opijenosti pravu realnost i da je to ono što nas spašava ludosti, što bi trebalo da nas spase. Mene je pljusnula realnost knjige, pokidala mi dušu istinski. Svako od nas je sebi postavio pitanje koliko košta tvoja duša, možda to jeste prava tema a ja zalutala. Ili možda svako i treba da traži sebe između redova i da tu đavo meša prste pa ga čas nađe, čas mu podmetne nogu, ko zna... Možda sam nalupala previše reči bez da nekom budu jasne, možda će me neko i razumeti kad pročita Indigo ali to je to, izgubljenost mene same nakon čitanja. Rekla bih sve a opet ne nalazim reči. Mozda zato što je suvise slicnosti? Ko zna, na kraju krajeva "Svako od nas ima neki kavez".
Možda sledećeg dana neću biti pod ovakvim utiskom, možda ću napisati nesto pametnije, možda ću samo čitati neke druge komentare, ali kad bih sve podvukla rekla bih da je ova knjiga Indigo manje više svih nas u nekoj meri. 

Nakon pročitane knjige, Tamara, glavni krivac za ovu priču rekla je da je i sama prolazila miks istih osećaja koje sam ja imala. Rekla je i ovo: 

"Sama ideja da čitalac bira kraj romana je zapravo suština onoga što sam htela da kažem. Možemo biti realni do bola, maštoviti, pesimisti ili optimisti - svi bolujemo od radoznalosti koja nas nekada može skupo koštati - skoro koliko i naša duša. Da li pisci razmišljaju kakav će osećaj proizvesti kod čitalaca? Verujem da pisci na početku spisateljske karijere ili kod nekih benignih tema ne razmišljaju. Ova tema je zahtevala razmišljanje i donošenje užasno teške odluke. Mogla sam da biram - da li da svojim čitaocima dam osmeh posle čitanja ili da im dam život (ne mislim na realnost, mislim na život sam po sebi.) Ono što je teška istina na osnovu mnogooo istraživanja jeste da bi drugačiji sled događaja bio bajkovit. Zadnji delovi romana (a zaista verujem da je kraj u sredini, ne na samom kraju) su naknadno napisani. Mislim da ni sama nisam svesna odluke koju sam donela, ali znam da ju je doneo čovek, potom pisac. I u pravu si, Indigo jeste knjiga svih vas i takva kakva je tužna, teška, mračna, bolna... Takva je zbog vas. Nema većeg komplimeta od iskrene emocije koja dopre iz tvojih reči, zato... Hvala tebi."

Da li mi je bilo lakše posle njenih reči, nije nikako. Slažem se da je bilo nekoliko kraja same priče u sredini i pored toga, izbor, nastaviti ili ne. Ipak, kao male su nas učili da je knjiga ustvari skup nekih listova od jedne do druge korice pa se time vodimo i dođemo do, da li dna ili neba, ne mogu još uvek da dokučim. Sama autorka je odlucila da nas prebaci preko tih krajeva i da mi donesemo sami odluku ići ili ne do kraja. Ovaj vrtlog je bio više nego dovoljan, ima mnogo đavola u različitim situacijama i periodima života, svi se mi susretnemo sa iskušenjima da popijemo čaj sa nekim od njih. Umeće je odupreti se!!! Preporuka za citanje 😌